Ovogodišnji vRIsak, 10. jubilarni riječki sajam knjiga i festival autora, odvijao se u ozračju alarmantne situacije u hrvatskom izdavaštvu. Već na otvorenju manifestacije književnica Slavenka Drakulić ukazala je na to da su autori sve ugroženiji i da možda nismo daleko od toga da pisci više neće gdje imati prodavati svoje knjige.

O sumraku domaćeg izdavaštva i knjižarstva, te naročito teškoj poziciji u kojoj su se našli autori, govorio je i predsjednik Hrvatskog društva pisaca Nikola Petković, a književnica Daša Drndić smatra da je i kod nas i u svijetu došlo do potonuća dobre knjige, zato što je ono što danas prolazi kratko, sažeto, banalno i napisano nabrzinu. Kad je riječ o situaciji u američkom izdavaštvu, stanje se ne razlikuje mnogo od onog u Europi – kazao je John O’Brien iz Dalkey Archive Pressa, dodavši da ni izdavači ni knjižari ne žele ulaziti u rizik. Knjige se u Americi doživljavaju kao roba na tržištu, a O’Brien smatra da bi se knjige trebale tretirati kao umjetnička djela. U vremenima nesklonim književnosti, ova američka izdavačka kuća nastoji zaštititi kvalitetne knjige i autore od diktata tržišta.

U takvom kontekstu književni festivali postaju još značajniji, jer je to prilika da se pisci susretnu sa svojim čitateljima i predstave svoje knjjige. Deseti vRIsak pokazao je da dobro pisanje unatoč svemu i dalje preživljava, a ugostio je niz autorica i autora iz cijelog svijeta. Čuli su se na ovogodišnjem vRIsku različiti jezici, i oni nama najegzotičniji, i bilo je to slavlje književnosti u pravom smislu riječi. Bogat program s gustim rasporedom bilo je gotovo nemoguće u cijelosti pratiti, no svatko je mogao pronaći nešto za svoj gušt.

Emigrantsko iskustvo 

Program je bio podijeljen u nekoliko cjelina. Prva pod naslovom »Književnost između egzila i azila« bila je posvećena piscima koji su emigrirali u druge zemlje, a ovaj je program ujedno bio i hommage nedavno preminulom velikanu pisane riječi i intelektualcu svjetskoga glasa Predragu Matvejeviću. U sklopu ovog programa nastupili su i predstavili svoje nove knjige Slavenka Drakulić, Aleksandar Hemon, Claudio Magris, Vladimir Pištalo, Bekim Sejranović, Guido Snel i Slobodan Šnajder.

Foto Marko Gracin

Jedno od potresnijih emigrantskih iskustava iznio je Hassan Blasim, kojega je obilježio rat u Iraku. U godinama koje je proveo u egzilu shvatio je da je odlaskom dobio puno više nego što je izgubio:

– Ljudska bića oduvijek su bila nomadska, uostalom, imaš samo taj jedan život i trebaš odgonetnuti odgovore na pitanja koja si postavljaš: što je to egzil, što ja tu radim i slična. A onda sam shvatio, svijet je za mene hotel, imam jednu sobu u Bagdadu, drugu u Helsinkiju, treću u Zagrebu, to pomaže da nastaviš, a da ne razmišljaš stalno kako ti nedostaje domovina… No jednom kad napustiš zemlju, odustaneš i od te ideje o domu i domovini koju imaš iz djetinjstva. Kad odeš, odustaneš od toga, no iako izgubiš jedno mjesto, dobiješ sto drugih. Iz toga sam dobio više nego što sam izgubio, zato kažem da mi je književnost na neki način spasila život. U Sofiji sam radio kao rob u restoranu, no i tamo sam pisao; pisao sam svaki dan i u izbjegličkom logoru u Mađarskoj, književnost mi je omogućila novi dom, gdje god sam bio – istaknuo je Blasim.

O prevođenju 

Jedna od važnih tema ovogodišnjeg vRIska bila je tema prevođenja. Prilikom predstavljanja engleske verzije svoje knjige »Kako svezati cipele«, Nikola Petković istaknuo je da svaki prijevod treba biti kulturalna adaptacija, a temi prevođenja bio je posvećen i okrugli stol »Geneza knjige: od rukopisa do prijevoda« u kojemu su sudjelovali Claudio Magris, Milan Rakovac, Ljiljana Avirović, Tonko Maroević i Nikola Petković. Vezano uz ovu temu, Claudio Magris rekao je za Novi list:

