Dok istovremeno s jedne strane Markićkina udruga Narod odlučuje predaje potpise za novi referendum, sada o promjeni izbornog sustava, a Živi zid s druge strane nastavlja svoj rast, na cijelom nizu polja mainstream stranke HDZ i SDP sve su bliže.

Velike i »stare« stranke traže modele kako doskočiti jačanju desnice i kvazi-ljevice koju predstavlja Živi zid, a da su te dvije radikalne struje hrvatske politike, Željka Markić i Ivan Vilibor Sinčić, itekako kompatibilne vidjeli smo nedavno kad su Sinčić i Pernar potpisali za Markićkin referendum. Jedni i drugi su populisti, a HDZ i SDP traže načine kako zadržati svoj prostor pred njima. Iako pritom i novi politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević jučer tvrdi da velike koalicije unatoč tome neće biti, ona je ipak sve više realnost. Ponegdje, čak i u praksi.

Budimo realni, dvije stranke i njihovi vodeći ljudi već se neko vrijeme više nego dobro međusobno razumiju. Pogledajmo samo lex šerif – njime je Andrej Plenković objektivno politički spasio glavu Vojka Obersnela, i Riječani bi odavno bili na novim izborima da se gradonačelnike nije zaštitilo i učvrstilo u njihovim foteljama. U međuvremenu je još HDZ svog nacionalnog političkog partnera, HNS, poslao u Rijeci SDP-u u zagrljaj, pa je spašena i Obersnelova većina u Gradskom vijeću. Uz to, u cijelom nizu sredina u kojima su predstavnička tijela ostala »smiksana« nakon lokalnih izbora 2017., lokalne vlasti opstaju zahvaljujući malim slatkim suradnjama HDZ-a i SDP-a, koje često ostaju ispod radara velikih medija. Pogledajmo Lopar na Rabu na primjer ili Umag u Istri, ili još na desetke drugih lokalnih jedinica gdje se HDZ-ovci i SDP-ovci odavno više ne gledaju preko nišana, nego dapače zajedno vode politiku kako bi i jedni i drugi sačuvali stolice.

Tu je i projektna suradnja: evo upravo je u Rijeci predstavljen sustav integriranog prijevoza putnika gradskim vlakom u suradnji Autotroleja i HŽ-a. Uz ostale, potpisuju ga zajedno Vojko Obersnel i Tomislav Klarić, jednako kao što i Županija na čelu sa Zlatkom Komadinom i Ministarstvo mora s ministrom Olegom Butkovićem zajedno potpisuju niz projekata, od gradnji riva i lukobrana, do cijelih marina. Evo, Butković je bio i na sinoćnjoj Obersnelovoj fešti, možda baš u čast zajedničke suradnje s HNS-om.

Uostalom, ovdašnja Županijska skupština odavno je prototip jedne posve specifične suradnje: SDP-u većinu drži bivši HDZ-ovac, a vijećnici HDZ-a povremeno iz pukog folklora pozivaju župana na ostavku, ali zapravo najčešće jednoglasno podržavaju njegove prijedloge, od raznih deklaracija poput one protiv plutajućeg LNG terminala do razvojnih strategija, a na glasanju o Komadininom proračunu maksimum im je da su – suzdržani. Takva politička atmosfera nije loša, dapače, i Hrvatska bi mogla učiti o koncilijantnosti i »suradnji na dobrobit građana« iz PGŽ-a, gdje su modeli miroljubive aktivne koegzistencije već dugo u primjeni i gdje vlada jedan ugodan politički mir.

Ali stoga je teza o tome da velike koalicije nema i nikada je neće ni biti već u stvarnosti demantirana.