Publikacija PPMHP-a

Rijeka u stripu: Duhovit i britak strip o prvom riječkom muzeju

Nela Valerjev Ogurlić

Autorica nas upoznaje s povijesnim okolnostima i ličnostima koje su potaknule osnivanje prvog riječkog muzeja 1893. godine, kao i gradnje Guvernerove palače, započete iste godine, a zatim vodi kroz desetljeća burnih gradskih i muzejskih mijena



Vesna Rožman, obrazovanjem akademska kiparica, koja od kraja osamdesetih godina aktivno djeluje na polju grafičkog, produkt i total dizajna, dugogodišnja suradnica riječkih muzeja za koje je dizajnirala mnoštvo publikacija i postava izložbi, objavila je autorsku knjigu u formi stripa koja na pristupačan način čitatelju objašnjava složenu povijest nastanka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja kroz prizmu burne i složene riječke povijesti.


U knjižici »Ako ste i nakon više od 120 godina na početku« autorica nas upoznaje s povijesnim okolnostima i ličnostima koje su potaknule osnivanje prvog riječkog muzeja 1893. godine, kao i gradnje Guvernerove palače, započete iste godine, a zatim vodi kroz desetljeća burnih gradskih i muzejskih mijena, dok se konačno sudbine Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i nekadašnje rezidencije namjesnika Ugarske krune sv. Stjepana u Rijeci nisu ispreplele.


U knjižici Vesne Rožman turbulentnu povijest Rijeke u stopu prati i turbulentna povijest Muzeja, problemi s njegovim osnivanjem, smještajem, preseljenjima, integracijama, imenovanjima, preimenovanjima, prokišnjavanjem…




Te, 1875. godine kad se rodila ideja o osnivanju muzeja, na čelu grada je Giovanni de Ciotta, jedan od najuspješnijih riječkih gradonačelnika i unuk Andrije Ljudevita Adamića, moćnog i uglednog veletrgovca, poduzetnika i mecene koji je bitno utjecao na unapređenje gospodarskog i kulturnog života Rijeke na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće.


U grad dolazi car Franjo Josip I. Habsburški i predlaže gradskim ocima da u muzej pohrane čašu cara Josipa II., koji je tajno boravio u Rijeci 1775. godine i tom prigodom generalu Millekronu darovao čašu koja se pomno čuvala kod obitelji Descovich.


Na šufitu


– Složio sam im frku, kamo će sada s tom čašom – stavlja Vesna Rožman osuvremenjenu rečenicu u usta caru Franji Josipu, ali će inicijativa Njegova Veličanstva još dugo ostati nerealizirana. Jer muzej treba građu, ali treba i prostor za smještaj izložaka, što je u Rijeci oduvijek bio problem, pa će od prve ideje do otvaranja prve muzejske zbirke proći petnaest godina. Na kojem mjestu? U lijepo uređenoj – vitrini Municipija.


Vesna Rožman, Foto: V. KARUZA


Vesna Rožman, Foto: V. KARUZA



Iz ove palače zbirka će biti preseljena na prvi kat Muške škole na Dolcu, ali ne samostalno, nego u kombinaciji s knjižnicom, jer su gradski oci zaključili da bi cijela etaža bila prevelika za smještaj Muzeja koji je konačno otvoren 1893. godine, a već 1906. bio je prisiljen odbijati ponude za otkup građe – zbog nedostatka prostora.


Za Museo Civico nastaju teški dani, naročito po početku Prvog svjetskog rata, kada postav iz »prekrcanog muzejskog prostorčića« mora iseliti zbog potrebe vojske, pa veći dio fundusa biva smješten u potkrovlje škole na Školjiću, a manji dio u jednu sobu Gradske knjižnice. Tek 1923. pokrenuto je pitanje preseljenja Muzeja na prikladno mjesto, a od 1927. to je Villa Margherita, danas zgrada Državnog arhiva Rijeka.


I s druge strane Rječine, na Sušaku, formiran je muzej 1933. godine, pod nazivom Gradski muzej Sušaka, isprva smješten – na šufitu Gradske vijećnice. Nakon dva preseljenja smještaj će dobiti u novozigrađenom Hrvatskom kulturnom domu, ali 1943. na zgradu padaju bombe pa Muzej obustavlja rad do oslobođenja, da bi se 1948. preselio na Trsat u Nugentovu rezidenciju i promijenio naziv u Muzej Hrvatskog primorja.


Ujedinjenje


Iste godine Museo Civico, u međuvremenu preimenovan u Gradski historijski muzej, seli u Guvernerovu palaču, koja postaje Dom kulture. Dva muzeja, riječki i sušački, tada se ujedinjuju, ali djeluju na dvjema lokacijama, a 1955. mijenjaju ime u Narodni muzej. Tri godine kasnije njemu se u Guvernerovoj palači pridružuje i novoformirani Pomorski muzej, ali traje samo do 1960., kad se dvije institucije stapaju u jedinstveni Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka.



U stripu nas autorica upoznaje i s cijelom galerijom likova: sa zaslužnicima za stvaranje prvog riječkog, odnosno sušačkog muzeja i njihovim voditeljima, s graditeljima zdanja u kojima su bili smješteni, s mađarskim guvernerima u Rijeci i obilježjima njihova namjesništva, otkrivajući nam i pokoji detalj o rodbinskim vezama, karakterima, afinitetima ili političkim opredjeljenjima protagonista.


Priča je vješto protkana i detaljima koji podsjećaju na stil života s kraja 19. stoljeća, na spomenike koji su bili pa nestali, na dolazak D’Annunzija, fašizma, granicu na Rječini, na pojavu pop arta i rock’n’rolla, na osamostaljenje Hrvatske i ratne devedeste, ali i nedostojan tretman pojedinih gradskih prostora, poput palače Municipija i Trga Riječke rezolucije.


Duhovitim, britkim, katkad i jetkim zapažanjima autorica nas pričajući o prošlosti navodi da razmišljamo o sudbini grada i muzeja u sadašnjosti. Pokazuje nam da riječka »muka po muzejskim institucijama« traje već skoro 150 godina, da aktualni problemi s njihovim udomljavanjem i osiguranjem uvjeta za normalno djelovanje vuku korijene još iz vremena Franje Josipa. Primjereno mjesto u stripu dobila je i definicija muzeja u kojoj Vesna Rožman posebno podcrtava riječ – neprofitna.



Novija povijest Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja slikovito je obilježena ravnateljima koji su na njegovu čelu bili od 1960. godine do danas: Rikard Žic, Željko Barbalić, Ante Meštrović, Željka Cetinić, Margita Cvijetinović i Tea Perinčić. Iz njihovih pričica saznajemo kako je Muzej narastao do današnjeg formata, što je sve napravio i kako se priprema za programe EPK-a Rijeka 2020., a sve uz vječitu borbu s krovom koji prokišnjava.


Začudo, već neko vrijeme u Muzeju je suho, saznajemo u ovoj sjajnoj strip-pop-art publikaciji, koja bi prema najavi autorice trebala dobiti i svoj nastavak… za jedno stotinjak godina.