Kad bi se medijski kriteriji koji vrijede za HDZ primjenjivali na SDP, u toj bi stranci trenutačno bilo barem 15 kandidata za predsjednika. Davor Stier u subotu na Saboru HDZ-a nije čak ni izravno kritizirao Andreja Plenkovića, upozoravao je na pogubnost klijentelizma za hrvatsko društvo, ali je odmah promoviran u kandidata za predsjednika. Poučeni iskustvom iz 2016., kad je Plenković prvo na stranačkom Saboru rekao da HDZ ne smije biti ničiji talac, a onda ni dva mjeseca poslije izabran za predsjednika, mediji su listom uvjereni da će Stier slijediti taj obrazac i istaknuti predsjedničku kandidaturu. I to će možda i biti tako, Stier možda doista ima takve ambicije. Međutim, puno se toga mora prethodno dogoditi.

Spomenuti Plenkovićev istup bio je poziv stranci da se ne upušta u političku avanturu rušenja vlastite Vlade. Nije ga poslušao niti jedan zastupnik HDZ-a, Milijan Brkić, Gordan Jandroković i ostali glasovali su protiv premijera Tihomira Oreškovića i na taj način izazvali pad Vlade u kojoj je participirala i njihova stranka. Tomislav Karamarko nakon toga nije uspio osigurati novu parlamentarnu većinu i to ga je stajalo političke karijere. Plenković je osjetio svoju šansu i postao lider HDZ-a. Iz današnje je perspektive to za Plenkovića zapravo bila prilično jednostavna situacija. Naprosto je imao sreće da mu se poklopilo nekoliko stvari. Stier ne može računati na sličan scenarij, bitno je više prepreka pred njegovom eventualnom kandidaturom, a o dolasku na čelo HDZ-a da ni ne govorimo.

Kolike su šanse da Plenković podnese ostavku? Dok ima podršku većine u parlamentu, to znači i samog Stiera, nisu velike. Nije, naravno, jasno što je to u vezi s pisanjem lex Agrokor i kasnijim bogaćenjem ljudi koji su u tome sudjelovali skrivila Martina Dalić, a da Plenković nije, ali odluka je HDZ-a i koalicijskih partnera da je dovoljno što je ona otišla. Premijeru uopće nije lako, dapače afera Hotmail temeljito ga je protresla. No, pokazuje snažnu volju za ostanak u Banskim dvorima.

Doduše, za godinu dana Plenković će odrediti hrvatskog povjerenika u Europskoj komisiji, pa ne treba isključiti opciju da upravo sebe pošalje u Bruxelles. Ali, propustio bi time priliku da tijekom prve polovine 2020. uime Hrvatske predsjeda EU-om, za što je sigurno itekako zainteresiran. Stoga nije nimalo nemoguće da će se predsjednika HDZ-a birati na redovnim izborima, za dvije godine. Ako se Plenković održi do tada, što, ponavljamo, nije nerealno, hoće li odustati od tih izbora? Možda. Možda bi mu već svega bilo dosta. Moguće je i da bi se Plenković u tom slučaju, četiri, pet mjeseci prije parlamentarnih izbora, odrekao premijerske dužnosti i mirno je, u dogovoru i s koalicijskim partnerima, predao novoizabranom predsjedniku HDZ-a, recimo Stieru.

Sve to, međutim, nije baš izgledno. Logičnije bi prije bilo da bi se Plenković, ako bi u vrijeme redovnih izbora u HDZ-u bio predsjednik Vlade, htio opet kandidirati za šefa stranke. U tim bi se okolnostima Stier, ili bilo tko drugi, morao u stranci natjecati protiv aktualnog premijera. Toga u Hrvatskoj još nije bilo. Upitno je bi li Stier bio spreman biti prvi koji bi se na unutarstranačkim izborima suprotstavio predsjedniku Vlade. Dalek je, dakle, i neizvjestan put do Stierove kandidature za predsjednika HDZ-a. 

A sada nešto i o sadržaju njegovog govora, koji je potaknuo nagađanja da on kreće na taj put. Stierove poruke o opasnostima klijentelizma naišle su u subotu na frenetično odobravanje. Ali, dobar dio onih koji su mu pljesakali vjerojatno si je odlazeći kući postavio pitanje: Čekaj, znači li to za što se Stier zalaže da mi, kad su naši na vlasti, više od toga ne bismo imali nikakve koristi? Članstvo HDZ-a, naime, očekuje da ih se stranka sjeti kad je na vlasti u državi ili u jedinicama lokalne samouprave. HDZ puni svojim ljudima ministarstva, agencije, javna poduzeća, zavode, urede... Oni žele da im se pogoduje na razne načine.

Klijentelizam je kohezivni faktor, vezivno tkivo HDZ-a. Bez njega bi ta stranka jedva opstala. Čime bi se, inače, HDZ, isprepleten brojnim političkim i ideološkim strujama, održavalo na okupu? Samo pričama o Tuđmanu i Domovinskom ratu? HDZ je klijentelistička stranka praktično od osnivanja. HDZ-a koji nije klijentelistički nitko ne pamti. Zato bi Stier, kad bi se kandidirao za predsjednika HDZ-a, imao uistinu tešku zadaću uvjeriti većinu članova da klijentelizam predstavlja društveno zlo i da mu se pridruže u njegovom iskorjenjivanju.