Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 4
Sutra: 16° 16° 4
15. studenoga 2019.
Opća praksa

blog TIHOMIR PONOŠ Novi sindikalist u Vladi je Božinović, sljedeći Butković

Foto arhiva NL
Foto arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 27. kolovoz 2019. u 12:40 2019-08-27T12:40:15+02:00

Za Božinovića, a posebno za Divjak i Kujundžića koji su u svojim zahtjevima odmakli mnogo dalje od ministra unutarnjih poslova, Marić je politički gledano prava blagodat. Njegova pozicija »ja sam za, ali ne smijem, svakako ne onoliko koliko sindikati žele« njima daje solidan manevarski prostor pred onim pravim sindikatima s kojima razgovaraju o povećanjima plaće

Nije lako predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću s tim sindikalistima u vlastitoj Vladi. Taman je u četvrtak ukorio ministricu znanosti i obrazovanja Blaženku Divjak i ministra zdravstva Milana Kujundžića zbog njihovih sindikalnih pregnuća, a iz busije je iskočio potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. U nedjelju je Božinović bio na proslavi 20. obljetnice osnivanja Sindikata policije i složio se sa sindikalnopolicijskom tezom da su plaće policajaca premale, pa je i prigodno najavio daljnje napore Ministarstva kako po pitanju povećanja plaće tako i po pitanju opremanja policajaca.

Je li Božinović naprosto lukav ili je imao sreće pa je obljetnica Sindikata policije uslijedila nekoliko dana nakon što je Plenković ukorio Divjak i Kujundžića nije bitno. Plenković je njih dvoje javno ukorio, ne strašno, ali dovoljno znakovito, poručio im da ima razumijevanja za njihovo zalaganje za to »da se riješe određeni zahtjevi sindikata iz njihovih grana« i zaključio »da smo mi ovdje članovi Vlade, a ne članovi sindikata«.

Ni Divjak ni Kujundžića premijerova poruka nije zasmetala, barem ne javno, ako ćemo suditi po njihovim izjavama. Dapače, ministrici Divjak je ono što joj je izrekao premijer bilo »baš simpatično«. Eto, bilo joj je simpatično to što ju je premijer javno špotao na sjednici Vlade. Kujundžiću je ono što je od premijera čuo na sjednici bilo, čini se, nešto manje simpatično. Kazao je da nitko njega »nije lupio po prstima, niti se ja svrstavam nigdje. Ja sam Hrvat, koji je za hrvatski narod, hrvatske liječnike, sestre i pacijente«. Kakvu blagodat možemo očekivati, a posebno kakvu blagodat mogu očekivati liječnici, sestre i pacijenti, od toga što je ministar Hrvat nije baš jasno. Bit će da im to neće pomoći, možda će im malo više pomoći druga Kujundžićeva izjava jer »nije lako nalaziti novce, a isto tako vjerujem da će se novci naći i da će sve biti dobro«.

Božinović ne mora strahovati da će ga Plenković špotati na sjednici Vlade. Nije to isključeno, ako ni zbog čega drugog, onda zbog ravnopravnog tretiranja svih sindikalista u Vladi. Međutim, Božinović se ipak klonio konkretnijih zahtjeva, konkretnijih obećanja i još konkretnijih parafiranja, a valja imati na umu još jednu bitnu razliku između njega s jedne, te Divjak i Kujundžića s druge strane.

Ipak je Božinović jedan od najbližih premijerovih suradnika, čovjek u kojega Plenković ima golemo povjerenje, čovjek koji mu je bio šef kabineta. Divjak je nestranačka osoba iz kvote malog koalicijskog partnera, a Kujundžić, kolikogod da bude desno, je ipak čovjek koji je svojedobno napustio HDZ i sa svojom strankom se protiv HDZ-a natjecao na izborima.

Među svim tim Vladinim sindikalistima najlošije prolazi ministar financija Zdravko Marić. On se buni zato što se o njemu stvara pogrešan dojam u javnosti, o njemu se stvara dojam kako je on protiv povećanja plaća, a Marić tvrdi da to nije točno.

On jest za povećanje plaća, ne samo liječnicima i učiteljima, nego svima u Hrvatskoj, ali ministar financija si ne može dopustiti ambiciju na razini sindikalnih zahtjeva jer on mora voditi računa o mogućnostima.

Za Božinovića, a posebno za Divjak i Kujundžića koji su u svojim zahtjevima odmakli mnogo dalje od ministra unutarnjih poslova, Marić je politički gledano prava blagodat. Njegova pozicija »ja sam za, ali ne smijem, svakako ne onoliko koliko sindikati žele« njima daje solidan manevarski prostor pred onim pravim sindikatima s kojima razgovaraju ili će razgovarati o povećanjima plaće.

Jer, i oni će u konačnici moći reći sindikatima »mi bismo, ali ministar Marić nam ne da, svakako ne onoliko koliko vi tražite i koliko smo mi donedavno nudili«.

Sljedeći koji bi se mogao priključiti sindikalnoj skupini u Vladi jest ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković zbog najavljenih štrajkova prijevoznika, odnosno autobusera. Jest da je Butković već kazao da njima Vlada nije poslodavac, pa po logici stvari nije na Vladi da pregovara s njima o plaćama, ali bi na Vladi moglo biti da s njima potpiše ugovore o održavanju javnih linija, svojevrsnog koncesijskog ugovora kojim država potiče prijevoznika da na određenom području organizira prijevoz iako on možda i nije ekonomski opravdan.

Ne postignu li ništa, oni će štrajkati, a budu li štrajkali upitno je kako će djeca iz manjih mjesta putovati u školu, stariji liječniku. Doduše, Butković se možda nada da će u to doba zaposleni u prosvjeti i zdravstvu već štrajkati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.