Predstavom »Zauvijek« izvedenom u HNK-u Ivana pl. Zajca završio je Needcompany festival, održan u sklopu programa »Doba moći« Rijeke-Europske prijestolnice kulture. Festival je 29. veljače u HKD-u otvorila glazbena predstava »Koncert benda koji gleda u krivom smjeru« Maartena Seghersa, koja je svojevrsna dekonstrukcija rock koncerta i njegovih konvencija. Zatim je na pozornici riječkog HNK-a izvedena predstava »Sve što je dobro« u režiji Jana Lauwersa, koja je uvjetno rečeno dramska – temelji se na tekstu, a u njoj ima i glume, i glazbe, i plesa i fizičkog teatra.

Raspon umjetničkog rada i kazališnih poetika belgijske skupine Needcompany predstavila je plesno-glazbena izvedba »Zauvijek« prema ideji i u koreografiji Grace Ellen Barkey.

Pjesma o zemlji

Tome treba pridodati i izložbu »18 videa« Lemm & Barkey koja je, među ostalim, predstavila i kako predmeti izrađeni od porculana funkcioniraju u kazališnom kontekstu. Primjer za to je i predstava »Zauvijek«, za koju su umjetničku instalaciju osmislile Lemm & Barkey, a sastoji se od neke vrste mobilnih skulptura sastavljenih od bijelih porculanskih formi, koje asocijativno prizivaju lišće ili pak kosti. Istodobno, zveckanje porculana proizvodi i zanimljivu zvučnu kulisu. Predstavu inače izvode Maarten Seghers, Grace Ellen Barkey i Mohamed Toukabri, no zbog ozljede Toukabri nije mogao nastupiti u riječkoj izvedbi, pa je ona prilagođena za Maartena Seghersa i Grace Ellen Barkey. Za potpuni dojam svakako je nedostajao Mohamed Toukabri, no Seghers i Barkey uspjeli su zadržati osnovnu ideju i strukturu predstave.

Predstava »Zauvijek« inspirirana je skladateljem Gustavom Mahlerom – njegovom glazbom, ali i biografskim podatkom da mu je dijagnosticirana teška srčana bolest. Tada je Mahler napisao prijatelju: »Izgubio sam sve što sam postigao u okvirima onoga za što sam mislio da jesam i sada moram, poput novorođenčeta, ispočetka učiti svoje prve korake.« U takvom raspoloženju Mahler je 1908. napisao »Das Lied von der Erde – »Pjesmu o zemlji« čiji je posljednji stavak, potresni »Rastanak« jedno od njegovih najosobnijih djela. »Pjesma o zemlji« opisana je kao simfonija za tenor i alt (ili bariton) i orkestar, prema »Kineskoj flauti« Hansa Bethgea. Riječ je o jednoj od Mahlerovih orkestarskih solo pjesama, kojom prevladavaju tamni tonovi i predosjećaj smrti.

Tema smrti

U predstavi »Zauvijek« Grace Ellen Barkey bavi se istim pitanjima kao i Mahler: »Nitko ne može izdržati stalnu pohvalu životu. Smrt ili, bolje rečeno, konačnost ljudskog života također zaslužuje pjesmu ili ples«, poručuje Barkey. Na pozornici pritom nema orkestra, a u glazbenoj režiji Rombouta Willemsa izvođač Maarten Seghers ujedno je i pjevač i »orkestralna« pratnja, neprestano sebe »uštimavajući« uz pomoć zvučne vilice. Seghers izvodi Mahlerovu pjesmu na njemačkom jeziku, dok hrvatski prijevod postavljen na stalku izlistava Grace Ellen Barkey. U svojoj interpretaciji Maarten Seghers kao da se poigrava konvencijama izvođenja »lieda«, što djelomično proizvodi i parodijski dojam. I u svoju plesnu izvedbu Grace Ellen Barkey utkala je elemente humora. Njeni pokreti prate Seghersovu glazbenu kulisu i usklađeni su s njom, a Seghers joj se pridružuje i u plesnim sekvencama.

Zanimljivo je kako umjetnička instalacija, na kojoj se temelji scenografija, korespondira sa sadržajem Mahlerove »Pjesme o zemlji« (u njoj, primjerice, nalazimo motiv paviljona od zelenog i bijelog porculana). Temu smrti priziva uvelo lišće, porculansko i ono na video zaslonu, dok ponovno rođenje simbolizira cvijeće u cvatu. U trenutku rastanka porculan se lomi u krhotine koje padaju pozornicom, postajući snažan simbol krhkosti samoga života. »Rastanak postaje nešto što izmiče, što se rastavlja i tako prikazuje dijelove ljepote i snage. Rastanak postaje Vječni povratak« – napisao je o predstavi flamanski pisac Stefan Hertmans. U kontrastnim slikama predstave »Zauvijek« čovjekova borba sa smrtnošću u suprotnosti je s vječnom prirodom koja se neprestano obnavlja. U biografiji umjetnice, koreografkinje i izvođačice Grace Ellen Barkey nalazimo i interesantan podatak da se dugi niz godina bavi prikupljanjem, fotografiranjem i snimanjem cvijeća, lišća i ostalog bilja u svom gradskom vrtu u Bruxellesu…