Kerempuh

“Doma je najbolje”: Premijerno postavljena socijalna komedija u režiji Renea Medvešeka

Hina

Foto Tomislav Miletić / PIXSELL

Foto Tomislav Miletić / PIXSELL



Predstava »Doma je najbolje«, premijerno postavljena u nedjelju u Satiričkom kazalištu Kerempuh, nekonvencionalna je socijalna komedija koju je redatelj Rene Medvešek postavio kao zabavnu luckastu farsu o disfunkcionalnoj obitelji u uvrnutoj, izrazito akustičnoj predstavi, punoj dinamike i šarma.


Nastala prema rukopisu francuske redateljice, glumice i spisateljice Coline Serreau, predstava »Doma je najbolje« (Lapin Lapin) priča je o francuskoj obitelji niže klase koja nastoji nekako preživjeti u gospodarski neizvjesnim vremenima.


Jedno po jedno, već odrasla djeca obitelji Zeko (Lapin) – Jeannot (Luka Petrušić), Marie (Mia Anočić-Valentić) i Lucie (Mirela Videk Hranjec) – vraćaju se u skučen obiteljski dom, gdje već s Mamom (Anita Matić Delić) i Tatom (Sreten Mokrović) stanuju najstariji sin Bébert (Damir Poljičak), student medicine, i najmlađi Zeko (Josip Brakus), koji ide u peti razred.


Tu temeljnu farsičnu premisu komada Serraut proširuje elementima bajke, znanstvene fantastike, ironije i groteske, u autorskom rukopisu punom obrata, miješajući žanrove i stilove: ono što je u osnovi društveno angažirana farsa postaje luckasta topla priča o dinamici obiteljskih odnosa, puna neočekivanih promjena smjerova.Obitelj Zeko živi u jednoipolsobnom stanu. Mama Zeko razumno je optimistična; njezin će najstariji sin postati liječnik, suprug će dobiti povišicu u tvornici, jedna je kći sretno udana, druga se uskoro udaje, srednji sin ima dobar posao u inozemstvu, a najmlađi je pametnjaković sa svijetlom budućnošću.

Stvari, međutim, nisu tako jednostavne: Tata Zeko je umjesto povišice dobio otkaz no, kako se to još uvijek ne usuđuje priznati svojoj ženi, dane provodi vozikajući se podzemnom s kraja na kraj grada. Najmlađi sin, Zeko, izbačen je iz škole jer misle da je lud, a obje se kćeri vraćaju kući – jednoj je brak propao a druga se u posljednji tren, već pred matičarem, odlučila svojem odabraniku reći ‘ne’.


Sin koji navodno ima uspješan posao prevoditelja u Europskom parlamentu u Bruxellesu u zbilji je u bijegu pred policijom koja ga traži zbog krijumčarenja lažnih isprava, a povrh svega, pokazuje se da je perspektivni student medicine zapravo cyberkriminalac.


Dok se obiteljski stan polako puni posuđenim madracima a problemi gomilaju, u središtu tog socijalnog kaosa stameno stoji Mama, koju Anita Matić Delić igra suvereno dominirajući svom tom nemogućom kućnom zbrkom, ugrađujući tople emocije i šarmantni humor u čvrst oklop središnjeg stupa obitelji, za što ju je premijerna publika nagradila velikim ovacijama i aplauzom.


Komad koji počinje gotovo kao ozbiljna socijalna drama s elementima komedije u drugom se dijelu nastavlja totalnim izvrtanjem svih vrijednosti naglavce, gdje više nema nikakvih pravila – svi su žanrovi izmiješani, priča prelazi u uvrnuti crnohumorni igrokaz pun duhovitih gegova i apsurdnih situacija. Humorni naboj postiže se i koketiranjem s distopijskom političkom satirom, s kulminacijom u farsičnoj akciji spašavanja Béberta iz zatvora totalitarnih snaga Novog reda sastavljenih od vojske koja je pučem preuzela vlast.


Potpuno nemoguć i neprovediv obiteljski plan u koji su uključeni i usamljena susjeda Zekoovih, gospođa Duperri (Elizabeta Kukić) te Luciein ostavljeni zaručnik Gérard (Matija Šakoronja) – koji su se oboje u međuvremenu pridružili klanu u stanu Mame i Tate – neočekivano uspijeva, i to zahvaljujući ‘spasu s neba’, doslovnoj intervenciji izvanzemaljaca. Naime, najmlađi sin Zeko Zeko pravi je izvanzemaljac koji ima specijalnu moć pretvoriti sve vojnike u nježne djevojke.


U predstavi se još pojavljuju Karlo Mlinar (Predsjednik Vlade/Drugi policajac/Hervé) i Igor Jurinić (Televizijski voditelj/Prvi policajac/Mali vojnik), koji također postaju dijelom zaigranog proširenog obiteljskog ansambla u konačnom trijumfu zajedništva, veselja i plesa.


Redatelj Rene Medvešek društvenu je satiru pretopio u šarmantnu socijalnu komediju punu uvrnutih motiva i zabavnih momenata, prepoznatljive redateljske poetike koja se uvelike oslanja na akustiku i pokret – važan dio ambijenta predstave čini zvučna kulisa sastavljena od udaraljki koju glumci na sceni proizvode na improviziranim instrumentima – biciklu, loncima, žlicama, čašama i slično. Glazbu potpisuje Matija Antolić.


Josip Brakus u ulozi Zeka Zekoa apsolutno je oduševio mimikom, zvukovima i gegovima, dobivši najveće ovacije publike, koja je aplauzom nagradila čitav glumački ansambl.