Novo kritičko izdanje spjeva Petra Zrinskoga »Adrijanskoga mora sirena & Obsida sigecka« objavila je Matica hrvatska, a priredio ga je akademik Josip Bratulić, koji je stihove Petra Zrinskog popratio komentarima, rječnikom i znanstvenom studijom o autoru i poetičkim aspektima hrvatske Zrinijade, njezinim kulturnopovijesnim implikacijama i njezinom trostoljetnom recepcijom.

Spjev »Adrijanskoga mora sirena« jedan je od temeljnih hrvatskih spjevova i važan nacionalno-identitetski simbol hrvatske povijesti i kulture, napominje priređivač i dodaje kako je »Adrijanskoga mora sirena« hrvatska inačica mađarskoga izvornika, epa »Adriai tengernek Syrenaia« što ga je na temu turske opsade i zauzeća 1566. tvrđave Siget spjevao Petrov brat Nikola Zrinski.

Izvornik spjeva objavljen je u Beču 1651., a Petrov hrvatski prepjev otisnut je u Veneciji 1660. Do 19. stoljeća ostao je najljepšom hrvatskom tiskanom knjigom i spomenikom rodu i djelu Zrinskih, napominje priređivač.

Ocjenjuje kako se osobitost Petrova prepjeva bratova djela ogleda u njegovim nastojanjima da izbjegne doslovno prenošenje značenja predloška pa primjerice tursku pobjedu zbog velikih vojnih gubitaka smatra neuspjehom i početkom konačnoga turskog sloma.

Hrvatski ban Petar Zrinski Hrvatski (1621.–1671.) bio je ratnik i književnik, a zajedno s Franom Krstom Frankapanom pogubljen je kao vođa Zrinsko-frankopanske urote protiv habsburškog apsolutizma. Otac mu je bio hrvatski ban Juraj (V.) Zrinski. Bio je praunuk Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka, a unuk Jurja (IV.) Zrinskog, koji je dao tiskati prvu hrvatsku knjigu na kajkavskom narječju »Decretum tripartitum« u Nedelišću kraj Čakovca 1574. godine. Otac mu je preminuo u austrijskom vojnom taboru u Požunu (Bratislavi), sudjelujući u Tridesetogodišnjem ratu. Prema nekim povijesnim izvorima dao ga je, nakon verbalnog razmimoilaženja, otrovati habsburški general Wallenstein.

Petar se školovao zajedno s bratom Nikolom, najprije kod zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića, zatim u Mađarskoj i Austriji, a neko vrijeme je boravio i u Italiji, gdje se je bavio vojnim znanostima i topništvom. Godine 1643. godine vjenčao se s groficom Anom Katarinom Frankapan, polusestrom Frana Krste Frankopana.[1] Imali su četvero djece, Jelenu (rođenu 1643.), Ivana Antuna (rođenog 1651.), Juditu Petronelu i Zoru Veroniku.

Petar je također, poput starijeg brata, bio velik ratnik koji se proslavio u mnogim bitkama. Već 1647. postavljen je na dužnost kapetana žumberačkih uskoka s kojima je sudjelovao u zadnjim godiana Tridesetogodišnjeg rata. Zrinski se istaknuo u završnim bitkama 1647. i 1648. koje su bile na njemačkom i češkom bojištu.Nakon toga, ratovao je s Osmanlijama. Osmanskim je snagama nanio poraz kod Slunja 1649. godine. Tijekom Kandijskog rata pomagao je mletačku stranu, nanijevši turskim snagama veliku štetu. Ratovao je na suhozemnom i pomorskom ratištu.

Po povratku u Hrvatsku nastavlja vojevati protiv Turaka. Porazio ih je u Lici 1655. godine. Napredovao je u vojnoj hijerarhiji, pa je postavljen za ogulinskog i senjskog kapetana i kapetana cijelog Primorja. Dok je trajao Erdeljski rat, Zrinski je pobjeđivao Turke po hrvatskim gorskim krajevima, a ističe se velika pobjeda u Gackoj kod Jurjevih Stijena 16. listopada 1663. godine.