Krimi priče

Neobična tradicija traje već stotinu godina: Norvežanima Uskrs nezamisliv bez – trilera

Šarlota Brnčić

Krimići i na tetrapaku od mlijeka

Krimići i na tetrapaku od mlijeka

Zahvaljujući pametnom marketingu Haralda Griega Uskrs je postao glavna sezona za izdavanje »uskrsnih trilera«



Norveška ima vrlo zabavan i svakako neobičan običaj uoči Uskrsa. Naime, u Velikom tjednu čitaju se kriminalistički romani i gledaju filmovi tog žanra. I to »sve u šesnaest!« Čak i norveške televizijske kuće prikazuju premijere novih krimića. Tradicija Norvežana je da se na Uskrs rješavaju ni više ni manje nego – ubojstva. Na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima.


Čovjek bi pomislio da će, nakon duge, mračne i gorke zime, Norvežani jedva dočekati proljeće, sunce i obećanje ljeta. To je vjerojatno istina, ali mnogi Norvežani odlučuju produljiti zimu provodeći uskrsne blagdane u brvnarama, »naoružani« ovčetinom, jajima i čokoladnim vaflima. Međutim, potreban je još jedan sastojak da bi se stvarno ušlo u duh blagdana.


Čitanje krimi romana u Norveškoj toliko se uvriježilo tijekom Uskrsa, da izdavači izlaze sa specijalnim izdanjima »uskrsnih trilera« zvanima Paaskekrimmen. Vjeruje se da je čitanje kriminalne fikcije tijekom Uskrsa tradicija jedinstvena za Norvešku.


Marketinški trik


Sjeme uskrsnog fenomena kriminala može se pripisati određenom danu u povijesti – gotovo stogodišnja tradicija rođena je 1923. kao slučajni marketinški trik. Tog dalekog Uskrsa jedan je izdavač objavio na naslovnicama nekoliko dnevnih novina oglas za novi krimi roman u obliku toliko uvjerljive vijesti o strašnom zločinu, da je među čitateljima izazvao pravu uzbunu. Zbilo se to 24. ožujka 1923. (dan prije Cvjetnice) kada je na naslovnici novina Aftenposten iz Osla izašao naslov »Vlak za Bergen opljačkan je sinoć«. Vijest se proširila munjevito, no u stvarnosti se uopće nije radilo o naslovu. Nije se uopće radilo niti o stvarnom događaju.

Ono što je Aftenposten zapravo tiskao bio je oglas za istoimeni roman, ali malo tko je uzeo u obzir ono što je sitnim slovima bilo napisano pored tog uzbudljivog »naslova«. Roman »Bergenstoget plyndret i nat« napisali su Jonathan Jerv ili Jonathan Wolverine, što je bio alias za dva studenta, pravih imena Nordahl Grieg i Nils Lie. Oba su rođena u Bergenu na zapadnoj obali Norveške. Grieg je kasnije postao jedan od najistaknutijih norveških autora u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća, dok će Lie postati glavna figura u izdavaštvu. Iako su njih dvojica bili autori romana čije je oglašavanje na naslovnici stvorilo pravu pravcatu pomutnju, smatra se da je Nordahlov brat, izdavač Harld Grieg, zaslužan što je ta knjiga postala bestseler.


Petnaest godina prije nego je Orson Wellesova radijska drama »Rat svjetova« izazvala paniku zbog simuliranih vijesti, Harald Grieg postigao je isti učinak korištenjem metode danas poznate kao »clickbait«, a što u prijevodu znači »poveznica koja mami«. Kad se proširila vijest da se pljačka ustvari dogodila u jednoj knjizi, čitatelji su doslovno pohrlili u trgovine knjigama kako bi je kupili.


Hrana za mozak


Harald Grieg ovim potezom vjerojatno nije imao namjeru stvoriti specifičnu i trajnu tradiciju. Doduše, htio je prodati knjige, ali iako je shvatio da je prodaja kriminalističke literature u ožujku i travnju bila način da se izađe iz uobičajenih jesenskih okvira prodaje, smatra se da je čitanje detektivske fantastike umjesto odlaska u crkvu svoje korijene učvrstilo zbog specifičnosti norveškog Uskrsa.


Ideja se proširila među izdavačima te su se novi romani ovoga žanra i kasnije nastavljali reklamirati uoči tog blagdana. Zašto baš uoči Uskrsa? Kafići, restorani, kazališta i kina u to su doba bili zatvoreni, radio je bio u »povojima«, televiziji nije bilo ni traga, a početak proljeća još uvijek dovoljno hladan da se uz vatricu u kaminu nešto uzbudljivo čita pa je običaj jednostavno zaživio i očuvan je do danas, unatoč televiziji i društvenim mrežama. Svaki četvrti Norvežanin Uskrs provodi u planinskoj kolibi ili kućici uz more, gdje je svakodnevni život povezan s jednostavnim zadovoljstvima i opuštanjem.


Nakon skijanja, rješavanje misterija ubojstava su savršena »hrana za mozak«. Kada uzmete u obzir kako skandinavska literatura o kriminalu ima tendenciju komentirati društvena pitanja i teme s kojima se čitatelji mogu poistovijetiti, dobili ste savršen recept za uskrsni »bijeg iz stvarnosti«. U Norveškoj jednostavno ne možete izbjeći taj tjedan u godini. Nekima je to vrhunac blagdana. Ubojstvo i sve što se iza njega krije!


Praktična izdanja


Čitanje kriminalističke fantastike bilo je zabava za Norvežane još od vremena prije trenutačnog trenda Nord Noira. U zemlji koja je tako sigurna – ili dosadna? Da, ljudi traže opasnost u obliku riječi, pa su autori Jo Nesbø, Jørn Lier Horst i Anne Holt samo posljednja generacija »pružatelja« novih uzbuđenja. Zahvaljujući pametnom marketingu Haralda Griega od prije gotovo stotinu godina, Uskrs je postao glavna sezona za izdavanje ovakvog tipa romana.


Prošle godine, u dva tjedna prije Uskrsa, kriminalistički romani činili su čak 55 posto svih fikcija prodanih u knjižarama, a radilo se o čak tri puta većoj prodaji krimića nego je to slučaj kod božićne prodaje knjiga. Klasični romani koji se izdaju za vrijeme uskrsnih blagdana imaju mekane korice i praktičnog su formata male veličine i težine te su tako pogodni za naprtnjače i kovčege. Možete ih kupiti na benzinskim postajama i u lokalnim trgovinama na putu do odredišta za odmor. Više od polovine stanovništva putuje negdje tijekom uskrsnog tjedna, pa se i izgled kriminalističkih romana ravna prema tome.