Živi mi se: Novi roman riječke spisateljice Ingrid Divković

Foto Marko Gracin

Nakon dvije knjige intuitivno sam se upustila u pisanje romana koji mi je formom i sadržajem otvorio neke nove, do sada neistražene svjetove, kazala je Divković

RIJEKA Riječka spisateljska scena bogatija je za novi rukopis. Riječ je o romanu riječke spisateljice Ingrid Divković pod nazivom »Živi mi se!«. Roman je predstavljen preksinoć u Filodrammatici, a nakon službenog dijela programa druženje sa spisateljicom nastavilo se u ugodnom čavrljanju uz čašicu medice i borovičke. U publici u kojoj je bio veći broj pripadnica nježnijeg spola, bio je i poznati pjevač Damir Kedžo. Bila je to zanimljiva večer u kojoj je autorica govorila o svojem novom djelu, ali i odgovorala na pitanja prisutnih koje je razveselila i prigodnim darovima.

– Nakon dvije knjige intuitivno sam se upustila u pisanje romana koji mi je formom i sadržajem otvorio neke nove, do sada neistražene svjetove, kazala je između ostalog Ingrid Divković priznavši i da se u određenom trenutku našla u škripcu pri pisanju romana, ali su joj dodatno motivaciju dali likovi o kojima piše. – Udahnula sam im život i ne mogu ih sad napustiti, moram nastaviti pisati zbog njih, dodala je.

Roman o ljubavi

Tijekom večeri posvećene životu i ljubavi autorica je razgovarala i s posebnom gošćom: Danielom Uzelac, autoricom knjige »Put boginje, knjiga prva Buđenje boginje«. Uoči promocije sa spisateljicom smo razgovarali o njezinom prvom romanu.– Ovo je moja treća knjiga, ali prvi roman. Prve dvije, »J..be li vas ego?« i »Knjiga za divlju ženu«, bile su publicističke, a ovo je roman koji govori o ljubavi i duhovnosti. Priča je fikcija, ali ima i »živih likova«, stvarnih žena koje su me inspirirale. Roman govori općenito o ljubavi: prema samome sebi i prema drugim ljudima, ali i o duhovnosti.

Je li ideja za knjigu nastala tijekom vašeg boravka na Tenerifima?

– Kad sam završila s pisanjem »Knjige za divlju ženu«, već mi se u glavi motala ideja o jednom liku koji se sad nalazi u mom romanu. Točnije, to je Ana koja je buntovna. Ona želi živjeti. Morala je pronaći svoj put, a pronašla ga je i zahvaljujući nekim ljudima. Život ju je bacio u život. Na Tenerifima sam jako doživjela prirodu i zbog toga su leptiri prisutni u cijeloj priči. Nakon povratka u Rijeku, krenula sam još aktivnije pisati knjigu. Tijekom razmišljanja o životu i prirodi uočila sam kako su ljudi nekako izgubili doticaj s prirodom i da bi se trebali vratiti prirodi. Recimo, Krk je nazvan Otok leptira. Ima 1450 primjeraka leptira. To je fascinantno.

Massimova preporuka

Koliko dugo ste pisali knjigu?

– Pisala sam je dugo, oko godinu i pol dana. Prije nego počnem pisati, vizualiziram priču, likove. Razmišljam o njima. Velik je izazov ući u glavu, u dušu tih žena. Tek nakon toga počnem pisati.

Je li to knjiga samo za žene ili i za muškarce?

– Za sve. Duša nema spola. Iako je moja publika uglavnom ženska, ovo je knjiga i za muškarce. Muškarci će prema korici koju je izradila moja dobra prijateljica Tamara Musolin, reći da je ženska knjiga. Knjigu je preporučio Massimo, na što sam posebno ponosna. Dakle, knjiga je i za muškarce.