CeKaPe

U Staroj Sušici održana deveta Škola kreativnog pisanja. Evo kako je bilo

Marinko Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Ova Škola bila je najbolja do sada, a po broju polaznika i najbrojnija. Oni su tjedan dana marljivo radili u radionicama



STARA SUŠICA – Deveta Škola kreativnog pisanja CeKaPea održana u prekrasnom romantičnom dvorcu u Staroj Sušici po mnogočemu je najbolja do sada, a po broju polaznika je definitivno najbrojnija jer je okupila čak 24 sudionika. Svi su oni punih tjedan dana marljivo svakog dana radili dva puta dnevno u radionicama, da bi potom u večernjim satima nazočili raznim književnim druženjima. Ove je godine Škola realizirana kroz četiri radionice koje su vodili već znani domaći autori – Davor Mandić bio je zadužen za kratku priču, Enver Krivac za prozu, o poeziji je podučavala Darija Žilić, a Nebojša Lujanović osmislio je originalnu radionicu »Arhitektura teksta«. Sve je organizirala i o svemu brinula, kao i godinama ranije, Sanja Vukčević koja nam kaže kako je presretna jer je deveta Škola kreativnog pisanja CeKaPea u Staru Sušicu privukla toliko sudionika:


»Ono što nam je dodatno drago je da su tu pripadnici svih generacija, od tinejdžera do umirovljenika, a usprkos toj raznolikosti rad je bio izuzetno kvalitetan i sve je bilo vrlo skladno i krajnje pozitivno. Meni se čini da je, uz kvalitetu naših predavača, tu »u igri« i to što ovaj dvorac ima jednu posebnu, divnu energiju; da li zbog prirode koja ga okružuje ili zbog toga što ga djeca posjećuju i u njemu borave cijelu godinu. Uz to, osoblje dvorca svake je godine prema nama divno pa se zbog svih tih nabrojenih pojedinosti radi intenzivno i brzo, što je za ovakav oblik rada i školovanja jako dobro«, rekla je Sanja Vukčević koja je ove godine i sama sudjelovala u radu radionice poezije, koju je vodila poznata hrvatska pjesnikinja Darija Žilić kojoj je ovo bilo prvo iskustvo kao voditeljice radionice poezije što joj je, ističe, bio velik izazov:


Radionica poezije


»Ovakve radionice poezije i nije tako lako voditi jer ne postoji literatura, pa sam sve sama osmislila i stvorila sustav rada u kojem smo poštujući neke temeljne teorijske okvire poezije radili najrazličitije vježbe kroz koje smo nastojali proniknuti u ono unutrašnje i podsvjesno te iz toga stvarati stihove. Mislim da smo napravili dobar posao jer je bilo uočljivo kako su se pristupi i stilovi pripadnika različitih generacija u našoj grupi mijenjali i kako su jedni na druge utjecali, bez obzira na različitost pristupa i njihovih poetika. Posebno je pak dobro što je ovaj rad na njih utjecao tako da su se i duhovno i psihološki nadogradili i obogatili, a to je divno, po meni čak i bitnije od poduke o pisanju«, rekla je Darija Žilić.




U grupi koja se bavila učenjem o stvaranju stihova je i Filipa Jadrić iz Kaštel Starog. Prvi put je na Školi kreativnog pisanja i jako joj je drago što je došla jer je puno naučila: »Imala sam nekih uspjeha u osnovnoj i srednjoj školi, ali nikad nisam s nekim razgovarala o tim mojim radovima pa se nisam mogla razvijati, a ovdje sam saznala jako puno o različitim stilovima i pristupima pjesništvu. Primjerice, do sada sam pisala samo vezanim stihom i o nekim osobnim temama, a sada sam naučila i druge načine pisanja te počela razmišljati i pisati izvan dosadašnjih tematskih okvira«, kaže šesnaestogodišnja Filipa, a u radionici poezije uz nju je radila i sedamdesetogodišnja Jadranka Gottlicher, profesorica komparativne književnosti, engleskog jezika i knjževnosti: »Nisam puno radila u prosvjeti, ali me je književnost uvijek zanimala. Iako sam već u poznoj dobi, odlučila sam se ove godine okušati. Presretna sam što sam donijela tu odluku jer sam puno naučila od voditeljice i ostalih sudionika, a vjerujem i oni od mene. Nakon ovog iskustva nastavit ću još intenzivnije pisati, bez obzira bude li što od toga objavljeno ili ne, a već sada znam da ću biti tužna kad ova naša škola završi«, rekla je Jadranka Gottlicher.


