Mona Liza iz Paradiža

Žena na razmeđi svijetova: Izašla nova zbirka pjesama Drage Orlića

Gordana Čalić Šverko



BUZET »Mona Lisa iz Paradiža«, najnovija zbirka pjesama istarskog pjesnika, književnika i publicista Drage Orlića objavljena u izdanju Pučkog otvorenog učilišta »Augustin Vivoda« Buzet, premijerno je predstavljena u sklopu »Buzetskog božićnog mozaika«, tradicionalnog predblagdanskog druženja. »Mona Lisa iz Paradiža« je osamnaesta pjesnička zbirka Drage Orlića, koji je poetsko putovanje počeo 1983. godine knjigom pjesama pod naslovom »Će daž«.


– Orlić je još od svojih početnih radova zaokupljen vremenom i prolaznošću. Tako je i s najnovijom zbirkom pjesama. Ipak, »Mona Lisa iz Paradiža« prvenstveno govori o ženi na razmeđi svjetova, o ženi koju, bez obzira na njenu različitu poziciju u različitim povijesnim i društvenim miljeima, od matrijarhata do emancipiranosti u suvremenom društvu, od Pariza do Paradiža, prati ista odrednica – ljubav.


Mona Lisa je tek simbol, a njen tajanstveni osmijeh je metafora vječite enigme svojstvene upravo ženi. Otkriti tu tajnu, doprijeti do nje, razotkriti je… nije li to izazov za većinu muškaraca?  A selo iz naslova knjige – Paradiž – naselje u južnoj Istri, tek je paradigma, simbol, oslonac, asocijacija… Jer žena, bila ona predstavnica aristokratskih krugova, ili pak seljanka, nosi u sebi stalno tinjajuću ljubav i skriva vječitu enigmu. A istraživanje te mističnosti, otkrivanje, odgonetavanje i uranjanje u taj svijet ženske tajanstvenosti i emocija, vodi u Paradiž – dakle, u raj – rekla je ravnateljica buzetskog Učilišta i urednica knjige Mirjana Pavletić.




Drugi problem kojim se Orlić poigrava u svojoj najnovijoj zbirci, istaknula je Pavletić, jest fenomen vremena o kojem postajemo sve ovisniji. Svoje stavove na tu temu Orlić potkrepljuje i pučkim mudrostima, narodnim poslovicama koje ugrađuje među svoje stihove. Tome treba dodati i misao o prolaznosti – kao na klepsidri, izmiču svima ta zrnca pijeska, svakim trenutkom, svakim danom sve ih manje preostaje. Stoga vrijedi i treba živjeti taj darovani život – danas, sada, i ovdje. Drugoga nema – kao da čitamo između redaka.


Haiku vježbalice


Orlićeva Mona Lisa – kaže Pavletić – simbolizira ne samo ženu, ne samo enigmu, ne samo nedokučivost ženstva, već i stav epohe kojoj pripada njen stvoritelj Leonardo, ponajprije onu svevremensku misao, izvorno antičku, koja je u razdoblju renesanse doživjela procvat – misao o sadašnjem trenutku, o današnjem danu, kojega treba ubrati i uživati u njemu maksimalno. Carpe diem! – to je taj pogled na svijet!


– Orlić piše na standardu, ali nedvojbeno mu je bliži materinji jezik – čakavski, na kojem je ispisana i najnovija pjesmarica. Ipak, u svakoj se pjesmi, grafički izdvojeno italicom, pojavljuje i standardni književni jezik kojega upotrebljava u svojim tzv. haiku vježbalicama. U tim se otkačenim i sasvim neočekivanim poetskim sličicama ili intervalima, poput paralelnog toka svijesti, Orlić na neki način ruga, ne haiku pjesništvu kao specifičnom japanskom poetskom izrazu, već iz toga proizašlom pomodarstvu kojemu sve češće svjedočimo na suvremenoj pjesničkoj sceni, naglasila je Pavletić.


Najnovija Orlićeva zbirka broji 70-ak pjesama pisanih slobodnim stilom, a pjesnik stvara sebi imanentnu, dakle »orlićevsku« dramaturgiju u kojoj se nazire, mada iz domene filma, utjecaj Federica Fellinija. Knjiga sadrži i desetak ilustracija koje su također djelo Drage Orlića.