To je tako u politici: ili si in, ili si out. U vremenima starog HDZ-a, Dado Milinović bio je prototip poželjnog lika HDZ-ovca – vezao se lancima, galamio, prijetio, sijao strah i trepet po Lici, vadio ekstremno velike tumore kao liječnik u svojoj praksi, slikajući se sa svojim fantastičnim postignućima i snažnim mišićima po novinama. Takvo je bilo vrijeme, i njegovo ponašanje bilo je u tim krugovima poželjno.

Ali putinovski stil sada je demode. Andrej Plenković puno je sličniji Emmanuelu Macronu ili nekom drugom sličnom modernom europskom političaru nego staromodnim autoritarnim tiranima koji se bore s tigrovima. Zlatko Hasanbegović tvrdi čak da je Plenković zapravo istinski vođa ljevice u Hrvatskoj. U svakom slučaju, Dado Milinović više nije u modi. Njegovo vrijeme je prošlo i autobus-metoda više se ne tolerira. Nije ni čudo, dovođenje unutarstranačkih demonstranata u središnjicu nijedan stranački šef ne bi istrpio bez sankcija.

Ovdje se međutim otvara jedno drugo pitanje: zašto je premijer Plenković zbog jednog Dade Milinovića uopće spreman riskirati svoju saborsku većinu? Kako je poznato, lički HDZ-ovac može dati ostavku na mjesto župana, vratiti se u Sabor i oduzeti jednu, možda i presudnu ruku HDZ-u, te svesti Plenkovićevu većinu na najtanjih mogućih 76 ruku. Zašto bi premijer riskirao pad vlastite vlade? Da je samo primio Milinovićeve prosvjednike na sastanak prije nekoliko dana, do svega ovoga ne bi došlo i taj rizik ne bi ni postojao. Je li ta situacija namjerno fabricirana?
Upućeni kažu da je u pozadini ovakvog scenarija zamisao da se u HDZ-u ozbiljno razmotri raspisivanje novih, prijevremenih izbora, i to već početkom listopada. Prema tim projekcijama Plenkoviću bi se izbori isplatili jer bi u prvom redu spasio vlastitu glavu, učvrstio svoju poziciju, a do kraja porazio razjedinjenu oporbu i SDP koji nema čvrstu jezgru. Teorija kaže da HDZ nema pukotina po sredini, nego po marginama, po desnici, pa za stranku zapravo nema ozbiljnije opasnosti. Plenković bi novim izborima ojačao svoju poziciju unutar stranke, otklonio suparnike u stranci, a opoziciju sveo na minimum, te dobio stabilnu većinu u Saboru, svakako veću nego je ima danas.

Na taj način Plenković bi »ubio« dvije muhe jednim udarcem: sebe bi učvrstio za novi mandat, a dezorijentirani SDP ne bi se stigao konsolidirati, nego bi vjerojatno do kraja potonuo, možda i na duže staze. Plenković bi imao clean start, sa stabilnijom većinom od Sauche i sličnih nepouzdanih autsajdera na kojima njegova Vlada trenutno počiva.
Dado Milinović možda je samo kap koja prelijeva čašu. Ekvilibrirati svakoga dana na tankoj žici većine od 76 ruku nije ugodna pozicija. Nema nijednog razloga da Plenković ne povuče potez kojim će si osigurati još mirne četiri godine, i ne raspiše nove izbore.