Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. rujna 2018.
Zlu ne trebalo Denis Romac

kolumna Trump i Kolinda nisu u pravu

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 13. srpanj 2018. u 13:42 2018-07-13T13:42:03+02:00

Obrambeni proračuni  članica usmjeravaju se prema nacionalnim sustavima obrane i ne predstavljaju danak za NATO. Odnosno, predstavljaju posredno, budući da moć NATO-a počiva na zajedničkoj moći svih članica, u skladu s petim člankom Sjevernoatlantskog ugovora prema kojem napad na jednu članicu predstavlja napad na cijeli savez

Summiti Sjevernoatlantskog saveza godinama su bili ritualni, ceremonijalni događaji na kojima su šefovi država ili vlada članica NATO-a usvajali suhoparne deklaracije čiji je sadržaj dogovoren ranije.

Dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću, međutim, summiti NATO saveza dramatično su se promijenili, ne samo zato što se već drugu godinu zaredom održavaju u novom, basnoslovno skupom sjedištu saveza u Bruxellesu, izgrađenom u vrijeme dok se većina članica gušila u financijskoj krizi. Od nekoć mirnih i predvidljivih sastanaka na kojima nije bilo rasprave i svađe summiti su već drugu godinu zaredom mjesto bespoštednih obračuna Trumpa i njegovih europskih »saveznica«, ponajprije njemačke kancelarke Angele Merkel.

Suština sukoba svodi se na Trumpovu tezu da europske članice premalo izdvajaju za obranu. Je li Trump u pravu? Izdvajaju li europske zemlje premalo za obranu kao što to tvrdi američki predsjednik? I jesu li europski čelnici koji se slažu s njim, poput Kolinde Grabar-Kitarović, u pravu kada gorljivo prihvaćaju i zagovaraju povećanje izdataka za oružje i vojsku?

Naš odgovor na ta pitanja uglavnom je negativan. Dosad je Trump ultimativno inzistirao na izdvajanju dva posto za obranu. Štoviše, uoči summita poslao je pismo upozorenja članicama koje izdvajaju manje od dva posto, a takvih je većina, jer u ovom trenutku samo osam od 29 članica izdvaja za vojsku dva posto i više svog BDP-a. SAD je u povijesti NATO-a uvijek bio neprikosnoveni gospodar tog moćnog vojno-političkog saveza, ali američki čelnici prije Trumpa nikad se nisu ponašali kao njegovi blagajnici, koji na temelju uplata članica odlučuju koja zemlja ima pravo na američku zaštitu, a koja ne, kao da je riječ o reketu. Trump je tako dan uoči summita na Twitteru objavio da Amerikanci izdvajaju za NATO »više od ijedne druge članice«, što smatra nepoštenim i neprihvatljivim. Europa, tvrdi Trump, »iskorištava« Ameriku. Njemačka, urla Trump, »duguje« NATO-u »velik novac«! Što po Trumpovoj interpretaciji zapravo znači da Njemačka duguje Americi.

Time Trump ponovo, po tko zna koji put, pokazuje da ne shvaća kako funkcionira NATO. Članice plaćaju članarinu NATO-u, što u slučaju Hrvatske iznosi nešto više od tri milijuna eura.

Taj se iznos određuje po posebnom koeficijentu, ovisno o gospodarskoj snazi i mogućnostima zemlje. Obrambeni proračuni pojedinih članica, međutim, usmjeravaju se prema nacionalnim sustavima obrane i ne predstavljaju danak za NATO.

Odnosno, predstavljaju posredno, budući da moć NATO-a počiva na zajedničkoj moći svih članica, u skladu sa znamenitim petim člankom Sjevernoatlantskog ugovora prema kojem napad na jednu članicu predstavlja napad na cijeli savez.

NATO ima razmjerno malo zajedničkih snaga, no sve njegove članice, sa svojim vojnim – ali ne samo vojnim, nego i ekonomskim, demokratskim, socijalnim, kulturnim i drugim kapitalom – predstavljaju snagu NATO-a.

NATO nikad nije počivao isključivo na snazi oružja, što osobito vrijedi za njegove europske članice. Za razliku od Amerike i njezine tvrde moći, moći vojne sile i oružja, Europa je svoju moć i utjecaj gradila na mekoj moći. To osobito vrijedi za Njemačku, koja je zbog trauma iz prošlosti iznimno suzdržana kada je riječ o izgradnji vojne sile i korištenju svojih vojnih snaga izvan zemlje.   

Zato Njemačka odbija prihvatiti Trumpov ultimatum o dva posto, prkosno poručujući da svoj vojni proračun do 2025. planira povećati na samo 1,5 posto BDP-a. Koliko je Trumpov zahtjev ozbiljan svjedoči i činjenica da je Trump prekjučer naprasno udvostručio svoja očekivanja.

Sada odjednom od europskih čelnika traži da izdvajanja povećaju ne na dva nego na čak četiri posto BDP-a, poručujući da »saveznici« moraju podnijeti veći teret.

Iako nije jednostavno pratiti Trumpovu logiku, vjerojatno se radi o tome da on želi europske zemlje prisiliti da odmah povećaju vojne izdatke na dva posto, a onda, u budućnosti, na četiri posto.

Obveza o izdvajanju dva posto BDP-a za obranu dio je neformalnog dogovora sa summita u Walesu 2014. godine, još u vrijeme Baracka Obame, koji je također oštro prigovarao europskim saveznicama zbog kresanja vojnih proračuna. Tada je – što je Trump namjerno zanemario – dogovoreno i da članice rok do 2024. za ispunjenje tog cilja.

Povećanje vojnih izdataka opravdava se strahom od Rusije, iako Europa, kada se njezina vojna izdvajanja usporede s ruskima, i sada sasvim dovoljno izdvaja za vojsku. O tome svjedoče podaci prema kojima NATO u cjelini troši za obranu čak 13 puta više od Rusije, a zbroj vojnih proračuna europskih članica, bez SAD-a, nadmašuje ruski vojni proračun za čak četiri puta.  

Osim toga, od pitanja troši li neka članica za obranu 1,5 ili dva posto svog BDP-a, važnije je pitanje strukture te potrošnje. Grčka, primjerice, unatoč financijskoj krizi, bila je i ostala jedan od najvećih vojnih potrošača u Europi. Štoviše, po tom kriteriju Grčka je prava europska velesila. Međutim, najveći dio grčkog vojnog proračuna odlazi na plaće i druge beneficije, kao i na oružje usmjereno prema susjednoj Turskoj, također članici NATO-a. Od takve vojne potrošnje NATO nema nikakve koristi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka