Projekt u Benčiću

15 minuta Trafika: retrospektiva predstava u virtualnom muzeju

Kim Cuculić

Umjetnici TRAFIK-a sebe su pozicionirali u muzejski kontekst, najavljujući ono što bi prostor nekadašnje tvornice tek trebao biti. U ulozi kustosa našao se Andrej Mirčev koji gledatelje poput posjetitelja muzeja vodi fikcionalnim postavom u kojemu izvođači postaju živi »artefakti«. Svaki od izvođača dobio je 15 minuta za izvedbu svoga materijala

Petnaestu godišnjicu djelovanja riječko Tranzicijsko-fikcijsko kazalište obilježilo je projektom »15 minuta TRAFIK-a« izvedenim u prostoru bivše tvornice »Rikard Benčić«. U autoironijskom pozivanju na warholovskih »petnaest minuta slave«, »trafikovci« u ovom obljetničarskom projektu propituju vlastiti identitet, nudeći svojevrsnu retrospektivu svojih dosadašnjih predstava. Kao mjesto zbivanja odabrane su različite lokacije unutar zgrade bivšeg »Benčića«, u kojoj bi u budućnosti trebao biti Muzej moderne i suvremene umjetnosti.  

  Riječ je o trenutačno derutnom i zapuštenom prostoru, koji se nametnuo kao neka vrsta tranzicijskog međuprostora između nekadašnje tvornice i mogućeg muzeja. Umjetnici TRAFIK-a tako sebe pozicioniraju u muzejski kontekst, najavljujući ono što bi taj prostor tek trebao biti. 


  U virtualnom muzeju


U ulozi kustosa našao se dramaturg Andrej Mirčev, koji gledatelje poput posjetitelja muzeja vodi fikcionalnim postavom u kojemu izvođači postaju živi »artefakti«. Projekt je zamišljen tako da je svaki od izvođača dobio 15 minuta za izvedbu svoga materijala. 


   Vođenje prostorima budućeg muzeja počelo je u prizemlju zgrade, gdje je Edvin Liverić izveo solo u kojemu stvara imaginarnu situaciju u kojoj mu se na velikoj pozornici, uz odobravanje prepunog gledališta, pridružuju slavna imena suvremenog plesa poput Trishe Brown, Akrama Khana, Williama Forsythea i Pine Bausch. U autoreferencijalnom propitivanju vlastite umjetničke pozicije, Liverić kombinacijom glume i fizičkog teatra, koristeći i znakovni jezik gluhih, stvara scensku iluziju u kojoj zidom derutne tvornice »plešu« sjene plesača. 




   Nakon toga posjetitelji su odvedeni do prostora na katu, manje ostakljene prostorije koja je nazvana »Ljubavnim akvarijem«. Ovdje su Iva Nerina Sibila i Nikola Orešković izveli duet na granici plesnog i fizičkog teatra, dok je ova ljubavna priča dobila svoj produžetak u projekciji ulomka iz TRAFIK-ove »Kino predstave« u kojoj su ljubavni par utjelovili Dijana Bolanča i Žak Valenta. 


   U sljedećoj prostoriji Gordana Svetopetrić izvela je solo kojim je evocirala predstavu »Beaufortova ljestvica« u kojoj su »trafikovci« jadranske vjetrove »preveli« u jezik plesa i fizičkog kazališta. Podijeljeni u manje skupine gledatelji su zatim odvedeni do male prostorije u kojoj je Silvia Marchig prizvala u sjećanje TRAFIK-ove predstave »Gramatika« i »Pacifikka«. Korištenjem ogledala, neizostavnih pratitelja glumačkog poziva, Marchig je podsjetila na sestre glumice Irmu i Emmu Gramatica koje je predstava »Gramatika« spojila u jedno tijelo. Citatom američke spisateljice Jane Bowles na engleskom jeziku, Silvia Marchig referirala se i na predstavu »Pacifikka«.     Uz pomoć likovne umjetnice Lare Badurine i Andreja Mirčeva posjetitelji su zatim u nekoj vrsti predavanja, uz video-projekcije, upoznati s članovima TRAFIK-a, koji su odabrali njima najdraže lokacije u Rijeci, uspostavljajući tako svoj intiman odnos prema gradu i njegovom identitetu. Kao zanimljivi »muzejski eksponati« izloženi su primjerci obuće koju je u predstavama »Hodač«, »Destinacija TRAFIK: Divljač«, »Crossings« i drugima nosio Edvin Liverić. »Trafikantica« Selma Banich javila se samo pismom, poručujući da je odustala od hodanja, a njeno pismo priloženo je kao još jedan artefakt.   

Izložbeni okvir


U posljednjoj prostoriji na obilasku imaginarnim muzejom gledatelje je dočekao Žak Valenta, iznad kojega je na zidu ispisano »Tranzicijsko-fikcijsko tijelo«. Ulazeći u interakciju s gledateljima, Valenta je njihova tijela rasporedio u prostoru, stavljajući ih u zanimljive suodnose, nastavljajući propitivati stalnu TRAFIK-ovu preokupaciju tijelom koje »ispisuje« značenja.  

  Šetnja virtualnim muzejom završila je izložbom na kojoj su predstavljeni plakati TRAFIK-ovih predstava u posljednih petnaest godina. Tako je ovaj projekt koji se kreće rubovima različitih izvedbenih formi na kraju dobio i pravi izložbeni okvir. Autori projekta su Marin Alvir, Magdalena Lupi Alvir, Lara Badurina, Edvin Liverić, Silvia Marchig, Josip Maršić, Andrej Mirčev, Iva Nerina Sibila, Gordana Svetopetrić i Žak Valenta.