U okviru Dana europske baštine nedavno je u dominikanskom samostanu sv. Jeronima u Rijeci održana prezentacija restauriranih gotičkih fresaka u svodu kapele sv. Trojstva. Riječ je o zidnim slikama jedinstvene ikonografije, što ih čini spomenikom iznimne vrijednosti u svjetskim razmjerima. Do te spoznaje došao je Željko Bistrović iz Konzervatorskog odjela Rijeka, koji je utvrdio da u zidnom slikarstvu još nije zabilježen kozmološki prikaz svijeta poput ovoga. U središnjim jedrima svoda nad svetištem nalaze se antopomorfni prikazi Sunca i Mjeseca, koji simboliziraju protočnost vremena, a u susjednim jedrima smjestile su se personifikacije elemenata, kao simbol svega materijalnog svijeta. Četiri elementa – zrak, voda, vatra i zemlja – prikazana su kao četiri gole ljudske figure koje jašu vepra, zmaja, ribu i orla, a u rukama nose svitke s latinskim nazivima elemenata.

Prema dosadašnjim saznanjima, na svijetu postoje još samo tri prikaza elemenata u obličju ljudskih likova koji jašu životinje, no ni jedan nije u obliku fresaka. Također, kako kaže Bistrović, radi se o jednom od samo dvaju poznatih prikaza, a u zidnom slikarstvu i jedinom, kojem se u središtu nalaze simboli vremena okruženi elementima.

Freske su naslikane oko 1450. godine, neposredno nakon izgradnje kapele koju je podigao Martin Raunacher za sebe i svoju ženu Margaretu, ali su više od dva stoljeća bile skrivene pogledima. Kapela je u 18. stoljeću pretvorena u sakristiju, a tom je prilikom i prebijeljena i svodna dekoracija.

Zahtjevna restauracija 

Fragmenti zidnih slika otkriveni su prilikom obnove samostana 1950-ih godina, ali su tek 2016. izvršena probna sondiranja koja su utvrdila da je oslik očuvan skoro na cijeloj površini svoda. Nova istraživanja inicirao je Željko Bistrović, koji ovo otkriće ocjenjuje senzacionalnim.

Foto Roni Brmalj

Uz simbole vremena i personifikacije elemenata u četirima medaljonima nalaze se zoomorfni simboli evanđelista, a sve ih povezuje glava Krista isklesana u zaglavnom kamenu. Ove scene dopunjuju četiri prikaza proroka, a posljednji figuralni prikaz je Jaganjac Božji s uskšnjom zastavom. Ostala polja ispunjena su biljnim ornamentom.

Restauracija fresaka bila je iznimno zahtjevna zbog brojnih oštećenja i degradacije završnog sloja boje, a izvedena je u deset mjeseci intenzivnog rada pod vodstvom restauratorice Marine Ferenžir. U prvoj fazi uklonjeni su slojevi žbuke i vapnenog naliča, koji se morao vrlo pažljivo skidati skalpelima da bi se oslik sačuvao. Nakon toga je slijedila preventivna konsolidacija, odnosno učvršćivanje odvojenih dijelova žbuke i oslika injekcionim smjesama. Cijeli svod bio je oštećen piketiranjem pa je i ta udubljenja trebalo zatvoriti vapnenom žbukom. Nakon toga krenulo se u fazu retuša, što je bio vrlo delikatan i suptilan posao. Trebalo se tonski uskladiti s izvornikom i likovno rekonstruirati pojedine dijelove kompozicije.

Foto Roni Brmalj

Figuralne kompozicije izvedene su narančastim, žutim i zelenim tonovima u kontrastu sa zagasitim tonom zelenkastoplave pozadine, dok su rebra svoda oslikana crvenim tonovima.

Autor fresaka nije poznat, ali Bistrović pretpostavlja da je riječ o salzburškom ili južnonjemačkom slikaru, izrazito vještom u oblikovanju golih ljudskih likova.

Restauraciju fresaka i uređenje kapele sv. Trojstva zajednički su financirali Ministarstvo kulture i Hrvatska dominikanska provincija s oko milijun kuna, a sad kada je zablistala novim sjajem dominikanci je žele izložiti pogledu javnosti pa će se promijeniti i režim njezina korištenja. Prema najavi patera Zvonka Džankića kapela se više neće koristiti kao klasična sakristija, već kao prostor u kojem će se povremeno održavati kulturni programi, poput predstavljanja knjiga ili glazbenih večeri.

Foto Roni Brmalj

– Cilj nam je da kapelica bude prezentna, jer ona ne pripada samo dominikancima. Ona je blago ostavljeno svima nama i mislim da ga trebamo dijeliti. Već sam dogovorio prvi koncert klasične glazbe sa skupinom riječkih glazbenika, koji bi se trebao dogoditi u listopadu – kaže pater Džankić, koji vjeruje da bi ovaj restauratorski pothvat i otvaranje kapele javnosti mogao biti snažan pokretač i za buduće radove.

