Knjiga donosi vrlo zanimljive i lepršave pjesničke uratke, pune aluzija, reminiscencija, introspekcije, sanjarenja, sa stalnim prožimanjem erosa i pornosa te reminiscencije na glazbu, film, kulturu življenja...
Drago Orlić autor je knjige »More tone« s podnaslovom »Ili starinske pjesme«, objavljene u izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Knjiga donosi vrlo zanimljive i lepršave pjesničke uratke, pune aluzija, reminiscencija, introspekcije, sanjarenja, sa stalnim prožimanjem erosa i pornosa te reminiscencije na glazbu, film, kulturu življenja, određenu društvenu epohu…
Raskošan jezični stil
Brojni su svjetovi prisutni u tim pjesmama – Orlić spominje nesvrstane, Sirimavo Bandaranaike, Hajle Selasija, Maršala, Odiseja, Posejdona, a sve to u raznim kontekstima s vrlo raskošnim jezičnim stilom. Orlić je autoironičan i kad progovara o svojim bolestima (umirem mučno,/68 i nisu neke godine./Boleštine su me shrvale,/sjebale su me unakrsnom vatrom,/pišem bez prestanka/), gdje predstavlja i terapeutsku funkciju poezije, o kojoj razni teoretičari tako rado vole zboriti.
Naravno, nisu mogla izostati ni razmišljanja o modernim načinima komuniciranja: »Internet, Facebook, e-mail, sve bi to more dalo za starog poštara Benita. Poštar Benito je nosio topla pisma,/pisma su u sebi imala uvojke djevojačke kose/i otiske usana«, piše Orlić o vremenima kad se željno iščekivalo poštara koji će donijeti pismo drage osobe, a ne kao sada, kada svi samo nešto »klikaju i lajkaju«.
Malinovac i nostalgija
Starije generacije čitajući Orlićeve pjesme prisjetit će se malinovca, kao i niza drugih zaboravljenih radosti iz nekih vremena koja su, sudeći po dozi nostalgije, očito bila bolja. Tu je prisutan već prepoznatljiv Orlićev pjesnički rukopis, njegova poetska razigranost i sasvim neobičan, stalno nanovo izmaštan jezik. Vidljiva je i metapoetska funkcija poezije, niz aluzija, pripovjedno u poetskome, solilokvij koji postaje dijalog u monologu, te niz pjesničkih figura predstavljenih na različite načine.
