Njemačka, simbol političke stabilnosti na Starom kontinentu, ušla je u razdoblje političke nestabilnosti. Istini za volju, politička nestabilnost započela je prije nego što su u noći s nedjelje na ponedjeljak propali koalicijski pregovori o formiranju tzv. Jamajka koalicije, premda su europski mediji pogrešno uvjeravali da je četvrti mandat kancelarke Merkel unaprijed osiguran.

Propašću koalicijskih pregovora nestabilnost je samo ušla u novu fazu, koju poslijeratna njemačka demokracija nije iskusila. O tome svjedoči i poziv predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera njemačkim strankama da izbjegnu političku paniku, iako je panika već počela. Jamajka koalicija ipak se pokazala kao prezahtjevan politički eksperiment. I to ponajprije za liberale, koje je savez s kancelarkom Merkel već jednom stajao parlamentarnog statusa, nakon pretprošlih izbora, pa je iluzorno očekivati da će istim putem političkog samouništenja krenuti dvaput. Isto vrijedi i za socijaldemokrate. Još jedna velika koalicija socijaldemokrata i kršćanskih demokrata možda bi spasila Njemačku izvanrednih izbora, ali socijaldemokratima vjerojatno ne bi donijela ništa dobro. Nakon prošle velike koalicije socijaldemokrati su ostvarili najgori izborni rezultat u poslijeratnoj povijesti.

Između četiriju stranki potencijalne Jamajka koalicije – jer posebno mjesto zaslužuje i bavarska Kršćansko socijalna unija, sestrinska stranka kršćanskih demokrata, koja ima različite stavove o svim ključnim pitanjima – previše je ideoloških i svih drugih razlika. Glavno neriješeno pitanje ostaje spor oko otvaranja njemačkih granica za dolazak više desetaka, a možda i stotina tisuća novih izbjeglica, članova obitelji onih koji su lani i preklani ušli u Njemačku, a nije teško pretpostaviti da će rješenje tog pitanja u svakom slučaju potaknuti dodatan rast ksenofobne Alternative za Njemačku, čega se etablirane stranke najviše plaše.

I sada, ako liberali budu ustrajali na svojoj odluci o napuštanju pregovora, Njemačku čekaju ili manjinska vlada ili novi izbori, a ni jedno ni drugo njemačka demokracija još nije iskusila. Manjinska vlada malo je vjerojatna, ali ni prijevremeni izbori nisu puno bolje rješenje, pogotovo u ovoj situaciji, u kojoj će sigurno profitirati jedino nacionalistički AfD.

Sve to kancelarku Merkel, jednu od najiskusnijih europskih političarki, dovodi u bezizlaznu situaciju, a samo je pitanje vremena kada će se početi raspravljati je li njezina ambicija za još jednim mandatom bila neumjerena i neopravdana. Političarka koja je mukotrpnim i kompliciranim pregovorima proteklih godina okončala dvije velike europske krize – krizu eurozone i izbjegličku krizu – pala je na pregovaračkom testu kod kuće.

A ne treba previše objašnjavati kako će se svaka politička nestabilnost u Njemačkoj, najvećem europskom gospodarstvu, automatski reflektirati na cijelu Europu. Kad zakašlje Njemačka, razboli se cijela Europa. Ambiciozni njemačko-francuski plan preustroja Europske unije, najavljen za prosinački europski sastanak na vrhu, najvjerojatnije će morati pričekati bolje dane. Jasno je da mnogi u Europi iz povijesnih razloga strepe od prejake Njemačke, ali od predominantne Njemačke vjerojatno je jedino gora preslaba i nefunkcionalna Njemačka.