Petar Kovačić

Ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca: Orkestar i zbor su temelj kvalitete operne kuće

Kim Cuculić

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Intendant Marin Blažević mi je krajem prosinca prošle godine ponudio ravnateljsko mjesto. Imali smo prije toga dosta neformalnih razgovora i očito je procijenio da mogu biti koristan kao ravnatelj s obzirom na moja razmišljanja o Operi, orkestru i razvoju glazbenog dijela riječkog kazališta



Novi ravnatelj riječke Opere je violončelist Petar Kovačić, dugogodišnji član orkestra HNK-a Ivana pl. Zajca. Rođen je 1980. godine u Rijeci, gdje završava violončelo u Srednjoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Od 1998. studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj je 2001. diplomirao s odličnim uspjehom. Tijekom studija pohađao je trogodišnji tečaj za usavršavanje pri fondaciji Romano Romanini u talijanskoj Bresciji, pod vodstvom violončelista Maria Brunella.


Godine 2001. upisuje Hochschule für Musik u Saarbrückenu u Njemačkoj, gdje nastavlja studij violončela u klasi profesora G. Riviniusa. Godine 2003. diplomira s najvišim ocjenama te upisuje poslijediplomski studij, što ga s posebnom pohvalom završava 2005. godine.


Dobitnik je prvih nagrada na državnim natjecanjima 1996. i 1998. godine, te prve nagrade na natjecanju »Alpe Adria« 1999. u Goriziji. Godine 2000. osvojio je prvo mjesto na Natjecanju riječkih glazbenika. Godine 2003. osvojio je drugu nagradu na Međunarodnom natjecanju »Walter Gieseking« u Saarbrückenu. Od 2003. djeluje u HNK-u Ivana pl. Zajca Rijeka kao solo čelist orkestra Opere, a 2013. i 2014. bio je član Katarske filharmonije.


Skok u kvaliteti




Kako je došlo do toga da vas imenuju ravnateljem riječke Opere?


– Intendant Marin Blažević mi je krajem prosinca prošle godine ponudio ravnateljsko mjesto. Imali smo prije toga dosta neformalnih razgovora i očito je procijenio da mogu biti koristan kao ravnatelj s obzirom na moja razmišljanja o Operi, orkestru i razvoju glazbenog dijela riječkog kazališta. Morao sam zaista dobro razmisliti, ali sam na kraju ipak pristao s vjerom da mogu pomoći u razvoju kvalitete opernog ansambla.


Kako ste se snašli u toj novoj ulozi, koja je pretpostavljam dosta različita od vašeg angažmana u orkestru Opere?


– Uloga ravnatelja je doista vrlo šira i drugačija od uloge člana orkestra. U ravnateljski posao sam ušao postupno i tako otkrivao nove izazove. Ansambl Opere je izrazito velik, a na meni i mojim suradnicima je da im omogućimo najbolje moguće uvjete i olakšamo pripremu za nadolazeće projekte. Svjestan sam da će uvijek biti zadovoljnih i onih manje zadovoljnih, ali umjetnički nivo je moj prioritet i tu se trudim biti što dosljedniji.


Opera HNK-a Ivana pl. Zajca posljednjih je sezona doživjela veliki uzlet. Hoće li se ta tendencija nastaviti i u novoj sezoni?


– Apsolutno! Usudio bih se reći da nas tek sad očekuju prave poslastice. Upravo zahvaljujući tom naglom skoku u kvaliteti svih ansambala, možemo puno inventivnije i bolje planirati umjetnički dio. To je moguće samo ako je svaki član ansambla potpuno odgovoran i posvećen svom poslu.


Čime ste se vodili u osmišljavanju opernog repertoara?


– Odluka o potencijalnim naslovima ima više faza. Osim vlastitih »favorita«, moramo imati na umu i naš solistički ansambl. Na kraju je to u pravilu jedan »beskompromisni kompromis«. Naprimjer, »La Bohème«, naša prva premijera, jedna je od tri najizvođenije opere uopće i jedno od najljepših djela Giacoma Puccinija, a svi osim gosta Aljaža Farasina su naši »kućni« solisti. Isto vrijedi za »Didonu i Eneju« i projekt »Verdi – Shakespeare«. Naravno, u samom odabiru naslova postoji vrlo jasna logika. Tako, recimo, nastavljamo baroknu nit nakon »Giulia Cesarea« s »Didonom«, ili zaokružujemo Verdijeva djela po Shakespeareovim predlošcima s »Macbethom« i »Falstaffom«.


Tu je i »Norma« kao belkantistički naslov ‘par excellence’ kojim publici predstavljamo gostujuće soliste – svjesno! Naročito kad je riječ o Diani Haller, Dariji Masiero ili Domagoju Dorotiću.Mora se uzeti u obzir da se operni naslovi planiraju i po nekoliko sezona unaprijed i nemoguće je u jednoj sezoni zadovoljiti sve želje. Zato i pozivam publiku da uživa predstavu za predstavom. Bit će dovoljno velikih iznenađenja u sljedećim sezonama.

