Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
18. studenoga 2018.

Komentar ŠPAJZA SANJE MODRIĆ Marić podmazuje plaće od - 28 tisuća kuna

Foto D. KOVAČEVIĆ
Foto D. KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 5. kolovoz 2018. u 7:17 2018-08-05T07:17:23+02:00

Donosimo pregled tjedna iz pera naše kolumnistice Sanje Modrić.

PONEDJELJAK Gariful za Kolindu

Premda dalmatinskog podrijetla, bio je omiljen i slušan u svim dijelovima Hrvatske, mlatnula je predsjednica Republike u svom priopćenju povodom Oliverove smrti. Njeno nespretno i nesretno »premda« razgnjevilo je Splićane jer su u njemu čuli prizvuk snebivanja što je jedan Dalmatinac, jedan njihov, osvojio srca sviju. To neodmjereno »premda« zazvučalo je kao da Kolinda, silom prilika ali nevoljko, velikodušno dopušta očiglednu nevjerojatnost da netko »dalmatinskog podrijetla« bude tako prisan s cijelom Hrvatskom kao što je bio Oliver. 

Predsjedničko »premda« podsjetilo je Splićane i druge na njena svojedobna sumnjičenja dalmatinskog hrvatstva koja su kulminirala uvredljivom izjavom o »orijunašima«. Zato Kolida, pogotovo kao profesorica dvaju stranih jezika, ubuduće mora pripaziti što piše ili potpisuje. Riječi, naime, nisu kamenje koje u suhozid oko vinograda možeš slagati ovako i onako pa će ograda svejedno biti dobra. 

A Oliveru treba zahvaliti što je, kroz stihove koje je pjevao 40 godina, ubrizgao moćni serum novog života izvornom dalmatinskom leksiku i sintaksi, koje i tamošnje mlađe generacije u dobroj mjeri zaboravljaju. Kad čujemo Olivera, podsjetit ćemo se ovako svi skupa – bar »dikod« – zvonke splitske ikavice sa svim njenim dešparacijama, infišacijama, mižerijama, partencama, inkantacijama, đelozijama i malinkonijama, s njenom pupom kruva, jematvama, vaporima, besidama, fortunalima, arijama i kolurima. Pa neka ona i predsjednici zamiriše kao slatki gariful iz bujnog hrvatskog đardina.

Foto Miranda Cikotić / PIXSELL

UTORAK Pavelićeve i Luburićeve kosti – hvala ne

Može li se dogoditi i je li to dopustivo da se kosti ustaških zločinaca Ante Pavelića i Maksa Luburića iz Španjolske prebace u Hrvatsku? Odnosno, treba li Hrvatska pristati ako to zatraže vlasti iz Madrida i gradića Carcaixenta kraj Valencije, gdje su 1959. i 1969. sahranjeni Pavelić i Luburić? 

Pitanje su potaknuli španjolski mediji, a podloga je novi zakon o povijesnom sjećanju kojim vlada premijera Pedra Sancheza želi uspostaviti potpunu distancu društva prema režimu njihovog dugogodišnjeg diktatora Francisca Franca. 

Ante Pavelić s Hitlerom

Pavelić i Luburić dio su te priče utoliko što su, nakon Hitlerovog sloma i bijega kompletne vrhuške NDH iz Hrvatske, od Franca dobili azil i postali državljani te zemlje, koja je demokraciju počela uspostavljati tek 1975. godine, nakon Francove smrti. Velik dio današnje španjolske javnosti smatra da njihova zemlja napokon mora do kraja raskrstiti sa svim povijesnim sentimentima prema autoritarnoj i profašistički kompromitiranoj eri generalissimusa Franca, pa utoliko i s nizom obilježenih grobova nacističkih zločinaca iz raznih europskih zemalja kojima je on pružio utočište. 

Plenkovićevoj Vladi (još?) nisu ispostavljeni zahtjevi da se Pavelićevi i Luburićevi posmrtni ostaci ekspediraju ovamo. Ali ako budu, odgovor mora biti: Ne. Ne samo zato što Hrvatska nije sljednica NDH. Glavni je razlog to što modernoj Hrvatskoj državi ne trebaju odavna pokopane kosti zločinaca čija su krvava ostavština deseci tisuća žrtava koje su u logorima NDH, po njihovoj naredbi, sustavno likvidirane kao pripadnici »pogrešnih« nacionalnosti i vjera ili kao neprijatelji fašističkog režima. Dakle: Ne. Neka se Španjolci čiste od svojih demona, sretno im bilo, kao što i mi moramo od svojih. Pavelićeva kći izjavila je, uostalom, kako današnja Hrvatska nije onakva »za kakvu se njen otac borio«. I hvala nebesima što nije.

SRIJEDA Sluge Sotone

Mladen Kešer / FOTO PIXSELL

Samouništenje SDP-a po trajanju je nadmašilo trudnoću slonice koja mlado nosi 610 dana. Toliko već ima od kraja 2016. kada je na scenu stupio Davor Bernardić, a ovaj kasni stadij raspada lansira s njihove strane i vijesti u žanru groteske. Istina, iz SDP-a su i proteklih mjeseci znale sukljati znatne količine besmislica, ali član Glavnog odbora i predsjednik SDP-a u Koprivničko-križevačkoj županiji Mladen Kešer naglavačke ih uvodi u konačnu fazu apsurda.

