Opatijska operna večer ni ovog puta nije prošla bez agresivnog zvučnog ometanja. Ovoga puta izvođači i publika »podareni« su pirotehničkim spektaklom. Naime, pola sata nakon početka predstave, iz neposredne blizine Ljetne pozornice, započeo je višeminutni gromoglasan vatromet što je izazvalo pravi šok kod publike i izvođača. U drugom dijelu predstave, u tijeku divnog zapjeva glasovitog zbora »Va pensiero…« publika i izvođači ponovo su mogli »uživati« – ovoga puta, u nešto kraćem vatrometu i malo udaljenijoj, ali još uvijek vrlo zvučnoj pirotehničkoj egzibiciji, kojoj se pridružila i glazba iz obližnjih kafića… Očigledno je da je nemogućnost primjerenog praćenja glazbenih predstava postala Opatijska specijalnost. Pitanje vremena kada će neka od predstava biti prekinuta zbog neadekvatnih uvjeta izvedbe.
Uvjerljiva Georgieva
U ulozi Abigaille, pjevala je bugarska sopranistica Gabriela Georgieva (1971) – često gošća opernih centara Španjolske, Francuske, Njemačke i laureat mnogih nacionalnih i međunarodnih natjecanja (između ostalih i onog u Rijeci). Izvanredno muzikalna i raspjevana, muzicirala je primjerenim dinamičkim rasponom, jasnih skokova i koloratura – scenski izražajna, uvjerljivo je tumačila složenu ulogu Abigaille. Zaobljenim sopranom ugodna timbra te sjajnih i čistih visina u solo i zajedničkim nastupima, istaknula je svoje glazbeno-glumačke kvalitete.
Kristina Kolar, kao Fenena, ponovno je potvrdila svoje iznimne kreativne mogućnosti. U epizodnim ulogama Siniša Štork, Sergej Kiselev i Vedrana Šimić bili su glumački i pjevački dosljednji režijskim i glazbenim zamislima.
Redatelj Ozren Prohić dobro je scenski pokrenuo čitav ansambl. Scenografija Dalibora Laginje ipak je premalo odisala starom asirskom arhitekturom što se moglo na otovrenom prostoru nadomjestiti ponekim scenskim detaljem. Zanimljivu kostimografiju potpisuje Silvije Vujičić, a efektan oblikovatelj svijetla bio je Denis Šesnić.
Izražajni zbor
Zborski korpus u »Nabuccu« na sceni je gotovo od početka do kraja opere, a riječki Operni zbor kojeg je pripremio Igor Vlajnić, bio je siguran u glazbenim nastupima i zvukovno ujednačen, scenski pokretljiv i dramatski dovoljno izražajan.
Orkestar riječke Opere bio je na razini svojih kvaliteta, a posebno treba istaknuti dionicu limenih puhača, koji su pokazali ujednačenost u nastupu i pravu tonsku boju, kao i flauta i violoncello. Discipliniranim i angažiranim ansamblom riječke Opere pouzdano je i muzikalno ravnala Nada Matošević, pri čemu je uspostavila prave odnose protoka glazbe u tempu i dinamici i kojoj kao realizatorici glazbenog dijela predstave, treba odati puno priznanje. Opera na otvorenom zahtjeva posebno ozvučenje što je kvalitetno i profesionalno obavio Anito Jelović.