Radionica proze


U radionici proze zatekli smo dvije simpatične Zagrepčanke oduševljene kreativnošću riječkog pisca i voditelja te radionicama Envera Krivca. Lucija Marković rekla nam je kako je od djetinjstva voljela jako pisati i književnost je uvijek bio svijet koji joj je pružao određeno utočište i sigurnost: »Nedavno mi je profesor s fakulteta skrenuo pažnju na CeKaPe pa sam najprije u Zagrebu završila radionicu romana te se prijavila za novu radionicu, ovog puta proze, u Staroj Sušici koja me privukla i ovim predivnim dvorcem. Iskustva su mi izuzetno pozitivna i najradije bih ostala ovdje cijelu godinu i radila ovim tempom i uz ove prekrasne ljude. Uz našeg mentora Envera Krivca zaista smo puno toga naučili i otkrili, a mislim da je vrlo bitno i to da kroz ovaj rad dosegneš i jednu notu samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti. Zato ću dolaziti i idućih godina te sudjelovati u radu svih radionica«, najavila je Lucija Marković, a njena kolegica Marina Hudolin već je četvrti put u Školi kreativnog pisanja CeKaPea, ponajprije zbog pozitivne energije i ozračja koje vlada na ovim druženjima u Staroj Sušici:


»Ovo je, kako slogan kaže, zaista iskustvo koje mijenja i to kroz sam rad u radionicama, rad na samome sebi te nova poznanstva. Sve to dovodi do novih iskustava koja su me kao osobu do sada svake godine, a posebno ove, nadogradila i obogatila«, kaže Marina.


Arhitektura teksta


Neobičnu radionicu pod nazivom »Arhitektura teksta« vodio je poznati književni majstor i pedagog Nebojša Lujanović koji nam je pojasnio kako je cilj bio »uroniti« u tekst, shvatiti kako funkcionira gradnja i stvaranje teksta, koji su elementi teksta i koje su njihove zakonitosti te kako se tekstom može poigravati i kreativno mu pristupati. Upravo to događalo se u njegovoj grupi proteklih dana, rekla nam je Milena Pađen Brnelić koja je, kao strastvena čitateljica željela – budući da i sama za sebe piše o svakoj knjizi koju pročita – saznati kako se kritički pristupa tekstu, odnosno piše kritika:


»Tako sam se prvi put prijavila na ove radionice CeKaPea i puno sam saznala, pa ću sada i čitati na drugačiji način i o knjigama pisati s jednog novog pristupa«, rekla je Milena Pađen Brnelić, naglasivši kako je prije bila članica riječkog Čitateljskog kluba Nedopričljivi, a sad je članica Čitateljskog kluba Knjižnice Čavle o čijim se aktivnostima može čitati na stranici Gradske knjižnice Rijeka gdje svoje mjesto imaju svi čitateljski klubovi. Ana Glamuzina ima 15 godina i iz Zagreba je, a došla je jer ide u Internacionalnu školu i »skužila je da joj bježi jezik«: »U stvari sam shvatila da dnevno više govorim engleski nego hrvatski pa mi je preporučena baš ova radionica Nebojše Lujanovića. I zadovoljna sam jer sam puno naučila o nizu stvari vezanih uz pisano i usmeno izražavanje te dobila novi uvid u pisanje.«, rekla nam je Ana Glamuzina. Da ovogodišnja radionica ima i internacionalni karakter, pobrinuli su se jedan mladić iz Ljubljane te Tatjana Malobabić, Beograđanka koja živi u Rijeci.