Publika u Ex librisu mogla je vidjeti kako izgledaju likovni radovi pisaca beat generacije Jacka Kerouaca, Allena Ginsberga, Williama Burroughsa, Charlesa Bukowskog i strip crtača Roberta Crumba
RIJEKA »Everything is fucked up« – prva je rečenica koju je sinoć u riječkom antikvarijatu »Ex libris« pred brojnom publikom izgovorio pjesnik, prevoditelj i kolekcionar Vojo Šindolić, citirajući tako Jima Morrisona koji je upravo tom rečenicom počinjao koncerte s legendarnim Doorsima.
Ipak, večer Šinodlićeve poezije uživo, razgovora s pjesnikom koji je moderirao Saša Stanić, uz glazbenu pratnju jazz trija Denisa Razumovića, krenula je u dobrom smjeru i evocirala na nekin način slične performanse kakve su svojedobno izvodili američki pjesnici beat generacije, povezujući književnost i glazbu u jednu cjelinu.
Vojo Šindolić nije u Rijeku donio samo svoju poeziju i sjećanja na beatnike, već i izbor nikad izlaganih crteža i slika iz vlastite kolekcije koje su upravo za njega napravili najpoznatiji američki beatnici, a zapravo njegovi dugogodišnji prijatelji – pjesnici i književnici Allen Ginsberg, Jack Kerouac, William Burroughs, pa Charles Bukowski i strip crtač i ilustrator Robert Crumb. Sinoćnja praktički jednodnevna izložba bila je svojevrsna uvertira u izložbu koja će 27. ožujka biti otvorena u Galeriji Kortil u sklopu Impulse festivala, a na kojoj će Šindolić predstaviti likovne radove svojih prijatelja glazbenika – Boba Dylana, Patti Smith, Jerryja Garcije, lidera grupe Greatful Dead…
Mlad i bezobrazan
– Sve je počelo s rock’n’rollom, djed i baka su živjeli u Trstu i tako sam lako dolazio do LP ploča dok sam početkom sedamdesetih kao srednjoškolac živio u Dubrovniku – kaže Šindolić, naš najveći autoritet i promotor beat knjževnosti i pjesnika čije je prijevode počeo objavljivati još u magazinu Džuboks sredinom sedamdesetih, u kojem je bio i urednik. A do beatnika došao je posredstvom grupe Greatful Dead. Iako izgleda komplicirano i nevjerojatno, sve je zapravo vrlo jednostavno:
– Poslao sam pismo Allenu Ginsbergu, bio sam dovoljno mlad i bezobrazan, i pitao ga mnoge stvari o njegovim putovanjima u Južnu Ameriku – kaže Šindolić i dodaje: – Ginsberg je 1975. bio na turneji s Dylanom, pripremao je svoju poeziju za LP ploču, a Dylan mu je svirao. Ginsberg je bio toliki autoritet da je svugdje otvarao vrata – tako sam upoznao Dylana, Andyja Warhola, Williama Burroughsa, Loua Reeda, Patti Smith, Lawrencea Ferlinghettija i mnoge druge.
Na pitanje što Dylan zaista misli o Nobelovoj nagradi, Šindolić kaže da se s njime »čuo« samo mejlom: »Strašno mu je drago i živo mu se jebe za Nobela« – rekao je.
Šindolić beat
Iako se utjecaj beat pjesnika na književnost, glazbu i umjetnost proteže od šezdesetih do punka – Ginsberg je surađivao i s grupom The Clash – hrvatska književna scena ostala je negdje mimo tog utjecaja – prevedeni su jedino prozaici Kerouac (»Na cesti«) i Burroughs (»Goli ručak«), ali ne i pjesnici, sve do HDP-ove biblioteke koja je zasad objavila Ferlighettija i Snydera.
Šindolić je publici predstavio i dio svoje poezije, uključujući i impresivnu poemu »Elegija za Ginsberga«, napisanu u kodu velikog pjesnika, čija se 20 obljetnica smrti obilježava za koji tjedan, 5. travnja.
