Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 2n
Sutra: 9° 9° 2n
16. studenoga 2018.
Nedjeljom na 1 stupac Maje Hrgović

kolumna »Odgoj« autora u Hrvatskoj

foto: arhiva NL
foto: arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 2. travanj 2017. u 10:15 2017-04-02T10:15:13+02:00

Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti autori koji su javno reagirali na izrabljivanje. Kad je počeo cvjetati biznis s udžbenicima, a izdavači bez dopuštenja (i bez naknade) u udžbenike uvrštavali ulomke iz djela suvremenih pisaca, pobunila se Silvija Šesto. Ostali su gunđali po društvenim mrežama, paralizirani strahom da bi javnim istupom mogli ozlovoljiti izdavače i izgubiti priliku da ih i u budućnosti velikodušno »odgajaju«.

Jedan je naš relativno poznati pisac nedavno napisao krimić i dospio na kioske; dosad je dobio nekoliko nagrada za svoju, prilično hermetičnu prozu koja se obraćala biranoj publici književnih sladokusaca pa se ovaj iskorak prema široj publici, koja štivo bira na blagajni ili na kiosku, čini kao značajan pomak u karijeri. Zanimao me i onaj »osjetljivi« podatak o honoraru što ga je za taj krimić, napisan po narudžbi, primio od izdavača. Tri tisuće kuna, kaže. »I to je sve!?« pitala sam ga u čudu. »Sve«, slegnuo je ramenima. Ne znam kako, ali i poslije svih ovih godina u kulturi i oko nje, ovakve me stvari još uvijek čude i rastužuju. Autor je ugrožena vrsta, to je jasno. Ali zar to izumiranje mora biti lišeno svakog dostojanstva?

Razumijete zašto vam, nažalost, moram ostaviti da nagađate o imenu pisca: čovjek se ne želi zamjeriti izdavaču, jer ma koliko mizerno plaćen za svoj rukopis, ipak je to neki novac. Kad bi se iznos podijelio na broj dana što ih je potrošio na pisanje krimića, ispalo bi da mu je dnevnica oko šesnaest kuna. Na ovo bi izdavač možda uzvratio opaskom o uključenoj promociji autorova lika i djela: koliko će ljudi vidjeti njegovo ime na kioscima! A sve to gratis! Tako se i Valerij Jurešić, urednik nekoliko ugaslih projekata u kulturi, kojega i u političkoj karijeri prati glas izrabljivača autorskog rada – jer je na svojim projektima, poput magazina Op.a., angažirao novinare i pisce kojima onda nije isplaćivao honorar – od optužaba branio tvrdnjom da je on, zapravo, »odgajao« te zakinute autore – time što im je dao priliku da se, pišući besplatno za njegove časopise, promoviraju.

Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti autori koji su javno reagirali na izrabljivanje. Kad je počeo cvjetati biznis s udžbenicima, a izdavači bez dopuštenja (i bez naknade) u udžbenike uvrštavali ulomke iz djela suvremenih pisaca, pobunila se Silvija Šesto. Ostali su gunđali po društvenim mrežama, paralizirani strahom da bi javnim istupom mogli ozlovoljiti izdavače i izgubiti priliku da ih i u budućnosti velikodušno »odgajaju«. Vedrana Rudan je jednom pustila glas protiv izdavača koji je podrazumijevao da će na nekoj tribini sudjelovati besplatno. O svome je prisilnom volonterstvu u kulturi otvoreno govorio još i Božidar Alajbegović. Drugih se »zviždača« ne mogu sjetiti.

Kao novinarki kulture činilo mi se da je ovo tema vrijedna pažnje i pokušavala sam u proteklih desetak godina otvoriti je više puta. Jednom sam to učinila ukazavši na licemjerje projekta Prozak, književnog natječaja u kojemu je glavna nagrada bila objavljivanje rukopisa. Pokretač Prozaka, urednik Kruno Lokotar, izdavao se za Mesiju mladih autora kojima je u zamjenu za besplatan rad, kao i Jurišić, nudio – slavu. Lokotar mi je smrtno zamjerio što sam iznijela par činjenica: nešto za što autor radi besplatno ne možeš zvati nagradom, uskratiti honorar autoru na djelu za koje će biti plaćen i urednik i lektor i korektor i izdavač nije pošteno, a književni rukopis, ako je dovoljno dobar da bude objavljen, dovoljno je dobar i da bude plaćen. I još – tobožnja »slava« iznosi manje i od onih šesnaest kuna dnevno s početka teksta i nije je moguće zamijeniti za, recimo, kruh.

U našoj kulturi, što je manje novca, to je više straha. Valjda zato pisci kod nas tako ponizno šute i sliježu ramenima; ucijenjeni egzistencijom i obzirima. Čovjeku to dosadi gledati. Zato treba svako malo reći: ljudi, cijenite malo sebe i svoj rad. Ne morate pristajati baš na sve. Tražite da vam plate ako su vam obećali platiti. Ne dajte da vas »odgajaju« mutikaše. Budite volonteri kad mislite da treba, ali neka to bude vaša, a ne tuđa volja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka