Predstavljanje knjige

“Poslije kiše” Rade Šerbedžije: Emocionalna i profesionalna geografija jednog života

Kim Cuculić

Foto: Sergej Drechsler

Foto: Sergej Drechsler

Šerbedžija je čitao ulomke iz svoje nove knjige, u kojima se spominju njegov otac, socijalizam, Tito, Goli otok... Kako kaže urednica knjige Marina Vujčić, u knjizi »Poslije kiše« Šerbedžija nastavlja tamo gdje je stao s prvom autobiografskom knjigom – »Do posljednjeg daha«



RIJEKA Nova knjiga poznatog glumca Rade Šerbedžije »Poslije kiše« predstavljena je u prepunom riječkom antikvarijatu »Ex libris«. Kako je u ime izdavača Hena coma kazala Marina Vujčić, urednica knjige, riječ je o knjizi autobiografskih zapisa i refleksija. U svom osvrtu Nikola Petković podsjetio je da Šerbedžija naglašava da je tek izletnik među piscima.


– Rade Šerbedžija, naime, prije svega se osjeća kao glumac. Ja se ne bih složio s time da je on samo izletnik u književnost – Rade jest književnik! Predrag Matvejević opisao je situaciju kad odemo negdje drugdje pozicijom između egzila i azila. Radi se o tome da gdje god bili, uvijek ste negdje drugdje. I kamo god otišao na put, na taj put nosiš samoga sebe. Tako i Rade u nekom američkom gradu vidi Vinkovce, ili Sarajevo, Silbu… Dakle on je uvijek negdje drugdje.


Njegova knjiga »Poslije kiše« sadrži iskustvo egzila, koje je u pravilu gorko. Ova izrazito literarna knjiga jako je dobro koncipirana. U njoj ćemo, primjerice, naći izvrsne eseje o jeziku i glumi, a do izražaja dolazi i Radina fascinacija Krležom – istaknuo je Petković.




Rade Šerbedžija objasnio je da je ovu knjigu počeo pisati odmah nakon svoje prve knjige autobiografskih zapisa »Do posljednjeg daha«.


Glumac na nagovor


– Zašto? Pa zato što mi se svidjelo pisati! Počeo sam pisati na nagovor svog velikog prijatelja Borislava Vujčića, koji je bio moj redatelj u književnosti. A onda kad je Borislav umro, više nisam mogao pisati i prolazile su godine. Sve dok njegova supruga Marina nije preuzela navigaciju i tako sam dovršio rukopis. Početkom ove godine u 104. godini preminuo je i moj otac, tako da su te dvije smrti obilježile moje pisanje. Zanimljivo je da me otac nikad nije gledao kao glumca – ni u kazalištu, ni na filmu ni na televiziji. Bio je jako mudar čovjek i pretpostavljam da sam ja za njega bio onaj Rade kojeg je poznavao od moga djetinjstva.Na mene je velik utjecaj imao profesor na vinkovačkoj gimnaziji, koji me je zainteresirao za književnost.Zato sam želio studirati književnost, a ne glumu. Onda su me prilikom jedne školske recitacije uočili Vanja Drach i još neki glumci i nagovorili me da odem studirati glumu – osvrnuo se Rade Šerbedžija, skromno ponavljajući da on nije pisac. Duhovito je objasnio i da piše noću do ranih jutarnjih sati, »nakon vođenja ljubavi sa svojom suprugom Lenkom«.

Rade Šerbedžija čitao je ulomke iz svoje nove knjige, u kojima se spominju njegov otac, socijalizam, Tito, Goli otok… Kako je napisala urednica knjige Marina Vujčić, u knjizi »Poslije kiše« Šerbedžija nastavlja tamo gdje je s prvom autobiografskom knjigom stao – pa pripovijeda o holivudskim ulogama i nemilosti američke filmske industrije, o planetarno popularnim zvijezdama s kojima je surađivao, ali i o »malim«, anonimnim ljudima s kojima ga je život spajao, o povratku u Hrvatsku te o događajima iz prošlosti i sadašnjosti koji su utjecali na njegovu sudbinu i umjetničku karijeru.


Iskreno i srčano


– Od malog mjesta Bunić u Lici gdje je rođen, Vinkovaca gdje je odrastao, Ljubljane i Londona u kojima je proveo svoje prve izbjegličke godine, do Santa Monice gdje je u Americi živio, Brijuna na kojima već sedamnaest godina svakoga ljeta igra kralja Leara u svom Kazalištu Ulysses i Rijeke u kojoj danas radi kao redovni profesor glume na Studiju glume i medija na riječkom Sveučilištu, Rade Šerbedžija ispisuje emocionalnu i profesionalnu geografiju svog života. Pritom piše onako kako radi i sve ostalo – strastveno, iskreno, srčano i bez fige u džepu. Mudar je kad nastoji razumjeti one koji su ga optuživali i osuđivali, sentimentalan kad ispisuje posvete prijateljima kojih više nema, samoironičan kad piše o vlastitim promašajima, objektivan kad preispituje situacije koje su mu odredile sudbinu, potresen kad se dostojanstveno oprašta s roditeljima na samrtnoj postelji.


U knjizi »Poslije kiše« Rade Šerbedžija osebujnom literarnom vještinom i mudrošću progovara o ljudima, gradovima, svjetovima, umjetnosti, idealima i uspomenama koje su nadživjele sva naša nevremena. Ipak, više od svega, piše o ljubavi. O ljubavi prema obitelji, prijateljima, zavičaju, vinu, nogometu, domovini, glazbi, kazalištu i pobratimstvu koje sve to povezuje. Pod ugašenim svjetlima reflektora, tamo gdje žmirka još samo svjetlo kompjuterskog ekrana i tamo gdje čovjek biva sam bez obzira na sve množine u koje je uvršten, Rade Šerbedžija progovara glasom koji zna kako se najmudrije igra glavna rola u vlastitom životu – osvrnula se Marina Vujčić.