Pardon Sanje Modrić

SANJA MODRIĆ Kako nas Kuščević vuče za nos?

Sanja Modrić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Konkretno, nitko od godinama hrpimice zapošljavanih u agencijama, zavodima i centrima neće dobiti otkaz kao nepotreban ili prekobrojan. Sve čeka samo formalni premještaj



Ministar uprave Lovro Kuščević ponosno je najavio da se Vlada sprema ukinuti 51 agenciju, zavod i valjda još pokoje drugo samostalno državno tijelo prikopčano uz proračun. Ali, kako vidimo, što se tiče ušteda i nužnog pojeftinjenja države, neće se imati čime pohvaliti.


Već godinama u javnosti traje povika zbog bujanja birokracije  u Hrvatskoj, odnosno zbog gomilanja službi i ustanova kojima se velike svrhe ne vidi, ali nas koštaju teške milijune javnog novca. A najveći bijes građana – naravno posve nemoćan – izaziva činjenica da državne agencije, zavodi, zaklade, instituti i fondovi u velikoj mjeri služe za uhljebljivanje politički podobnih kadrova iz stranaka na vlasti te za situiranje njihovih rođaka, kumova i prijatelja.


Ako dobro brojim, Hrvatska je naredala više od stotinu takvih samostojećih gnjezdašaca u kojima je država poslodavac i financijer (pogledaj Popis agencija, zavoda i pravnih osoba kojima je osnivač Republike Hrvatska).




Mediji su puno puta postavljali pitanja političkim garniturama što to presudno rade državna Agencija za investicije i konkurentnost, ili Centar za restrukturiranje i prodaju, ili Agencija za zaštitu osobnih podataka. Zašto sve to moraju biti zasebne pravne osobe s kadrom koji se ne mora pretrgnuti od posla i nije dužan inovirati ništa u svom području, a radna mjesta su mu sigurna do penzije.


I, jasno, s upravama, direktorima, tajnicama, službenim autima i unajmljenim poslovnim prostorima u gradu. Državni Staroslavenski institut mogao bi, recimo, biti dio zagrebačkog Filozofskog fakulteta, sigurno ne mora biti posebna ustanova?


Netko bi trebao dobro objasniti čemu služi i što radi državni »Centar za  regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcija« i zašto se za »proritetne akcije« ne bi pobrinuli zaposlenici i odjeli nadležnih ministarstava? Neke agencije su potrebne i moraju se zadržati, ali poslovi koje obavlja dobar dio njih mogu i trebale bi raditi već postojeće službe državne administracije. To bi bilo pristojno u zemlji koja ima drugi najveći PDV u Europskoj uniji i čijih preko 50 posto ukupno zaposlenih ima plaće ISPOD 5252 kune.


A o umirovljenicima da se sada i ne govori budući da se o njima ionako nikad ne govori. 


Milijun puta se predizborno najavljivalo da će se napraviti čistka na tom nepreglednom polju koje buja pod skutima države. I sada već politički pokojna Plenkovićeva desna ruka Martina Dalić obećavala je kako će napraviti nužne racionalizacije. No od svih tih priča do sada nije bilo ništa. Dok se, evo, na posao nije dao vrijedni Lovro Kuščević.


No, prije nego mu zaplješćemo, pogledajmo što će točno napraviti ministar uprave. Jer on će, kako je sam dovoljno jasno kazao, ukinuti 51 ime, a kompletan sadržaj utisnuti pod druge nazive. Konkretno, nitko od godinama hrpimice zapošljavanih u agencijama, zavodima i centrima neće dobiti otkaz kao nepotreban ili prekobrojan. Sve čeka samo formalni premještaj.


A kako opet moraju negdje sjediti, ostat će im sve što im za sjedenje treba, od stolice, kompjutera i kancelarijskog prostora, do plaće i božićnice, kao i šefovi sa svim njihovim pozicijskim prinadležnostima. Kreće se, dakle, u veliku akciju prelijevanja iz šupljeg u prazno. Ministar Kuščević nas naprosto vuče za nos.