Zanimljiva knjiga

HITLEROVA ČUDOVIŠTA Parapsiholozi, travari, vidovnjaci i astrolozi u službi Trećeg Reicha

Marinko Krmpotić

Ilustracija Reuters

Ilustracija Reuters

Kurlander je na knjizi radio punih osam godina, a konačan rezultat je detaljna i minuciozna analiza iz koje jasno postaje kako su brojna zla i zločini, počevši od same ideje nadčovjeka i posebne dominatne rase koja ima pravo »izbrisati« sve »manje vrijedne« narode poput Slavena ili Židova, temelje imali baš u okretanju nacizma rubnim znanostima



Kad je tamo još sad već pomalo davne 1981. godine Harrison Ford u »Otimačima izgubljenog kovčega« (Riders of the Lost Arc), prvom filmu o Indiani Jonesu, tragao za blagom koje je trebalo biti svojevrsno tajno oružje Hitlerove nacističke vojske, mnogi su tu avanturističku priču shvatili tek kao maštovit temelj na kojem režiser Steven Spielberg gradi svoju pomalo dječje romatičnu priču punu jurnjave i akcije. No, bolji poznavatelji povijesti nacizma itekako su već i tada bili svijesni da maestro Spielberg nije samo maštao i izmišljao, već na temelju niza točnih povijesnih činjenica sagradio priču koja će uskoro svijetu filma podariti velikom broju gledatelja iznimno drag lik Indiana Jonesa.


Spielberg se, naime, držao onog dijela njemačke fašističke povijesti vezanog uz okultno, mistično i onostrano, a koliko je to magično i nadnaravno bilo ukorijenjeno u samu srž fašizma moguće je shvatiti iz ovih dana u Hrvatskoj objavljene knjige »Hitlerova čudovišta« (Hitler’s Monsters), vrlo obimne i bogate studije o odnosu nadnaravnog i nacizma i to od najviših razina vlasti u nacističkoj Njemačkoj, preko užasavajućih konclogora diljem Europe pa sve do brojnih ratnih bojišnica na kojima su Hitlerovi vojnici nastojali ostvariti ideju o širenju Trećeg Reicha.


Rubne znanosti 


Kurlander je na knjizi radio punih osam godina, a konačan rezultat je detaljna i minuciozna analiza iz koje jasno postaje kako su brojna zla i zločini, počevši od same ideje nadčovjeka i posebne dominatne rase koja ima pravo »izbrisati« sve »manje vrijedne« narode poput Slavena ili Židova, temelje imali baš u okretanju nacizma rubnim znanostima koje su, u nekoj svojoj bolesnoj viziji, pretpostavljali ne samo pravoj i službenoj znanosti, već i kršćanstvu kao religiji zbog čega je, smatra Kurlander, nacizam »čudovišno pogansko posrnuće usred europske kršćanske zajednice«. U analizi suodnosa nadnaravnog i nacizma Kurlander temelje te povezanosti otkriva još u germanskoj i nordijskoj mitologiji koje su svojim pomalo romantičnim ozračjem pružale osnove za stvaranje slike o posebnoj vrijednosti germanske rase, što je pak u doba velike privredne krize tridesetih godina prošlog stoljeća idealno odgovaralo prosječnom čovjeku koji je bez puno razmišljanja prihvaćao teorije o nadmoćnoj rasi koja ima pravo onima koji su, po njima, manje vrijedni, uzimati prostor za život i uništavati ih.





Zato se, bez puno propitivanja ili traženja čvrstih dokaza, prihvaćalo kako su germanski narodi Arijevci, odnosno pripadnici nekada moćnog i netragom nestalog otoka/kontinenta Hiperboreje, a istom tom logikom rubne su znanosti poput parapsihologije ili astrologije, odnosno pojave poput vidovitosti ili rašljarenja, uzimane kao nešto što je neupitno pa je u skladu s tim, u stvari, potpuno normalno da je do prvog velikog incidenta unutar nacističke vlasti – slučaja Hess – došlo stoga što je Hitlerov najbliži suradnik i zamjenik Rudolf Hess, odletio u Škotsku s namjerom da s Velikom Britanijom pregovara o miru samo zato jer mu je to savjetovao – osobni astrolog! Istina, kad se vidi kako je rat završio, dojam je da je astrolog bio u pravu! No, što onda reći za Goebbelsa, zloglasnog majstora propagande koji je okupio ekipu astrologa kojima je zadatak bio da proučavajući Nostradamusova proročanstva stvaraju propagandni materijal koji je, posebno izvan granica Njemačke, čitateljima trebao pokazati kako je uspon Trećeg Reicha dobra stvar koju je predvidio sam Nostradamus.