Taj je, naime, navodno pri punoj svijesti, izjavio kako su se protiv njega urotile ni manje ni više nego »sluge Sotone«, a za Podravski list uz to se prigodno slikao kako kleči i moli. Siroti Kešer već se 15 godina bakće s nekim sudskim sporom oko navodno lažnih dnevnica, koji malo gubi, malo dobiva, kako to već biva u labirintima hrvatskog pravosuđa, za koje je čak i predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić kazao kako se tamo nikad ne zna hoće li nevin biti osuđen, a kriv oslobođen.

No, umjesto prema sudstvu, Kešer svoj pravednički gnjev usmjerava prema Sotoni strahujući da mu On možda sprema još i »trovanje, fizički obračun ili egzekuciju«. Ovom funkcioneru socijaldemokracije, koji se u SDP-u afirmirao nakon članstva u HSS-u i DC-u, a 2005. se kandidirao čak i za predsjednika Republike, djelo Nečastivog prikazuje se i u problemima koji opterećuju Hrvatsku poput iseljavanja i korupcije. Čujemo li da je pao s bicikla, ili da mu je izraslo kurje oko, vidjet ćemo da je Kešer totalno u pravu glede sile koja ga progoni. A da je SDP nepovratno zaglibio, za to nam dokaza više i ne treba.

ČETVRTAK Marićeva na vrbi svirala

Foto Patrik Maček/ PIXSELL

Jakoj riječi »reforma« pridaju se u hrvatskoj politici slabašni sadržaji. Reforma je, naime, ozbiljna stvar, široka i temeljita. Ideja svake reforme jest da se postojeće stanje promijeni bitno na bolje, a ne da se stara sjedala samo premjeste slijeva na desno i da se čaša stavi na policu naopako umjesto s otvorom prema gore. Reforma je, znači, generalka, a ne zamjena ulja i dvaju šarafa. To je jedno. 

Drugo je da svaka reforma ima jasan cilj koji se može sažeto predstaviti recimo u tri točke. Oštro je fokusirana na neki čvrsto definiran motiv koji je uperen protiv nečega, a za nešto?

Možda vas s ovim živciram, ali malo je dosadilo da se sve i bilo što kod nas naziva reformom. Sada Vlada i ministar Marić prodaju kao poreznu reformu nekoliko mjestimičnih podešavanja. Riječ je o par poteza fiskalne naravi, a cijelom tom skučenom paketu ne mogu se dešifrirati ni ciljevi, kao ni korist koja će iz toga proizaći. Zato ga ne znaju ni objasniti, a da ne provociraju potpitanja. 

Kažu da poduzetnicima žele olakšati poslovanje uštedom na poreznim davanjima te stvoriti preduvjete za isplatu većih plaća radnicima. Riječ je, međutim, o uštedi od ciglih 0,7 posto koju ni jedni ni drugi neće ni osjetiti. Dobro zvuči rezanje PDV-a na sirove poljoprivredne proizvode s 25 na 13 posto. Tvrde da će tako cijene hrane ići dolje pa će profitirati socijalno najniži slojevi. Ali hoće li doista, to je sasvim na vrbi svirala. 

I na kraju, u tolikoj brizi zbog iseljavanja i loše demografije, Marić premješta najvišu stopu poreza na dohodak na astronomske plaće iznad 30.000 kuna. Poznajete nekoga s primanjima od 28 tisuća? Nije važno, ali te sigurno ne treba mititi većom plaćom, zašto bi oni uopće išli van? A kako kod vas s ovom »reformom« neće biti promjena, vi možete.

PETAK Hladno pivo »ne odiše primjereno«?

Andro Krstulović Opara

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara napravio je cirkus od samoga sebe, a kolateralno i od velikog grada kome je na čelu. Povod koga je Opara, na žalost, unovčio sto posto bio je napad iz desničarskih krugova zbog koncerta Mile Kekina i Hladnog piva na splitskoj tvrđavi Gripe. Kakav je to način, pobunili su se domoljubni čistunci, da večer prije Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Splitu pjeva rokerski bend Hladno pivo? Prigoda je to za hrvatske domoljubne pjesme, a ne za nastup »liberalnog« sastava. Što će na to reći »branitelji i njihove obitelji?«

Krstulović Opara odmah se posuo pepelom kao da »branitelji i njihove obitelji« slušaju isključivo Thompsona i kao da gradonačelnik uopće ima pravo suditi kakvu glazbu žele i vole njegovi sugrađani. Uz neukusnu primjedbu da ni on »nije poklonik tog sastava«, Opara se odlučio opravdavati objašnjenjem da odluka o koncertu nije njegova nego su je donijele »službe« koje se time bave, a on za nju čak nije ni znao sve dok nije vidio plakate po gradu. Uz to je posebno naglasio kako je tražio da Hladno pivo završi svirku u 23 sata i 59 minuta kako ne bi ušli u sljedeći blagdanski dan. A kao krunski dokaz svoje nevinosti Opara je objavio da je koncert Mile Kekina dogovorio Denis Pletikosa, menadžer Marka Perkovića Thompsona. 

– No slažem se inače s Vama u potpunosti – kleknuo je na koljena splitski gradonačelnik – da priredbe u danima svečanosti poput Dana pobjede moraju primjereno odisati. Hladno pivo, dakle, »ne odiše primjereno«. Gdje mi to živimo i kakvih balvana ima među onima koji nas vode.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka