RIJEKA U sklopu Periskopa – festivala suvremenog plesa i pokreta riječku premijeru imala je predstava »Travelogue«. Ovaj naslov nastao je u produkciji Trafika, a autor i koreograf je Žak Valenta.

Riječ je o projektu koji je okupio iskusne izvođače – Žaka Valentu i Ivu Nerinu Sibilu, te mlađe izvođače Tonija Flega i Eleonoru Vrdoljak. Ovakvim odabirom na zanimljiv su se način spojili izvedbeno iskustvo i mladost, odnosno plesni učitelji i učenici. Iz takve sinergije nastao je materijal predstave, koja se sukladno trafikovskoj poetici kreće između plesnog i fizičkog teatra, a postoji i verbalni dio predstave.

Kao što sugerira naslov, radi se o svojevrsnom putovanju plesnom umjetnošću, kojim se propituje njeno nasljeđe i prijenos na nove generacije. Predstava otvara i pitanje percepcije i recepcije u odnosu na prethodnike, odnosno pitanja reinterpretacije, preuzimanja, recikliranja i preobrazbe u novi koreografski jezik ili »remake«.

Na sljedećoj razini »Travelogue« propituje kako se suvremeni procesi u društvu reflektiraju na plesnu umjetnost. Plesnim pokretom i glazbom Dušana Maksimovskog izvođači detektiraju digitalizaciju medija, internet, suvremene izvedbene i teorijske prakse, globalizacijske i tranzicijske procese koji snažno utječu na ubrzan razvoj plesne umjetnosti i promjene njenog identiteta. Predstava »Travelogue« tako povezuje prošlost i sadašnjost, ali i neko buduće plesanje – hoće li u toj budućnosti glavnu riječ voditi tehnologija ili će bazični jezik plesa uvijek ostati isti?

Žak Valenta i koautori i izvođači na duhovit način kreiraju svojevrsnu plesnu probu ili trening, što je nužno za sve koji se bave plesom. Vezano uz odnos prema plesu, osjećaji variraju od intimno-poetske veze do tjeskobe, kritičkog promišljanja i propitivanja smisla bavljenja plesom. Vizualna oprema predstave, koju su osmislile Lara Badurina i Dejana Jurman, sugerira da je ples ozbiljan »rad«.

Scenografija se, naime, temelji na bijelim, bezvremenskim radničkim šljemovima, bocama za jogurt, ribežima, spužvama i kredama. U predstavi »Travelogue« osjeća se i autoironijski komentar, a kraj je otvoren – odnosno još jedna proba može početi, a nakon svega uvijek će ostati pokret i ljudsko tijelo.