Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
9. prosinca 2019.
Piše Tihana Tomičić

TIHANA TOMIČIĆ Nogomet kao smjerokaz

Foto Damir Škomrlj
Foto Damir Škomrlj
Autor:
Objavljeno: 18. studeni 2019. u 20:30 2019-11-18T20:30:44+01:00

Hrvatska će biti među najprosperitetnijim zemljama svijeta, glasilo je jedno od predizbornih obećanja prije pet godina, i nije se baš ostvarilo. Možda hoće. No, u međuvremenu, Hrvatska je 2018. postala viceprvak svijeta u nogometu, a izbornik koji ne obećava puno, ali radi dobro, doveo nas je u ljeto prošle godine u stanje potpunog jedinstva i zajedništva.

I dok se Hrvatska zahuktava u predsjedničkim izborima, a retorika zaoštrava, Zlatko Dalić ide dalje: utakmicom na Rujevici koja je prošla u miru i veselju, a bez ijednog izgreda, pokazao je da se pametnom, ne preglasnom i ne previše euforičnim pristupom, može postići - sve. I upravo zato Rujevica je ove subote bila mjesto na kojem su svi građani bili kao jedan, u zajedničkom interesu, sa zajedničkim ciljem i bez međusobnih loših namjera. Tu su bili svi: i predsjednica, i premijer, i ministri, i neki iz stranaka koji su povremeno u dilemama podupirati li i dalje vladu (poput HNS-ovaca), a bila je i oporba, od župana, gradonačelnika, zastupnika... I svi kao jedan viču: Hrvatska, Hrvatska. Svejedno je pritom tko od njih navija za Rijeku, je li taj klub rezervni srpski ili glavni hrvatski, je li Hajduk imao zvijezdu i koliku, pa je sada nema, svejedno je i je li Dinamo nekad bio HAŠK, a ponekad i Croatia, svejedno je jesi li crn, bijel ili rogat, ljubav spaja duše i to je kozmička sloga, jer isto je za sluge, isto je za gazde, najljepše stvari u životu su džabe, kako bi to rekao TBF u svojoj »Fantastičnoj«. Nije bilo zviždanja, nije bilo vrijeđanja, nije bilo »krivihcrvenih i bijelih polja« ni »krivozrnatih« prebrojavanja. I Rijeka je pokazala što je, i Hrvatska je pokazala tko je. I naravno, reprezentacija je išla - dalje.

S druge strane, unutar kampanje za Pantovčak koja ovih dana počinje bješnjeti, dominiraju sasvim druga raspoloženja i sasvim druge teme. Iako je izgledalo da će postati bitno tko za koga navija i tko je čiji klub, kao da se kandidati natječu za Hrvatski nogometni savez, a ne za Predsjedničke dvore, odjednom se - kad Hrvatska doista igra i kad Hrvatskoj doista treba pobjeda - svi ti glasovi utišaju, samo se obuku majice na kockice i kao da, unatoč huku tribina, zavlada neki mir. Kad su svi na jednoj strani, odjednom je mir. Kao u pjesmi čudnovate Bjork: oh, odjednom je tako tiho...

Zašto u politici Hrvatske mora biti toliko međusobnog potcjenjivanja, hejtanja, cinizma i ruganja? Politika jest borba, ali u hrvatskoj se politici tako često iz vidokruga gubi glavni i jedini cilj: zajednička korist za sve. Jedni čine sve da bi se i dalje mogli družiti s Putinom i Trumpom, drugi liječe frustracije bivših poraza, treći bi kopali po jasenovačkim kostima, četvrtima ni 70.000 kuna plaće ne bi bilo dovoljno, pete iznose iz Sabora jer im je skandal jedini sinonim za politiku... Čemu to? Misle li se kandidati pribrati i početi razmišljati o široj slici, o koristima za državu, ili samo brinuti o sebi i svojim karijerama i rejtinzima, o svojim slikama na portalima i u novinama, kao da biramo miss ili mistera simpatičnosti, a ne vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. U toj kakofoniji, u kojoj se svi oni međusobno nastoje obezvrijediti i uniziti, sjeti li se tko istinskog Vukovara, onog u kojem će danas ponovo suze teći, dok će on za neke od njih biti samo poprište međusobnih političkih prepucavanja. Jedan uopće ne ide u kolonu sjećanja, jedan daje izjave samo u nedjelju, a ne i na sam dan sjećanja, jedan koristi aktualnu poziciju itd.

Ne bi li se svi zajedno mogli malo ugledati na nogomet, repku i zajedništvo koje Hrvatska ima kad su kockice u pitanju. Zašto su na dresu neupitne, a na zastavi izvor konflikata?

Pomalo je žalosno da jedna igra, jer nogomet je ipak samo igra, ovu naciju gotovo jedina ujedinjuje. U svemu drugom, društvo smo konflikata i neprestanih tenzija, od kojih su ljudi već umorni, i vjerojatno baš zato bježe van iz Hrvatske. Nije li za politiku porazno da je nogomet smjerokaz za dobar put Hrvatske, a da njezina ispraznost to nije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.