Ugovor o suradnji

Ministarstvu kulture već je predana prijavnica za restauraciju zidnog oslika u kapeli Bezgrešnog začeća koju je 1485. podigao podigao riječki kapetan Gašpar Rauber kao obiteljski mauzolej, a u drugoj polovici 17. stoljeća postala je molitveni prostor Bratovštine plemenitih, koja ju je dogradila i povezala s dvjema bočnim kapelama. Danas su veliki lučni otvori prema bočnim prostorijama zatvoreni, ali kapeli bi se trebala vratiti trobrodnost u budućoj obnovi.

Kapele sv. Trojstva i Bezgrešnog začeća, smještene uz klaustar samostana, najveći su i najznačajniji riječki gotički spomenici koji je povijesno bio augustinski, a danas predstavlja jednu od najvažnijih spomeničkih cjelina grada, u koju je utkano sedam stoljeća njegove povijesti.

Početkom 14. stoljeća samostan su osnovali feudalni gospodari Rijeke grofovi Devinski, a augustinci su u njemu djelovali sve do ukinuća reda krajem 18. stoljeća.

U klaustru samostana mogu se vidjeti ugrađene u zidove i nadgrobne ploče riječkih patricijskih obitelji koje su u crkvi sv. Jeronima i votivnim kapelama imale grobnice.

Zamjena nekretnina

Foto Roni Brmalj

Kako bi se najstariji djelovi samostana prezentirali javnosti, Grad Rijeka je 2000. godine s Dominikanskim samostanom potpisao ugovor o poslovnoj i kulturnoj suradnji temeljem kojeg je Grad dominikancima ustupio na korištenje istočni dio Municipija na rok od 50 godina za potrebe stanovanja, smještaj knjižnice i obavljanje vjerskih aktivnost. Zauzvrat je od dominikanaca dobio na korištenje prostor starog samostana za organiziranje kulturnih sadržaja primjerenih sakralnom karakteru kompleksa i njegovo otvaranje javnosti.

Iako se ne može reći da od tada do danas nije učinjeno ništa, jer su se tijekom proteklih 18 godina periodično provodila konzervatorsko- restauratorska te povijesno-umjetnička istraživanja i zaštitni radovi, a izrađen je i idejni projekt rekonstrukcije samostana, ulaganja u revitalizaciju ovog prostora i napori da zaživi kao javni prostor kulturne namjene svakako su bila skromna i nesrazmjerna njegovoj važnosti.

Grad koji bi prema ugovoru trebao financirati uređenje samostana, njegovu adaptaciju i rekonstrukciju, u dosadašnje je radove hitnih mjera sanacije i izradu projektne dokumentacije uložio dva milijuna kuna.

Kad smo se prije tri godine, u povodu »Godine augustinaca«, Odjelu za kulturu obratili s pitanjem kad je planirana realizacija projekta, dobili smo odgovor da se dovršetak svih radova i otvaranje prostora javnosti očekuje najkasnije do 2020. godine. Danas je jasno da se projekt u tom roku neće ostvariti, no dominikanci su strpljivi, a posljednjih godina i vrlo angažirani u nastojanju da i sami potpomognu realizaciju davnih zamisli.

Prema riječima patera Marinka Zadre, Grad Rijeka je u ovoj i dvjema idućim godinama za rekonstrukciju krova koji prokišnjava obećao izdvojiti 800 tisuća kuna. Osim toga s Gradom su pokrenuti razgovori o zamjeni nekretnina, tako da dominikanci postanu vlasnici prostora u Municipiju, a Grad vlasnik starog dijela samostana.

Prema riječima pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara to bi olakšalo daljnja ulaganja Grada u njegovu rekonstrukciju. Grad će, najavio nam je, uložiti i dodatne napore na aktualizaciji sporazuma iz 2000. godine.

Idejni projekt rekonstrukcije i prenamjene samostana u prostor kulurne namjene izradio je Alan Braun s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, ali njime nisu bili obuhvaćeni svi prostori. Neki, poput kapele sv. Trojstva, tek su naknadno istraženi pa se projekt mora djelomično korigirati prema dopunjenim konzervatorskm smjernicama.

U obnovljenom prostoru mogle bi se održavati manje izložbe, koncerti ili predavanja, a dominikanci ga vide kao muzej sakralne umjetnosti u kojem bi prezentirali umjetnine iz svoje zbirke.

Od profesora na Odsjeku za povijest umjetnosti riječkog Filozofskog fakulteta Nine Kudiš i Damira Tulića već su naručili i muzeološki koncept stalnog izložbenog postava, no prema riječima profesorice Kudiš napravljena je tek njegova skica, koja zahtijeva ozbiljnu razradu u tijesnoj suradnji s projektantom prenamjene prostora.