Foto Marko Gracin
Predstavljanje knjige uz izložbu »nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika«, prometnulo se u razgovor o statusu umjetnosti i umjetnika, umjetnosti i tržišta, kako u razdoblju početaka konceptualne umjetnosti, tako i danas
Nitko vjerojatno nije očekivao da će predstavljanje knjige Gorana Trbuljaka biti predstavljanje knjige Gorana Trbuljaka. Okupljena publika u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci zato se udobno mogla zavaliti u ne baš najudobnije drvene stolce i pratiti zanimljiva dijaloška izlaganja četvero »kapitalaca«. Osim Gorana Trbuljaka, koji je u svom stilu izjavio da bi se najradije povukao nakon uvodna predstavljanja, jer će se govoriti o njemu, za stolom su bili još i kustos izložbe »nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika« i urednik s njom povezane »Knjige umjetnika« Tevž Logar, povjesničarka umjetnosti i kustosica Ivana Bago te povjesničar umjetnosti Jerko Denegri. Zašto potonji dvojac? Osim što ih njihove biografije legitimiraju za govor o suvremenoj umjetnosti, oni su ujedno i autori tekstova u monografiji Gorana Trbuljaka objavljenoj 2018. godine (i opet urednika Tevža Logara) u izdanju Galerije Gregor Podnar. Onoj koju je Trbuljak kasnije »popravljao« tako što ju je napravio od komada drva.
No nekoliko riječi valja ipak reći o povodu za ovaj susret koji je urodio plodonosnom raspravom o statusu umjetnosti i umjetnika, umjetnosti i tržišta – kako u razdoblju početaka konceptualne umjetnosti, tako i danas.
Ovojeizmi
»Knjiga umjetnika« okuplja tako 230 Trbuljakovih »Ovojeizama«, kratkih, na A4 papiru ispisanih od 1971. do početka ‘80-ih (auto)ironijskih rečenica o umjetnosti i umjetnicima, metaumjetničkih komentara koji, dakako, i sami postaju umjetnošću, što god o tome autor mislio.
»Knjiga umjetnika« prezentirana je kao »knjiga 1; I – CCXXX«, što implicira i eventualnu »knjigu 2«. No urednik Logar rekao je da se s Trbuljakom nikada ne zna, pa je lako moguće da »knjige 2« nikada neće biti. »knjiga 1« tiskana je u 555 primjeraka, od kojih je 55 »numeriranih i potpisanih od autora«, a može se nabaviti u MMSU-u.
Na izložbi u MMSU-u »Ovojeizama« je bilo izloženo preko 100, prvi put cjelovito, no knjiga i tu »cjelovitost« nadopunjuje te time postaje još jedna cigla na kući razumijevanja Trbuljakova konceptualizma. A on je specifičan i u kontekstu hrvatskog, odnosno regionalnog konceptualizma, kako su to utvrdili Ivana Bago i Ješa Denegri. Radi se o tome da su konceptualisti, uvjetno rečeno, željeli pokazati nešto novo i originalno u vremenu u kojem Trbuljak, 1971. godine, postavlja plakat na kojem piše »Ne želim prikazati ništa novo i originalno«. Denegri tako ističe da je to došlo kao šok, tim više što je izložen plakat, a nije riječ o izložbi u galeriji. No Bago, dakako, utvrđuje da je Trbuljak time zapravo pokazao nešto novo i originalno, bez obzira na to što je htio ili mislio. Time, kao i ukupnim svojim radom, Trbuljak prema Bago ostvaruje dijalektiku između poništenja i spasenja umjetnosti, (p)ostaje umjetnikom koji u isto vrijeme romantično vjeruje u umjetnost, ali je i poništava.
Status umjetnika
Ono što je po Denegriju još važno za Trbuljaka, i po čemu se ne uklapa među ostale konceptualiste, jest činjenica da nikada nije htio postati velik i važan umjetnik, konstatno postavljajući pitanja o (svom) statusu umjetnika.
– Umjetnik koji je bio najveći defanzivac ispao je najprovokativniji baš zbog te svoje ideje da ne želi biti ništa, dok su drugi željeli biti velike zvijezde – rekao je Denegri, aludirajući i na neke koji su u tome uspjeli i na globalnom planu, poput Marine Abramović.
Trbuljak je bio drugačiji i u odnosu spram tzv. tržišta, shvativši kontradikciju između konceptualističkih zahtjeva da se ne podlegne tržišnoj logici, a opet uz izlaganja i prodavanja umjetničkih djela. Nakon intenzivnog razgovora o Trbuljaku i konceptualistima mikrofon je uzeo Branko Cerovac, pokušavši ekstenzivnim govorom isprovocirati reakciju, no nakon što je na višestruke pozive da postavi pitanje konačno i pitao umjetnika »drže li njegovi Ovojeizmi vodu«, Trbuljak je odgovorio da ne drže.
