Lamentacije nisu utemeljene

Književna kritika je itekako živa, a za to se brine i Booksa

Davor Mandić

Trabunjanja o smrti kritike ostavimo onima koji vole davati paušalne ocjene. To su vjerojatno oni isti koji perpetuiraju glupavi mit o »vječnom sukobu umjetnika i kritičara«, umjesto da upale neki od specijaliziranih književnih portala, Treći program radija ili televizije



Kuknjava nad nedostatkom književne kritike u hrvatskom medijskom prostoru u književnim se krugovima ponavlja kao davno naučena mantra – nekritički i bez stvarnoga uvida u meritum stvari. Smislili su tu mantru nezadovoljni izdavači, koji gotovo u pravilu ne vide dalje od triju najvećih hrvatskih dnevnih novina, kao da drugi mediji i ne postoje.


S druge, pak, strane, ti isti izdavači, a i njima pridruženi autori, ne mogu prihvatiti da književnost više jednostavno nema onu društvenu ulogu koju je imala nekad, dok je, recimo, Tito sjedio s Krležom. Neki će reći hvala Bogu, ali činjenica jest da više nema ni Tita, ni Krleže.


No pila se može okrenuti i naopako, pa se može, ne bez uporišta, reći da nikada nije bilo više književne kritike. Jedna medijska platforma koja je za to uvelike zaslužna odaziva se na ime Booksa i slavi petu godinu od pokretanja europskog projekta »Criticize This!«. Projekt je završio 2013. godine, a portalu Booksi je ostavio nekoliko kritičara koji i danas pišu, kako nam to kaže njegov glavni urednik Luka Ostojić.


Devet kritičara




– Nosilac tog projekta bila je Udruga Kulturtreger, koja je utemeljila Booksu, a sudjelovali su i Kurziv iz Zagreba, KPZ Beton i SEEcult.org iz Beograda te Plima iz Ulcinja. Projekt nam je bio bitan jer smo tako stručno educirali niz mladih kritičara koji su onda nastavili pisati kritike za portal. Tu smo dobili osovinu naših kritičara, i to educirane i motivirane mlade kritičare. Plus, suradnjom s kritičarima iz regije postigli smo da o domaćim naslovima ne pišu ljudi koji su s njima već u poznanstvu i bliskim odnosima, nego oni koji s distance mogu pisati isključivo o djelima – kaže Ostojić, napominjući da su kritičari iz modula koji i danas pišu za Booksu poimence: Ivana Ančić, Nađa Bobičić, Dalibor Plečić, Kristina Špiranec i Zvjezdana Balić.


Na portalu, tako, književne kritike redovito objavljuje devetero kritičara ponedjeljkom u rubrici »Kritike«, no i srijedom u rubrici »Začitavanje« objavljuju se tekstovi koji služe kao svojevrsne preporuke za (ne)čitanje. Iza nekih imena koja potpisuju te tekstove često stoji ozbiljan kritičarski rad, kao što su to, primjerice, Marjan Čakarević, Dinko Kreho, Nenad Perković, Vesna Solar, a napose Vladimir Arsenić. Od njegovih kritika strepi se od Vardara pa do Triglava, pa kad iz njegova pera stigne pohvala, otvara se šampanjac.


Ni izvršni urednik portala Bookse, također i književni kritičar, Neven Svilar, ne voli naricanje nad nedostatkom kritike.


– Kritika uopće nije u lošem stanju. Uostalom, što je to loše stanje? Ljudi koji nariču nad nepostojanjem književne kritike, ili stanjem kritike danas u odnosu na mitska zlatna vremena, u najvećem broju slučajeva su isti oni koji kritiku ne čitaju, niti ih ona odviše zanima. Nije neistina da kritiku više nećemo naći u visokotiražnim novinama. Štoviše, neke su izgubile i kulturne rubrike u cijelosti. Kritiku, u smislu njezina »nepostojanja« ili nevidljivosti, možemo smatrati jednom od prvih kolateralnih žrtava kapitalističke mašine u post-tranzicijskom društvenom laboratoriju koji se naziva Hrvatska.


Kultiviranje kritičara


Činjenica je da je kritika prognana iz onoga što u nedostatku boljeg naziva možemo nazvati mainstream medijima. No ona i dalje postoji, i ljudi koji je žele čitati mogu je i dalje čitati kao što su je čitale i starije generacije. A trabunjanja o smrti kritike ostavimo onima koji vole davati paušalne ocjene. To su vjerojatno oni isti koji perpetuiraju glupavi mit o »vječnom sukobu umjetnika i kritičara«, umjesto da upale neki od specijaliziranih književnih portala, Treći program radija ili televizije – kaže Svilar, podvlačeći tvrdnju da je u pitanju dušobrižnički mentalitet te da je takve tlapnje najbolje posve odbaciti i ozbiljnije se pozabaviti otkrivanjem stvari koje rastu oko nas.


A po svemu sudeći, te će stvari oko nas i dalje rasti na Booksi. Konačno objavljeni rezultati potpora Ministartva kulture za časopise i elektroničke publikacije pokazuju da je Booksi smanjena, ali ne i ukinuta dotacija, dok je ranije ove godine stigla i, opet smanjena, potpora Grada Zagreba te po prvi put i ona Agencije za elektroničke medije.


Luka Ostojić je realan kad kaže da budućnost kritike na Booksi ovisi o potporama, jer razina se može očuvati jedino tako da autori budu honorirani, a ono što također drži bitnim je i kultiviranje kritičara.


– Angažiranje kritičara obično je dugoročno. Ne objavljujemo sporadične kritike, nego volimo dugoročno raditi i razvijati autora te ga vezati uz portal. No uvijek smo otvoreni i za prijedloge za nove suradnje – zaključuje Ostojić samo mali, Booksin dio priče o itekako vibrantnoj književnokritičkoj sceni, čiji je jedini krimen to što buja onkraj »mainstream« medija.