Nordijski ljudi-bogovi 


Ovakvih i sličnih primjera veze između filozofije fašizma i područja okultnog i mističnog knjiga »Hitlerova čudovišta« nudi jako puno. Saznajemo tako, između ostalog, da su prigrlili ariozofiju, ezoteričnu doktrinu koja je predviđala »ponovni uzlet izgubljene arijske civilizacije koju su činili nordijski ljudi-bogovi« koji su živjeli na dalekom sjeveru u mitskoj i nikad pronađenoj Hiperboreji, a u tom romantičnom poimanju prošlosti itekako im je pomagala i umjetnost, od književnih radova braće Grimm čije su bajke pružale čvrste temelje za borbu protiv »drugačijih« pa do raskošnih Wagnerovih opera, pogotovo ciklusa »Prsten Nibelunga«, koje su veličale nordijsku mitologiju i isticale posebnost arijske rase. U tom prihvaćanju romantično-mitskih okvira vezanih uz navodno podrijetlo Germana znalo se otići i u nebuloze poput teorije o ledenoj kozmologiji čije su pristalice bile uvjerene kako su se u davnoj prošlosti »ledeni mjeseci zabili u Zemlju i stvorili geofizičke sile koje su izazvale poplavu« koju su, pak preživjeli tek rijetki ljudi koji, u stvari, moraju voditi brigu o daljnjoj sudbini svijeta. A to su, naravno, arijevci, ili kako je to Heinrich Himmler rekao: »Arijevci se nisu razvili od majmuna, kao ostatak čovječanstva, nego su Bogovi koji su izravno s neba došli na Zemlju i koji su se pojavili iz živih jezgara očuvanih u vječnom ledu svemira«.


Okultno na ratištu 


Naravno, ništa od ovih tvrdnji nije znanstveno bilo dokazano, ali su itekako lijepo djelovale na njemački narod koji je na njima gradio mit o svojoj posebnosti, a da sve bude još gore, nacistička vlast je u ime širenja ovakvih i sličnih ideja počela osnivati i znanstvene ustanove pa je, primjerice, stvoren Institut za visak (!) i Odjel za vještice (!!), a proučavale su se i radiestezija, parapsihologija, travarstvo, hipnoza… Postojao je čak i Institut za Tibet kojemu je cilj bio proučavati tu daleku zemlju i njenu filozofiju vezanu uz snagu uma! Takav odnos prema rubnim znanostima, često i šarlatanstvu, nailazio je na odličan prjem kod mahom neukog naroda pa je uskoro takvim učenjem bilo ugroženo i kršćanstvo. Da bi to moglo biti opasno za njegov pokret, među prvima je shvatio baš sam Hitler koji je, posebno nakon astrološkim savjetima uzrokovanog bijega Hessa na Otok, zauzeo oštriji stav prema okultnom i mističnom, mada ga se u osnovi nikada nije odrekao.


Primjene okultnog bilo je i na ratištu, a još više u propagandi vezanoj uz neke ratne akcije. Tako je čuven primjer vezan uz operaciju Mars, obavještajnu operaciju kojom je fašistička njemačka vojska u talijanskom gorju Gran Sasso 12. rujna 1943. godine oslobodila pred koji dan svrgnutog Mussolinija i omogućila kratki nastavak njegove suradnje s Hitlerom. Iako su saznanja o Mussolinijevom boravku njemački vojnici, koje je vodio SS-ov časnik Otto Skorzeny, dobili klasičnim špijunskim putem, cijelo se vrijeme tvrdilo – a javnost je to i prihvatila – da su lokaciju Mussolinija otkrili – vidovnjaci! Odnosno, kako je to Himmler tvrdio »specijalizirana ekipa okultista okupljenih u jednoj vili koju je vodio SS«.


Oživljavanje mrtvaca 


No, još je drastičniji primjer čuvene operacije Barbarossa, odnosno Hitlerovog napad na Sovjetski Savez u koji se, između ostalog, krenulo i stoga što, piše Kurlander, »jer su teoretičari ledene kozmogonije u Himmlerovom meteorološkom institutu predvidjeli blagu zimu«, a uz to su Hitler i Himmler, na temelju svoje uvjerenosti u posebnost arijske rase, bili sigurni da će germanski (nordijski) vojnici biti puno bolje pripremljeni za borbu u hladnim uvjetima nego Rusi, pripadnici po Hitleru niže slavenske rase. Kako je priča zavšila, zna se – njemačka blic-ofenziva koja je počela krajem lipnja bila je vrlo uspješna sve do početka ruske zime, kad se pokazalo da »niža rasa« debele minuse puno bolje podnosi od »nordijaca«.



