Volnterke velika srca

NE ZNAJU REĆI ‘NE’ DJECI KOJA IH TREBAJU U Nigeru su medicinske sestre za rad plaćene – nula kuna

P. N.

Izvor: Screenshot/Reuters

Izvor: Screenshot/Reuters

'Izlažu se bolestima i dovode u opasne situacije te se moraju osloniti na druge ljude za hranu, stanovanje i podršku. Želim da vlada to shvati kao problem, ali i nevladine organizacije i međunarodne organizacije moraju prestati regrutirati žene kao volontere i početi ih plaćati za usluge koje pružaju', kaže Fatouma Yaye



Atti Muhamed medicinska je sestra pedijatrijske klinike u Agadezu u državi Niger. Do posla Atti, hoda 40 minuta. -Bilo bi lakše da imam skuter, ponekad pomislim da ako mi netko ikada počne plaćati za moj posao, to je prva stvar koju bih kupila, kaže Atti, piše ženska platforma The Pool.


Dobro ste pročitali. Za puno radno vrijeme Atti je plaćena – nula kuna. No, ona nije jedina medicinska sestra s kojom je to praksa. Neplaćanje medicinskih sestara u Nigeru je postao običaj, naravno, on vrijedi samo za žene.


Prošlo je više od desetljeća otkad je 37-godišnja Atti počela raditi u jednoj od najprometnijih klinika za neuhranjenost u Nigeru – zemlji koju se smatra “najslabije razvijenom” po Indeksu ljudskog razvoja za 2018. godinu, i gdje više od polovice djece mlađe od pet godina pati od kronične ili akutne pothranjenosti. Atti službeno nema radno mjesto i ne prima plaću.




-Nakon što sam diplomirala na Institutu za javno zdravstvo u Niameyu, odradila sam šestomjesečni staž u klinici kako bih stekla više iskustva prije nego što nađem posao. U roku od nekoliko tjedana shvatila sam koliko je situacija očajna, koliko djece umire jer nema dovoljno hrane i kako malo ljudi zna kako ih tretirati. Kad je moj staž završio, nadređena me zamolila da ostanem trajno, ali mi je rekla da me neće moći plaćati. Pristala sam jer nisam mogla reći ne djeci koja me trebaju.


Klinika se financijski bori, dodaje. UNICEF isporučuje većinu sredstava za prijeko potrebne medicinske potrepštine te pruža besplatnu obuku za nekvalificirane članove zajednice za obavljanje dobrovoljne suradnje, ali je odgovornost vlade da isplati plaće osoblja.


-Kažu da mogu platiti samo tri sestre, kaže Atti, dakle, ostalih 10 nas koje radimo puno radno vrijeme moramo ići kući bez ičega.


Atti sanja kako će se iseliti iz kuće svojih roditelja i živjeti samostalno, kao njezine sestre. -Ako se nešto ne promijeni, to se neće dogoditi, zaključuje.


43-godišnja Hadiza Amadou nalazi se u sličnoj situaciji – potpuno se oslanja na svoga supruga, jer zdravstveni centar Agadez gdje radi od 7:30 sati do pet poslijepodne, sedam dana u tjednu, odbija platiti njoj i njezinih 17 kolega za njihov rad.


-Ako nadređene nema, ja preuzimam odgovornost, kaže Hadiza i dodaje: Sve radim – cijepljenje, liječenje akutne pothranjenosti, porođaja. Ovdje sam već 15 godina. Mislim da ne postoje nikakvi medicinski postupci koje nisam izvela.


Samo taj dan je cijepila više od 75 djece protiv tuberkuloze.


-Da nema Hadize, ova klinika ne bi mogla funkcionirati. Apsolutno ne postoji način na koji bismo mogli liječiti svu ovu djecu bez nje ”, kaže njena nadređena, Fatouma Yaye, koja kao jedan od samo osam plaćenih zaposlenika, zarađuje 275 funti mjesečno i priznaje da se osjeća krivo zbog činjenice da toliko mnogo vještih žena još uvijek mora besplatno raditi u nigerijskom zdravstvenom sektoru u kojem dominiraju žene – dok su muškarci uvijek plaćeni. Zapravo, u posljednjih 10 godina, nije naišla na muškog volontera.


-Boli me srce jer žene koje ovdje volontiraju obavljaju isti posao kao i ja, a na kraju dana sve što mogu reći je ˝hvala˝. Izlažu se bolestima i dovode u opasne situacije te se moraju osloniti na druge ljude za hranu, stanovanje i podršku. Želim da vlada to shvati kao problem, ali i nevladine organizacije i međunarodne organizacije moraju prestati regrutirati žene kao volontere i početi ih plaćati za usluge koje pružaju.


Atti se slaže: Svi kažemo da volontiranju jer znamo koliko je naš rad potreban, ali osjećam se tužno što nitko ne misli da zaslužujemo biti plaćene za to.