RIJEKA Dvije sasvim različite knjige – »Doba kontrarevolucije« i »Usamljena djeca juga«, obje Dragana Markovine – sinoć su predstavljene u prepunom riječkom antikvarijatu Ex librisu. »Doba kontrarevolucije« bavi se društveno-političkom analizom trogodišnjeg razdoblja od 2015. do 2017. godine u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, dok »Usamljena djeca juga« kao zbirka esejističkih priča ispisuje posvetu marginalcima i usamljenicima Korčule, Splita i Mostara.

S autorom je razgovarao Vuk Perišić, koji je uvodno rekao da živimo u čudnom vremenu koje će biti zanimljivo povjesničarima za dvadeset, a još više za pedeset godina.

Greatest shits

Analizirajući današnji društveni kontekst i ulogu pojedinca u njemu Perišić je ustvrdio da je u posljednjih dvadeset godina iznesena tolika količina laži, izmišljotina te moralnog i intelektualnog kretenizma, koje se ogleda u bezbrojnim izjavama vladajuće elite.

– Markovina je nastavio rad Feral Tribunea i njegove neponovljive rubrike Greatest shits u svojoj knjizi »Doba kontrarevolucije«. No proširio je promatranje na postupke vladajućih i stavljao ih u kontekst vremena. Tako je napravio pregled u posljednjih nekoliko godina naopakih i pogrešnih izjava koje služe svakodnevnoj izgradnji državne mitologije. Hrvatska opstaje pod tolikom količinom gluposti koja joj daje kliničku sliku stanja – kazao je Perišić, upitavši Markovinu postoji li ovo društvo kao društvo ili je ubijeno.

Prema Markovininu mišljenju hrvatsko društvo ne postoji kao koncept, odnosno relevantna javnost, jer mladi ljudi nisu ni za što zainteresirani. Podsjetio je da se njega u Hrvatskoj stalno etiketira kao neprijatelja režima i države, nazivaju ga jugokomunističkim smećem, mrziteljem Hrvatske i svega što je hrvatsko, prodanom dušom koju treba vratiti tamo odakle je došao. No činjenica je da ni on ništa ne uvažava što, recimo, kaže Hasanbegović.

– Hrvatska je uspostavila preveliku količinu mitova o kojima se ne smije ništa govoriti bez konzekvenci. Postoji kult države, kult nacije, kult Domovinskog rata, kult Franje Tuđmana. Dosta je podjela. Mene ne zanima hoće li izlaziti Hrvatsko slovo, što će pisati i govoriti Slaven Letica i Slobodan Prosperov Novak, no problem je u tome što iako je 90-tih uspostavljena demokracija, ipak nervoza nad različitostima ukazuje na totalitaran aspekt nacionalizma. Totalitarizam negira pravo na drugačije mišljenje. Puno gori od nacionalizma je totalitarizam – objasnio je Markovina, ustvrdivši da je iz bivšeg sistema socijalističkog samoupravljanja vrhuška sačuvala najgore stvari, a sve što je vrijedilo devastirano je do kraja.

I SDP je kriv

– Najlakše je danas ne misliti i lijepiti fraze. Hrvatska mora imati utopistički moment u sebi pa sanjati svijet i u ekonomskom smislu drugačiji, jer je klasno raslojavanje ljudi veliki problem – naglasio je Markovina.

Odgovornost SDP-a za ovakvo stanje kontrarevolucije, prema Markovini, neupitna je, jer SDP nije pružio nikakav otpor niti je reagirao na mitove o Domovinskom ratu. To bi se još i moglo objasniti strahom, no opstrukcija radničkih prava događala se i u mandatima SDP-ovih vlada. Odgovornost i bojažljivost SDP-a Markovina ilustrira činjenicom da su u Splitu za odluku da se Franji Tuđmanu podigne spomenik glasali i gradski vijećnici SDP-a.