Nacisti su se okultizmom bavili i u konclogorima koji, očigledno, nisu bili samo mjesta za »konačno rješenje židovskog pitanja«, već i lokacije na kojima su pseudoznanstvenici pokušavali otkriti postoje li mogućnosti poput, primjerice, oživljavanja mrtvog čovjeka. Tako se kroz ta »vojno medicinska istraživanja« živu osobu bacalo u ledenu vodu, čekalo da umre te ga potom pokušavalo oživjeti primjenom umjetne topline! Štoviše, jedan od tih »znanstvenika«, stanoviti Sigmund Rasher, »iskušao je niz nekonvencionalnih metoda za oživljavanje mrtvih i umirućih. Naredio je čak i da zatvorenice pomažu u »grijanju« promrzlih ispitanika na prirodan, »životinjski« način, stvarajući tako prizore koji su više podsjećali na rimske orgije, nego na znanstveni eksperiment – prizore koje je Himmler gorljivo pratio uživo«.


Takvo razmišljanje okrenuto čudima i nerealnosti širilo se, pogotovo pri kraju rata, kad je postajalo sve jasnije da fašisti gube rat, i na naoružanje, pri čemu su nacisti sve sile uprli u traženje hiperdestruktivnog čudesnog oružja koje bi im vratilo prevlast i osiguralo pobjedu. Tako su nastajale ideje o »zrakama smrti« i »antigravitacijskom zvonu« utemeljene na korištenju magnetske energije, a sličnih ideja bilo je još i bile su, u stvari, neuspješni očajnički pokušaj da se promijeni stanje, pokušaj koji nije mogao uspjeti jer je bio utemeljen na nerealnosti i neprihvaćanju prirodnog, što u stvari i jest srž fašizma.


Židovski vampiri i partizanska bolest


Kurlander ispravno uočava i tvrdi kako je demonizacija Židova i Slavena bila temelj za uvjeravanje ogromnog broja ljudi u Njemačkoj o tome kako baš zbog tih neljudskih karakteristika spomenutih naroda nije zločin ubijati ih.


– Hitler u »Mojoj borbi« više puta spominje Židove kao »vampire« koji sišu krv – gdje god se pojavi neki Židov, nakon vrlo kratkog vremena umire mnoštvo ljudi, konstatira »znanstveno« Adolf, a ova suluda i u osnovi blesavo smiješna konstatacija postaje puno ozbiljnija nakon što se prisjetimo što je sve uslijedilo nakon ovakvih nebuloznih tvrdnji!


Sličan odnos vladao je i prema Slavenima, a koliko je sve skupa bilo bolesno i nedostojno normalnog čovjeka pokazuje zapis banatskih Nijemaca koji su tvrdili kako su pred Titovim partizanima morali bježati i zbog »partizanske bolesti«.


Evo zapisa jednog od tih Nijemaca: »Slaveni zahvaćeni partizanskom bolešću imali su neprirodne fizičke moći te su istrebljivali sve oko sebe… U tome demonskom stanju vrištali su i prizivali švapsku krv, ubijali i prijetili raznim užasima. Ponekad bi se nakratko stišali i zastali, prazna i bešćutnog pogleda i mumljali: O kako je samo slatka ta švapska krv. Kad bi je se nasitili, partizani bi utonuli u stanje iscrpljenosti i malo-pomalo došli k sebi, pa se upravo zato to nazivalo partizanskom bolešću, navodi Kurlander.


Doktor povijesti na sveučilištu Stetson 


Eric Kurlander predaje povijest na sveučilištu Stetson u SAD-u, a doktorirao je na sveučilištu Harvard. Dosad je, među ostalim, objavio knjige The Price of Exclusion: Ethnicity, National Identity, and the Decline of German Liberalism, 1898-1933 i »Living with Hitler: Liberal Democrats in the Third Reich«. Kurlander je objavljivao znanstvene članke u najznačajnijim svjetskim časopisima, dobitnik je stipendija brojnih poznatih institucija, a za uspjehe u profesorskom radu primio je više nagrada.


HRVOJE KLASIĆ: Važan znanstveni i općedruštveni doprinos


Pišući recenziju za ovu knjigu ugledni hrvatski povjesničar doc. dr. sc. Hrvoje Klasić, između ostalog, kaže: »Znanstveno proučavanje međuodnosa ‘nadnaravnog’, ‘okultnog’, ‘misticizma’ i nacističke ideologije zasigurno je jedan od aspekata koji do sada ni kvantitativno ni kvalitativno nije dovoljno obrađen. (…) Kurlanderov višegodišnji istraživački rad u brojnim bibliotekama i arhivima ima za rezultat možda i najbolju publikaciju koja obrađuje spomenutu temu. U svakom slučaju, kako zbog nedostatka sličnih radova, kako zbog potrebe da se iz različitih perspektiva pokuša razumjeti jedno od najmračnijih razdoblja povijesti ljudskog roda, knjiga Erica Kurlandera Hitlerova čudovišta predstavlja važan znanstveni i općedruštveni doprinos«.