Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
19. prosinca 2018.
Drugo mišljenje

blog ZDENKO DUKA Sve je bila samo percepcija

Foto Darko Jelinek
Foto Darko Jelinek
Autor:
Objavljeno: 1. studeni 2018. u 7:44 2018-11-01T07:44:36+01:00

Percepcija je da Plenković nije birao suradnike po logici tko može provesti izvjesne gospodarske reforme, nego je birao politički tako da nekako udobrovolji desnicu unutar stranke, pa i šire. Primjer brodogradnje svjedoči koliko je ta ekipa zatečena, bez plana i programa

Informacije koje su se još prije dva-tri mjeseca pojavljivale u medijima o tome da Martina Dalić sprema knjigu o Agrokoru u kojoj će se osvetiti Plenkoviću zbog iznuđene ostavke nisu bile točne. I Plenković je »našao vremena« da dođe na promociju njezine knjige, uz dvoje potpredsjednika Vlade i dva ministra, kao i brojni društveni uglednici, i ta promocija jest bila želja da se poruči da je obavljen vrlo uspješan posao za državu, spašena su radna mjesta, Agrokor ide dalje. Vjerovnici su puno izgubili, ali rješenja da spase svoj novac ionako nije bilo kad su Todorić i Agrokor u nekim trenucima navodno bili dužni i do 7 posto BDP-a zemlje.

Nakon gala promocije knjige koja izaziva i interes šire javnosti a ne samo ekonomista i političara, nekoliko je novinarki i novinara postavilo pitanja i premijeru Plenkoviću i Martini Dalić hoće li se Martina Dalić vratiti u Plenkovićevu vladu. Ma, naravno da se neće vratiti, odnosno, naravno da je Plenković neće pozvati natrag a niti bi se ona sada vratila, svi novinari koji su ponavljali to isto pitanje jako su to dobro znali. Ali, što su tim pitanjem htjeli reći?

To da, budući da je premijer Plenković od početka do kraja bio potpuno uključen u stvaranje zakona pa onda je i znao sve o grupi Borg kako ih je, eto, u šali nazvao Ivan Ramljak, nema nikakve krivnje Martine Dalić za visoke zarade onih konzultantskih tvrtki čiji su ljudi prethodno radili i na zakonu, ako pritom nema i jednako takve krivnje premijera. A takve zarade su europski standard za takve poslove i nisu plaćene iz proračuna. Da nisu zaradili ovi, zaradili bi neki drugi, sposobniji ili ne, to ne znamo.

Ako ni premijer ni Dalić nisu krivi za taj sukob interesa nekih borgovaca, onda to znači da je Dalić bila žrtvovana bez krivnje. Ako je tako, onda bi Plenković trebao priznati grešku pa je vratiti u Vladu. I sama promocija koju uveličava i premijer govori o tome da krivnje nema i da, ako ortački kapitalizam nije zakonom o Agrokoru baš slomljen, možda je barem ponešto nagrižen.

Plenković je na ta pitanja o povratku Dalić u Vladu odgovorio da je to »riješeno prije pet mjeseci«. Riješeno je njezinom ostavkom koju je dogovorila s Plenkovićem.

Martina Dalić je na promociji kazala da je u politici sve u percepciji. Prisjetimo se malo kakva je percepcija bila stvorena. U dogovoru s Plenkovićem, Martina Dalić podnijela je ostavku 14. svibnja a mjesec dana ranije bila je u Saboru ratificirana Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska. Ratifikacija je prošla iznimno glatko u Saboru, Plenković je tako ojačao, no, pokazat će se, za kratko. Protiv Istanbulske konvecije bilo je i 14 zastupnika HDZ-a. Odmah su krenule referendumske inicijative za rušenje Istanbulske konvencije i uz to još i za ustavne promjene izbornog zakona te smanjivanje prava manjinskih zastupnika.

Još prije iznuđene ostavke Martine Dalić, »obiteljaši« počinju na štandovima potpisivati za referendum, a 9. svibnja pojavljuju se mailovi Martine Dalić i tzv. Borg grupe. Objavljuju ih mediji, oni i moraju objavljivati sve što je od javnog interesa, ali nema mailova ili drugih materijala dok ti ih netko ne dostavi. Naravno da su obznanjeni mailovi bili kontra i osveta Plenkoviću, a neposredni je povod bio donesena Istanbulska konvencija.

Martina Dalić nije nikad bila omiljena u onom »autentičnom«, »ognjištarskom« dijelu HDZ-a, a u rujnu 2014. izišla je iz te stranke, dok ju je vodio Tomislav Karamarko, a razlog je bila nevjerica da se Karamarkov HDZ ozbiljno priprema za reforme kad dođe na vlast.

Kad je Plenković preuzeo HDZ i Vladu u jesen 2016., izgleda da je ona povjerovala da je Plenković za te reforme spreman.

Ali, kada je sredinom svibnja presudila percepcija, i medijska i unutarstranačka i općepolitička, a posebno i Plenkovićeva percepcija da Dalić uz sve zasluge ipak mora otići, koga premijer postavlja na njezine pozicije, ključne za Vladinu ekonomsku politiku? Tomislava Tolušića za svog pomoćnika i Darka Horvata kojeg se poslije dvije godine sjetio telefonski nazvati i ponuditi mu mjesto ministra gospodarstva. A to su dvojica političara koje je afirmirao »antireformski« i znamo još kakav Karamarko.

Percepcija je da Plenković nije birao po logici tko može pokrenuti i provesti izvjesne gospodarske reforme kojim bi Hrvatska zaustavila stalno zaostajanje za ostalim zemljama EU-a, da nas i Bugarska ne pretekne kako to prognozira Martina Dalić, nego je birao politički tako da nekako udobrovolji desnicu unutar stranke, pa i šire. U tom ekonomskom sektoru je još i Goran Marić koji je praktički sam sebe nekako ugurao u Vladu, čak nakon isteka regularnog vremena, i inaugurirao novo ministarstvo i, eto, to je to, tu smo gdje smo.

Koliko se ta ekipa sposobna nositi s kolapsom brodogradnje na sjevernom Jadranu, gledamo posljednjih nekoliko mjeseci. Zatečeni, iznenađeni, bez plana i programa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka