Zoran Majstorović i Vasko Atanasovski, dvojica glazbenika sa zavidnim međunarodnim karijerama, ovih dana su iz Zagreba krenula na mini turneju. U svojim nastupima koriste specifičan instrumentarij kako bi slušateljima dočarali putovanje kroz svjetsku glazbu. Spoj ouda (arapska lutnja) i gitare s flautom te alt i sopran saksofonom evocira glazbene tradicije iz raznih dijelova svijeta, a ova dvojica improvizatora kroz tu glazbu donose i svoje osobno glazbeno nasljeđe: od klasične do tradicionalne glazbe, od jazza do rocka. Prilika je to za razmijeniti nekoliko pitanja sa Zoranom Majstorovićem.

Kraća turneja s Vaskom Atanasovskim vodi vas u Sloveniju i Italiju, a završava 31. ožujka u Rijeci. Što pripremate?

– Ovaj duo je prvenstveno nastao iz želje da damo neko svoje viđenje tradicionalne glazbe i to je okosnica našeg repertoara. Pjesme koje sviramo su prilično poznate, za neke se čak i ne zna da su u biti tradicionalne i da im se ne zna točan autor, a važan su dio glazbene baštine Hrvatske, Makedonije, Bugarske, Italije, BiH, Slovenije, Turske… Izabrali smo dosta skladbi koje predstavljaju razne glazbene kulture, a veliki dio onoga što izvodimo je improvizirano na licu mjesta. Krenuli smo jučer u Kulturnom centru Mesnička u Zagrebu, nakon toga sviramo u klubu KGB u Mariboru, dan nakon u Caffe Teateru u Piranu, 30. ožujka smo u Trstu u klubu Dai Dai i turneju završavamo u Rijeci nastupom u Baptističkoj crkvi na Zametu u nedjelju 31. ožujka.

Zajednički album

I vi i Vasko koristite specifičan instrumentarij. Spoj ouda i gitare s flautom te alt i sopran saksofonom slušatelje vodi na glazbeno putovanje svijetom. Neka tradicijska glazba vam je ipak bliskija? Koja vas najviše inspirira?

– Mene tradicijska glazba iz svih dijelova svijeta inspirira i za mene je to nepresušan izvor inspiracije, ali ako bih morao izdvojiti nešto, onda bi to sigurno bilo sve što je vezano uz istarsku ljestvicu. Najviše od svega inspirira me spajanje raznih kultura i stvaranje novog zvuka i mislim da je baš u tom spajanju nečega što može djelovati nespojivo taj osobni zvuk koji tražim.

No tu je i vaše osobno glazbeno nasljeđe; od klasične do tradicionalne glazbe, od jazza do rocka. Kako sve to zajedno funkcionira?

– Mislim da funkcionira odlično. Glazbeno se jako dobro razumijemo i svatko donosi svoju ideju pjesme u taj zajednički zvuk. Vasko je počeo s klasičnom glazbom i onda ga je to dalje odvelo u jazz i rock vode, dok sam ja krenuo s pop i rock glazbom do jazza, a zadnjih godina sve više slušam i istražujem ozbiljnu glazbu, prvenstveno skladatelje iz 20. stoljeća. Isto tako, jako je važan i ljudski faktor kad s nekim često putuješ i kad vas je samo dvoje pa mogu reći da smo i s te strane poprilično kompatibilni.

Planirate i zajednički album?

– Da, zajednički album je u planu i mislim da će izaći negdje najesen ove godine. Bit će baziran na tradicionalnoj glazbi zemalja Balkana, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, a imat ćemo i nekoliko zanimljivih gostiju.

U planu je i festival u Istanbulu. Recite nam nešto više o tom festivalu.

– U dogovorima smo za nastup na festivalu Soundports u Istanbulu na kojem nastupaju glazbenici iz cijelog svijeta i koji je world music festival u punom smislu riječi. Glazba koju sviramo je vrlo široka pa osim world music festivala nastupamo i na jazz festivalima, a svakako bih izdvojio prošlogodišnji rasprodani koncert u prestižnoj Palazzo Grimani u Veneciji u sklopu festivala Veneto jazz.

Atma Mundi Ensemble

Uza sve suradnje, ni vaš primarni projekt Atma Mundi Ensemble ne miruje? Radite na novom materijalu?

– Da, Atma Mundi Ensemble je moj matični bend koji nikad ne miruje. Radimo na novom materijalu, a za ovu godinu već imamo nekoliko dogovorenih koncerata na festivalima kao što su World music festival u crnogorskom Tivtu, River jazz festival u Županji, Rombergove glazbene večeri u Belišću, koncerti u Metkoviću i Umagu, a vjerovatno ćemo imati i kraću turneju u Makedoniji i premijerni nastup u Beogradu.

Jazzer, gitarist, multiinstrumentalist, aranžer i kompozitor… U kojoj se ulozi najbolje osjećate?

– Dobro se osjećam u svim ulogama, a sve najviše zavisi od konteksta u kojem sviram, aranžiram ili skladam. Mislim da se najbolje osjećam kad su sve te uloge izmiješane na jednom albumu ili live koncertu. Dosta vremena provodim istražujući glazbene specifičnosti raznih kultura i volim ih spajati s instrumentima koje sviram, a koji nisu tipični za tu kulturu, npr. obožavam svirati talijanske tarantelle na arapskoj lutnji ili makedonsko oro na bolivijskom charangu.

Imali ste priliku podijeliti pozornicu s brojnim svjetski poznatim glazbenicima. Koja vam je suradnja posebno draga?

– Jesam i zaista se osjećam privilegirano što sam mogao dijeliti pozornicu i stvarati glazbu s velikanima jazz i etno glazbe kao što su Joe Locke, Reginald Veal, Bruce Ditmas ili Klaus Gesing. Teško mi je izdvojiti samo jednu suradnju, a lanjska godine je za mene bila vrlo intenzivna po pitanju međunarodnih suradnji pa je tu sigurno turneja s Lockeom, novi album u trio formaciji s američkom ritam sekcijom Veal&Weinstein i koncert gdje sam sa svojim kvintetom izvodio djela mađarskog skladatelja Gyorgyja Ligetija, a gost nam je bio njemački saksofonist Klaus Gesing.

Koliko vama kao glazbeniku koji je obišao mnoge svjetske pozornice znači to što je Rijeka iduće godine Europska prijestolnica kulture?

– Znači mnogo i mislim da je to odlična prilika da Rijeka postane referentan grad na europskom nivou kada je riječ o kulturi. Kao umjetnički direktor festivala Porto etno, koji je dio EPK programa, vodim i Porto etno orkestar, sastav kroz koji je u zadnjih nekoliko godina prošlo 15-ak jazz i etno glazbenika iz Rijeke i okolice i mislim da je to odličan primjer suradnje naših glazbenika s međunarodnim zvijezdama, a to je u ovom formatu moguće upravo radi te titule koju Rijeka ima u 2020. godini.