RIJEKA – Beogradska književna zvijezda, kako ga u medijima nazivaju, Marko Vidojković jučer je u Zagrebu, a večeras će u Rijeci u 20 sati u Book cafeu Dnevni boravak u okviru književne tribine »Pisac i građanin« predstaviti svoj zadnji akcijsko-satirično-parapovijesni SF roman »E baš vam hvala«, koji je u Srbiji prodan u više od 20.000 primjeraka u roku od nepunih osam mjeseci.

Riječ je o SF priči u kojoj Jugoslavija nije nestala i koja se događa u 2017. godini, a knjiga je paralelno objavljena u Hrvatskoj i Srbiji, u izdanju zagrebačkog nakladnika Jesenski i Turk te beogradske Lagune. Vidojković je za roman »Sve crvenkape su iste« dobio Vitalovu nagradu za najbolju knjigu objavljenu u 2006., a »Kandže« su osvojile Kočićevo pero i Zlatni bestseler. Oba romana prodana su svaki u po više od 20.000 primjeraka. Njegov roman »Ples sitnih demona« bio je adaptiran u kazališnu predstavu, koja je dugo izvođena u beogradskom Dadovu.

Paralelna stvarnost

U povodu riječkog gostovanja razgovarali smo s piscem kojem se nerijetko lijepi etiketa »enfant terrible srpske književne scene«, koji u svom novom romanu otvara paralelni univerzum urnebesnog, zabavnog, a opet i sasvim ozbiljnog satirično-akcijskog SF-a u kojem se, kako smo napomenuli, Jugoslavija nikada nije raspala. A kako je uopće došao na ideju da se za razliku od čestog literarnog poigravanja s crnim scenarijima paralelne stvarnosti kroz svoju književnu fikciju bavi svjetlijim raspletima, Vidojković tumači da nije to bilo uopće teško, s obzirom na to da u stvarnosti živimo crni scenarij.

– Želio sam stvoriti realnost koja će biti kontrast užasu u kojem se nalazimo, a supermoćna socijalistička Jugoslavija bila je idealno rješenje – kaže popularni književnik koji se otvoreno izruguje državotvornim, tranzicijskim, postjugoslavenskim, postsocijalističkim, istinama, jer, kako smatra, ovo oko nas nije jedina moguća stvarnost. Takva utopija nekome je više, a nekome manje prihvatljiva, no neosporno je da pozitivno djeluje na postojeću stvarnost. Govoreći o tome kako je uopće došao na ideju da napiše SF priču o Jugoslaviji 2017. kaže da je želio čitateljima pružiti mali predah od teškog života, jednu malu pobjedu u moru poraza koje svakodnevno doživljavaju, a tu pobjedu donijeli su im jugoslovenski komunisti iz druge dimenzije. Uz to, na taj način poslao je veoma jasnu poruku svima da je brzo i efikasno rješenje za naše nagomilane životne probleme trenutno u domeni znanstvene fantastike.

Žustra i brza priča

Roman ima puno zapleta, raspleta, obrata.

– Priča ide žustro i brzo, nosi vas kao bujica, čitatelji se žale da su propustili mnoge dnevne obaveze, jer knjigu nisu ispuštali iz ruku. To je zapravo jedan roman-rollercoaster – pojašnjava Vidojković, ističući da mu pisanje nije poslužilo kao idealan bijeg od stvarnosti, koja nimalo nije obećavajuća.

– Štoviše, bilo mi je jako teško da se u stvarnosti nosim s njenim svakodnevnim užasima, a da se iznova vraćam u potpuno izmišljen svijet iz bajke, koji mi ni najmanje nije poznat. Da sam imao mira dok sam stvarao, bilo bi mi lakše, ovako, pisanje ove knjige bilo je pravi pakao.

Iako je knjiga paralelno objavljena u Hrvatskoj i Srbiji, kao što je i za očekivati bolje prolazi u Srbiji gdje je u prodaji već osmo izdanje. Ipak, i u Hrvatskoj je nekoliko mjeseci na rang-listama dviju knjižara bila u top pet, što je sjajan uspjeh za srpskog pisca – smatra Vidojković najavljujući da za koji dan knjiga izlazi u Makedoniji, za Prosvetno delo, a za koji mjesec i u Sloveniji, za VBZ Ljubljana te da je optimist i za prihvaćenost njegovog romana na tim književnim tržištima.

Ironična zahvala

U samom naslovu autor se zahvaljuje jugoslavenskim komunistima, a zapravo je to, priznaje, ironična izjava zahvalnosti, s obzirom na to da upravo na njima leži najveći dio krivice za raspad Jugoslavije.

– Taj naslov dobiva pravi smisao tek tijekom čitanja knjige, a otkriva i moj osobni stav prema njenim glavnim junacima – kaže Vidojković.

Danas se često čuje da se nekad bolje živjelo, a mnogi smatraju da nostalgija uvijek uljepšava prošlost na račun sadašnjosti. Vidojković smatra da se živjelo bolje, ali ne zato što je SFRJ bila super, već zato, tvrdi on, što poslije nje nismo uspjeli izgraditi normalno građansko demokratsko društvo, no to ne važi jedino za Sloveniju.

Vidojković je rođen 1975. godine i pripada jednoj od posljednjih generacija koja stvarno pamti Jugoslaviju. Zato tvrdi da stariji čitatelji svakako mogu kompletnije doživjeti njegovu knjigu, zbog brojnih referenci na jugoslavenske brendove, a mlađima se, makar u Srbiji, naročito dopada nasilje kojim komunisti pribjegavaju ne bi li spasili svoj, ali i naš univerzum.

Beogradski književnik smatra da svatko mora biti aktivni član društva, a ne samo pisci, koji u Srbiji redovno aktivno sudjeluju u kulturnim, društvenim i političkim sferama. Zato je, po njegovu mišljenju, i samo pisanje i roman »E baš vam hvala« aktivistički čin, a trenutno se sprema krenuti s pisanjem nastavka – »E baš vam hvala 2«.