– O mojem odnosu s prevoditeljima napisao sam mnogo, kad predstavljamo knjige ja uvijek kažem pokazujući original, ovo je knjiga koju sam napisao ja, a ovo je knjiga, prijevod koji smo napisali zajedno. To vrijedi za sve knjige koje su na hrvatskom; te smo knjige napisali Ljiljana Avirović i ja. Mislim da je prijedlog ujednačenja honorara nešto sasvim normalno. Nešto je bilo u tom pravcu učinjeno u Njemačkoj. Mislim kad određena knjiga prijeđe jednu tiražu, onda se i prevoditelja uključuje u postotak autorskih prava. To još nije dovoljno. Ja mislim da je prijevod prva osnovana kritika knjige, to je govorio već izumitelj romanticizma Friedrich Schlegel. Prevoditelj smjesta zapazi kritične točke jedne knjige. Nažalost imam vrlo malo korespondencije s Ljiljanom, jer se vidimo u kavani i raspravljamo, ali s mojim drugim prevoditeljima koji ne žive u Trstu ta je korespondencija jako bogata. Tisuće i tisuće stranica tekstova mojih prevoditelja koje čitam ispravljam, ali na kraju zadnju riječ u tome uvijek vodi prevoditelj. Ljiljana Avirović me recimo naučila što znači narativni ritam mojega djela. Jednom me prilikom na konferenciji javno izazvala i pitala o kojem je mojemu djelu riječ, a ona je prevela gotovo sve. Radilo se o dijelu teksta u kojem nije bilo ni imena ni datuma ni ičeg drugog po čemu bih prepoznao svoj tekst na jeziku koji ne znam. Po narativnom ritmu sam morao prepoznati to djelo i oboje smo uspjeli u pothvatu – kazao je Magris u razgovoru s Nikolom Petkovićem.

Brojni programi 

Druga programska cjelina vRIska naslovljena »Europom u 30 knjiga« ugostila je inozemne goste. Predstavila se ugledna malteška spisateljica Clare Azzopardi, a u sklopu ovog V.B.Z.-ovog projekta predstavljene su i knjige kosovskog autora Beqëa Cufaja, zatim jedne od najvažnijih suvremenih makedonskih spisateljica Lidije Dimkovske, latvijskog književnika Janisa Jonevsa i srpskog pisca Srđana Valjarevića. U fokusu su bili i autori Sanja Baković, Ludwig Bauer, Slađana Bukovac, Srđan Dragojević, Rade Jarak, Damir Karakaš, Senko Karuza, Sanja Kovačević, Nenad Marjanović, Miroslav Mićanović, Maroje Mihovilović, Nikola Petković, Ivica Prtenjača, Marko Tomaš i Tea Tulić.

Foto Marko Gracin

Program »Rijeka čita, piše, sluša, voli: Od Riječkog kruga redom do Ri Lita« bio je posvećen riječkoj književnoj sceni, a u njemu su sudjelovali riječki pisci različitih generacija Edi Jurković, Dragan Ogurlić, Davor Štimac, Laura Marchig, Milan Zagorac, Davor Mandić, Zoran Krušvar, Enver Krivac, Tea Tulić i Željka Horvat Čeč.

Sadržaje za najmlađe ponudio je vRIsak Junior, dok je u suradnji s Art-kinom Croatia ostvaren program vRIsak Cinema u okviru kojeg su prikazani filmovi snimljeni prema knjigama iz biblioteke »Europom u 30 knjiga«. Bilo je i glazbenog programa, CeKaPe-a i prevoditeljskih radionica. Programi su se odvijali na različitim lokacijama u Rijeci – u antikvarijatu Ex libris, na Botelu »Marina«, u »Dnevnom boravku«, u Art-kinu, Samovar baru, Gradskoj knjižnici Rijeka, Klubu Tunel, Villi Ružić…

FEKP 

Ove godine vRIsak je ugostio Festival europske kratke priče, koji je tijekom dvije večeri predstavio književne glasove iz raznih europskih zemalja, koji su svoje priče čitali na engleskom, portugalskom, španjolskom, arapskom, talijanskom, poljskom i drugim jezicima. Nastupili su Senko Karuza, Rosa Montero, Bronka Nowicka, Ondjaki, DBC Pierre, Igiaba Scego, Hassan Blasim, Lucy Caldwell, Željka Horvat Čeč, Guillermo Martínez i Chika Unigwe. I ovaj dio vRIska bio je u znaku književnosti između egzila i azila, pa je dio pročitanih priča inspiriran izbjeglištvom, ratovima i emigrantskim iskustvom.

Podsjetimo i da su organizatori festivala izdavačka kuća V.B.Z iz Zagreba i udruga vRIsak, a pokrovitelji Grad Rijeka, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Primorsko-goranska županija te HGK – Zajednica nakladnika i knjižara. Festival se odvijao uz potporu programa »Kreativna Europa« Europske unije. U vremenima nesklonim knjigama, Rijeka je ove godine još jednom vRIsnula i pokazala da ima jedan od najznačajnijih festivala književnosti u Hrvatskoj.