Veliki formati

‘Obećavam ti čudo’: Izložba monumentalnih crteža Davora Vrankića u zagrebačkom MSU

Hina

Davor Vrankić - 'Ground Zero' / Foto MSU Zagreb

Davor Vrankić - 'Ground Zero' / Foto MSU Zagreb



ZAGREB S osamdesetak crteža velikih formata na svojoj dosad najvećoj izložbi u Hrvatskoj, “Obećavam ti čudo“, što se otvara u petak u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (MSU), predstavlja se Davor Vrankić, hrvatski umjetnik s pariškom adresom.


Izložba, nazvana po jednom od njegovih crteža, donosi prepoznatljive autorove fantazmagorične radove koji se poigravaju s percepcijom onih koji ga gledaju, a nastali su običnom grafitnom olovkom koja je Vrankićev zaštitni znak i isključivi odabir.


Odabrani su radovi iz sedam ciklusa koji su međusobno komplementarni, ali nisu i kronološki jer im se umjetnik povremeno vraćao u proteklih tridesetak godina, od studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, do onih koji su namjenski nastali za ovu prigodu i sada se premijerno prikazuju.




“Ovo je jedinstvena prilika za vidjeti na okupu radove umjetnika koji je stekao umjetničku afirmaciju izvan granice Hrvatske, pa nam ova izložba ima još veći značaj”, rekla je Kristina Bonjeković Stojković, kustosica izložbe, na konferenciji za novinare.


“Vrankićevi radovi sažimaju vizualna iskustva koja je stekao proučavajući stripovsku kulturu, pop kulturu, nove medije, slikarstvo, fotografije, film, računalno generirane slike. Ti utjecaji su samo temelj na kojem on stvara svoj kabinet čudesa, svi elementi s crteža postoje, ali su sintetizirani i transformirani u novi, neočekivan način”, istaknula je.


Kaže da se promatranjem Vrankićevih crteža ulazi u nepoznato. “Tek kada stvorimo predodžbu, ona će nam skliznuti i bit ćemo suočeni s novim situacijama koje nam djelo nudi, čar je u tome što se naša percepcija stalno transformira”, ocijenila je.


Sam umjetnik je objasnio kako je izbor olovke 0,9 2B, bio spontan kao minimalno sredstvo kojim može doći do onoga što želi izraziti. “To nije bio koncept jedino što sam znao da želim da to bude crtež, ne klasičan nego koji odgovara ovom vremenu”, rekao je Vrankić.


Podsjetio je kako su reference na klasično slikarstvo u početku bile puno direktnije i očitije, a za ovu izložbu odlučili su se na kronološki jasan i tematski podijeljen prikaz.


“Sve te serije koje su se formirale znale su zalaziti jedan u drugi, nisu bile strogo određene i u nekim periodima su se i međusobno pretapale”, napomenuo je.


Crteži za ulaz u nepoznato i jezivo, koje je ujedno i smiješno


Teoretičarka umjetnosti Leonida Kovač, autorica teksta u katalogu, smatra da se Vrankićev rad može opisati kao veliko umjetničko djelo. “Kod njega uvijek ulazimo u nešto nepoznato i u tom se nepoznatom orijentiramo uz pomoć nečega što nam je poznato i doživljava metamorforzu, različite neočekivane tijekove”.


Za nju su ti orijentiri povijest slikarstva na koju se umjetnik referira. “Njegovi crteži danas ne bi imali multiperspektivnost, beskonačno umnažanje različitih perspektiva da u njima nije satkano vrijeme, nekoliko tisuća godina povijesti umjetnosti”, dodala je.


Po njezinim riječima, ti su crteži drugačiji od onih kakve smo poznavali, oni u sebi kondenziraju i iskustvo svih kasnijih medija, od izuma fotografije i filma do današnjih informatičkih tehnologija i njihove primjene u vizualnim umjetnostima, a temeljni motiv koji se proteže svim ciklusima odnosi se na krojačko umijeće, to su meki materijali, škare, rezovi, gumbi, konci, igle.


Kovač kaže kako se na njegovim radovima događaju jezive stvari koje su u isto vrijeme silno smiješne. “Njegovi su radovi izuzetno duhoviti, kada se pogleda izraz lica svih tih bića, demona, stvorenja, blasfemični prizori u kojima se motivi kršćanske ikonografije miješaju s elementima sadomazo porna, sve to vodi današnjem trenutku”, napomenula je.


Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a, je podsjetila kako je taj muzej u dva navrata predstavljao Vrankića, na skupnim izložbama, kada su počeli razgovori o ovoj velikoj izložbi, koja dijelom ima i retrospektivni karakter.


Vrankić će svoje novo djelo raditi pred posjetiteljima


“Dobili smo predstavljanje umjetnika kakvo smo samo mogli poželjeti i kakvo on zaslužuje sa svojim predanim radom kao jedan od najvećih crtača današnjice”, rekla je.


Najavila je da će posjetitelji imati priliku i sami vidjeti kako umjetnik stvara, jer će tijekom izložbe na jednom od zidova koji je za izložbu ostao prazan on će započeti stvaranje novog djela, monumentalnog modularnog poliptiha čiji djelovi mogu funkcionirati zasebno ili kao cjelina.


Među radovima se ističe ciklus “Home variations”, koji se sastoji od četiri poliptiha dimenzija 180 x 210 centimetara, a temelji se na principu “cadavre exquis” gdje su rubni krajevi jednog crteža polazišta drugog crteža, svi su povezani, ali i samostalni.


Svaki modul iz jednog poliptiha zamjenjiv je na sva četiri poliptiha sve dok zadrži svoj položaj u konfiguraciji, stvarajući tako crtež u neprestanoj mijeni, a kako bi se predočile koliko je kombinacija moguće uz njega će se prikazivati animacija u kojoj se stalno mijenjaju moduli.


Davor Vrankić (Osijek, 1965.) studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a diplomirao 1991. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te je u Parizu od 1995. do 1999. studirao vizualne umjetnosti na Sveučilištu Paris VIII, odsjek Arts Plastiques.


Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama, dobitnik je niza priznanja za svoj rad, a djela mu se nalaze u važnim svjetskim muzejima kao što su MoMA (New York), Muzej Overholland (Amsterdam), Teaching Tang Museum (Saratoga Springs, New York), Muzej umjetnosti (Ningbo, Kina), Centar za suvremenu umjetnost À cent mètres du centre du monde (Perpignan), Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka), Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb), Moderna galerija (Zagreb), Muzej Slavonije (Osijek), Muzej likovnih umjetnosti (Osijek), te u privatnim zbirkama nekih od najprestižnijih kolekcionara današnjice kao što su Georges Renand (Pariz) i Ronald S. Lauder (New York). Živi i radi u Parizu.


Uz izložbu u MSU, koja će biti otvorena do 22. prosinca, tiskana je opsežna dvojezična monografija s tekstovima teoretičarke umjetnosti Leonide Kovač i kustosice izložbe Kristine Bonjeković Stojković. Grafički dizajn monografije potpisuje Mirko Ilić.