Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. listopada 2019.
Kanoćal

Komentar DAMIR CUPAĆ Gdje će ti duša, Dražene Ciglenečki!

Snimio Marko GRACIN
Snimio Marko GRACIN
Autor:
Objavljeno: 10. svibanj 2019. u 17:17 2019-05-10T17:17:08+02:00

U proteklih nešto više od deset dana sve su mi teze kolege Ciglenečkog koje je napisao o KGK, uglavnom u negativnom kontekstu, zalažući se da se završi više taj cirkus s neposrednim izborima za predsjednika/cu, sjele kao budali šamar. Do obrata je došlo zbog jednog novinarskog zadatka o kojem sam odlučio da neću ništa govoriti zbog sramote koja me zadesila

Ima već više od deset dana kako neprestano mislim na hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Misleći o njoj u stvari mislim o tome u kojem to trenutku čovjek prestaje biti čovjek, a postaje forma, odnosno štićena osoba. Mislim i na sve one tekstove kolege Dražena Ciglenečkog koje je napisao o KGK, uglavnom u negativnom kontekstu, zalažući se da se završi više taj cirkus s neposrednim izborima za predsjednika/cu jer je državi Hrvatskoj primjerenije da se prvi čovjek Pantovčaka bira posredno, u parlamentu, a ne neposredno, na izborima.

Mjesecima sam čitao takve teze i znao sam pomisliti - a gdje će ti duša, Dražene. U proteklih nešto više od deset dana sve su mi teze kolege Ciglenečkog sjele kao budali šamar. Do obrata je došlo zbog jednog novinarskog zadatka o kojem sam odlučio da neću ništa govoriti zbog sramote koja me zadesila.

Dakle, 29. travnja 2019. godine predsjednica KGK odlučila je tijekom turneje po kvarnerskim otocima posjetiti Lošinj, Susak, Unije, Srakane. Stigosmo na vrijeme kako bismo zabilježili posjet predsjednice županijskom lječilištu gdje su joj domaćini bili čelni ljudi te ustanove i župan Zlatko Komadina sa suradnicima. Bilo je taman vremena za popiti kavu.

Prišla mi je jedna gospođa i pita me jesam li novinar. Odgovaram da jesam. Kaže ona kako vas nije sram naslikavati ove političare, što ne pišete u kakvim uvjetima boravimo ovdje mi koji smo preko HZZO-a na liječenju, koji nemamo 700 kuna dnevno za boravak u obnovljenim smještajima.

Objasnim ja gospođi da se javi mailom u redakciju, ali da moram pratiti predsjednicu i da nemam vremena baviti se tom pričom. Pogledala me s gađenjem i dobacila da je njoj sve jasno jer nikoga ne zanima da majke s djecom imaju tuševe, ali nemaju vode i da su obični građani zadnja rupa na sviralima i predsjednici i županu i novinarima.

Čim je krenula strka među kolegama, bilo je jasno da dolazi. Štićena osoba je došla, s njom u pratnji je bio i Jakov. Na ulazu u županijsko lječilište djeca su joj zapjevala sretan rođendan ti jer joj je stvarno bio rođendan.

Ona je uzela jedno dijete i baš lijepo pozirala kolegama. Mene je to podsjetilo na svu onu djecu koju je uzimao Josip Broz Tito čiju je bistu KGK izbacila s Pantovčaka kao jedan od rijetkih zadataka koji je odradila tijekom mandata.

Nakon Velog Lošinja trebalo je stići u uvalu Čikat gdje je nas novinare čekao brod. Ona bura je bila sve jača, ali nisam ni slutio što će se dalje događati. Brod je u stvari bio turistički čamac. Valovi su bili nimalo zanemarivi, a trebalo je stići na Susak.

Prije predsjednice kako bismo je uslikali i usnimili na novoj rivi na Susku s narodom. U toj fazi nije bilo među nama novinarima nervoze. Održana je svečanost, nonica je predsjednici otpjevala pjesmu, spontano, sve je bilo izvrsno i PR je zadovoljno trljao ruke.

Tada za nas novinare nastupa stresni dio, a to je slanje tekstova i materijala redakcijama. A ništa, kod Osmana na kavu i piši tekst. Udarali smo kao manijaci po tastaturama, ali onda nas je nazvala županova glasnogovornica da ne žurimo jer ima dosta vremena.

Ajde, reko, stići ću i popiti kavu. A kolega Marko nadobudno je išao fotografirati Susak. Kada zvoni telefon kolegici iz 24 sata da je onaj brodić krenuo bez nas na Srakane. Ništa, trči, stoko. Do Srakana smo plovili, što ja znam, pola sata, more se sve više dizalo, a mi smo se šćućurili na palubi i zagrlili opremu jer su nas valovi močili.

Morali smo do Srakana jer je tamo bila vrša, a u vrši šampanjac u povodu predsjedničinog rođendana. I dok smo mi umirali polumokri od straha, stigao je i policijski brod. Na pramcu Kolinda i Jakov, kao Kate Winslet i Leonardo DiCaprio, otvaraju šampanjac.

Nakon toga trebalo je nama i na Unije poći. Tamo smo stigli polumrtvi, gladni, žedni, blijedi. Posjedali smo na terasu konobe Kod Joze. Predsjednica je sa suradnicima išla prezalogajiti nakon što se opet slikavala s mještanima.

Nas se nitko nije sjetio. Osim Mirjane Hrge. Bilo joj žao kada nas je vidjela onako polumrtve, počastila nas cugom i donijela nam nešto štrudli od jabuka. A ja sam se sjetio Marije Antoanete dok sam jeo one štrudle i one zašto gladni narod ne jede kolače ako nema kruha.

Nazad do Lošinja stigli smo bez ikakvog straha jer nam je bilo svejedno što će se dogoditi. Jedino je jedan kolega zanovijetao da ovo sve nije normalno, da je sramotno da se novcem građana plaća kampanja koja još nije počela i da smo mi svi budale koje bespogovorno odrađuju istu tu kampanju bez da se pobunimo.

Kolinda Grabar Kitarović, kako sada stvari stoje, dobit će još jedan mandat. Dobro, ja sigurno neću za nju glasovati. Ali, pošteno da se kaže, nemam ni za koga. Nadam se da će se do tada pojaviti neki Divock Origi, Georginio Wijnaldum koji će zasjeniti Barcelonu i Messija za finale Lige prvaka. I da će srce pobijediti moć i lovu kako bi svi ponosno zapjevali You’ll Never Walk Alone.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.