Dirigenti i solisti


Možete li se ukratko osvrnuti na koncertnu sezonu? Koliko je koncerata u planu i koji će dirigenti ove sezone ravnati u »Zajcu«?


– Koncerti su meni kao orkestralnom glazbeniku posebno važni. Simfonijski program je vitalni dio glazbenog života grada i odličan način edukacije publike, tako da ćemo ove sezone imati priliku poslušati čak 12 različitih koncerata. Sama koncertna sezona je iznimno bogata i raznovrsna: od klasičnih simfonijskih programa, preko koncerata s opernim solistima, pa do zabavnijeg programa orkestra s Pjevačkim zborom mladih »Josip Kaplan«.


Posebna priča su dirigenti i solisti. Tu mislim da smo napravili veliki iskorak u odnosu na prošle sezone. Mogu svakako istaknuti dirigente kao što su Philipp von Steinaecker, koji će dirigirati Mozartovim »Requiemom«, Yordana Kamdzhalova s kojim ćemo izvesti Brucknerovu »Četvrtu«, a bit će s nama i na novogodišnjim koncertima, TaeJunga Leeja, također prvi put u Rijeci.


Naravno tu je naš nezaobilazni stalni gost dirigent Ville Matvejeff s kojim nastavljamo izvrsnu suradnju. Od solista, također prvi put s nama, ističem Aljošu Jurinića i Petrita Çekua, dvojicu vrhunskih mladih glazbenih zvijezda. S nama će opet zasvirati i Marco Graziani uz maestra Pavla Dešpalja. Mislim da Riječani mogu biti ponosni na ovakvu koncertnu sezonu i orkestar koji s dobrim dirigentima doseže vrlo visoke umjetničke ciljeve.


U ulozi dirigentice je i operna primadona Dunja Vejzović. Kako ste došli na tu ideju?


– Ideja postoji već neko vrijeme i rodila se prije mog dolaska na mjesto ravnatelja. Dunja Vejzović je, kako se vidjelo na njenom koncertu u dvorani na Zametu, vrlo predana dirigentica s enormnim glazbenim znanjem i karizmom, ali ipak tek na početku dirigentskog puta. Vjerujem da će svojim entuzijazmom i radom zaraziti cijeli ansambl i da ćemo imati priliku čuti jednu zanimljivu »Normu«.


Slabiji instrumenti


Kakva je situacija u Operi, orkestru i zboru? Nedostaje li određenih kadrova i planirate li nova zapošljavanja?


– Orkestar i zbor temelj su kvalitetne operne kuće. Trenutno imamo nekoliko kritičnih mjesta koja će se, nadam se, upotpuniti audicijama koje nam slijede (dvije za orkestar i tri za zbor). Ujedno je prioritet da novopridošli članovi budu »pojačanja«, a ne da samo popune broj. Taj luksuz si više ne možemo dopustiti ako želimo nastaviti graditi kvalitetniji umjetnički kolektiv. Smjena generacija je već neko vrijeme u tijeku i mlađi koji dolaze donose sa sobom novu kvalitetu. Kroz četri do pet godina imat ćemo vrlo izmjenjenu starosnu dob u ansamblima i puno novih lica.


U solističkom dijelu se to dogodilo prošlih sezona, tako da već neko vrijeme glavne role pjevaju upravo solisti mlađe generacije poput Kristine Kolar, Anamarije Knego, Ivane Srbljan i drugih.


U kakvom su stanju instrumenti? Jesu li i u tom segmentu potrebna određena ulaganja?


– Kvaliteta instrumenata nije za pohvalu i definitivno ne prati kvalitetu koju orkestar posjeduje. Ulaganje u instrumente je ulaganje u vrijedne orkestralne glazbenike kojima se time uvelike olakšava umjetničko izražavanje. Upravo smo u postupku nabave dva instrumenta, a vjerujem da je to samo početak ozbiljnije obnove instrumentarija. To prvenstveno vrijedi za puhačke instrumente, koji su podložniji degradaciji od gudačkih.


Imate li u planu gostovanja u drugim gradovima i zemljama?


– Suradnjom sa sve više stranih umjetnika, snimanjem CD-a i prezentiranjem našeg rada raznim inozemnim kulturnim ustanovama i festivalima, otvorile su se neke vrlo realne mogućnosti u pogledu naših inozemnih angažmana. Vrlo je izgledno da ćemo u sljedećim sezonama realizirati nekoliko gostovanja u europskim zemljama, a dobili smo već ponude i za neke egzotičnije zemlje.


Je li u planu i snimanje novih CD-ova za velike diskografske kuće?


– Trenutno završavamo naš peti CD i možemo reći da njime zaokružujemo prvi ciklus snimanja kojim smo postigli jedan od važnijih ciljeva, a to je promocija riječke Opere i njezinih ansambala. To će zauvijek ostati zabilježeno u katalozima CPO-a, DECCA-e ili Universala. Postoje pregovori za nove projekte, ali trenutno to nije apsolutni prioritet osim, naravno, ako ne dođe do neke »nemoralne« ponude.