Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 2° 1
Sutra: 2° 2° 1
15. prosinca 2018.
DRUGO MIŠLJENJE

kolumna ZDENKO DUKA Skup za "očišćenu" Hrvatsku

Foto D. Kovačević
Foto D. Kovačević
Autor:
Objavljeno: 17. listopad 2018. u 18:33 2018-10-17T18:33:30+02:00

Vukovarski prosvjed nije bio prosvjed da bi se brže i učinkovitije istraživali i procesuirali ratni zločini, nego zagovor za etnički čistu, totalitarnu Hrvatsku u kojoj ne samo da ne bi bilo Srba, nego postupno ne bi bilo niti onih Hrvata koji ne podržavaju ove koji su organizirali prosvjed. Jasno, uz tradicionalni, starohrvatski pozdrav »Za Dom spremni!«. Ne odnosi se to, dakako, na mnoge one koji su došli na vukovarski prosvjed, mnogi od njih su žrtve i gubitnici prošlog rata koji ipak zbog toga nisu postali i ultimativni šovinisti, ali se odnosi na organizatore i glavne podupiratelje. Oni bi gajili mržnju, u svom debelom interesu.
U tom smislu već godinama nema baš ničeg novog među tom ekipom. Izvjesni Tomislav Josić Tromblon bio je jedan od onih koji su predvodili i organizirali mitinge protiv uporabe ćirilice u Vukovaru. U travnju 2013. na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su organizirano dovedeni autobusima i vlakovima na prosvjedni skup »Ne ćirilici u Vukovaru«, u organizaciji Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, a glavni govornik bio je njegov predsjednik Josić. Razbijale su se, kasnije, u jesen, ploče sa zgrada državnih institucija u Vukovaru, koje je tadašnja Milanovićeva vlada bila postavljala, a koje su pisane s dva pisma – i latinicom i ćirilicom. Ćirilične ploče bile su postavljene prema važećem hrvatskom zakonu, ali su predstavnici pojedinih veteranskih udruga, a uz potporu tadašnjeg Karamarkovog HDZ-a, ocijenili kako je ćirilično pismo neprijateljsko i agresorsko.

Najmilitantniji dio veterana i desnih HDZ-ovih radikala zapravo nikad nije mogao prihvatiti što je Hrvatsko Podunavlje mirno reintegrirano 1998. godine. U Oluji 1995. je iz tzv. Krajine u nekoliko dana otišlo 200-250 tisuća Srba, a mirnom reintegracijom otišli su iz Podunavlja samo oni koji su bježali zbog eventualnih zločina koje su učinili. Sam Josić Tromblon govorio je kasnije kako je i Podunavlje trebalo vojno »osloboditi«, po uzoru na Krajinu. Naprosto, za ovakve i slične nema tog Srbina koji bi bio dobar.
Ratni zločinci su uglavnom pobjegli, nema ih više niti u Vukovaru, niti u Hrvatskoj. Inkriminacija ionako nisu ratni zločini i zločinci, nego bi trebali biti na udaru svi oni koji su bili na drugoj strani, koji su nosili uniformu SAO Krajine. Ako je tamo neki poštar ili policajac bio mobiliziran, nema taj majci što tražiti više u ovoj Hrvatskoj! Tako, valjda, misle Josić, Penava, Bulj, Petrov i Hasanbegović.
Ali, poznato je, Franjo Tuđman je dogovorio i aboliciju onih koji su se borili protiv Hrvatske kako bi omogućio zajednički suživot u Vukovaru i Podunavlju. Kako ne bi bile ubijene i s jedne i s druge strane, ili protjerane, još tisuće ili deseci tisuća ljudi. Bio je to Tuđmanov veliki državnički potez. Naravno, ratni zločini nisu oprošteni, niti za njih ima zastare, niti je smije biti.

 Eto, 23 godine poslije završetka i posljednjih ratnih sukoba u Hrvatskoj doživjeli smo i to da se prosvjeduje zbog sporih i neučinkovitih istraga i procesuiranja ratnih zločina. Ali, samo zbog zločina nad Hrvatima, ali ne, također, i zbog zločina koje su u prošlom ratu počinili Hrvati, a žrtve su bile srpske nacionalnosti. To se u Vukovaru nije tražilo, nego se Tomislav Josić osvrnuo na Tomislava Merčepa, koji je osuđen za ratni zločin zbog zločina nad Srbima u Pakračkoj poljani, pa je rekao da ovdje, u Vukovaru, nije čovjek koji je ustrojio obranu grada jer je osuđen po zapovjednoj odgovornosti na zatvor – pa zašto se onda ne može osuditi one koji su ubijali Hrvate?
Svjedočenja o silovanjima, ubijanjima i mučenjima koja smo čuli sada u Vukovaru (a ta ili slična slušamo već 25 godina) zaista su stravična, ali valjda nitko ne misli da takve i slične strahote nisu doživjeli i hrvatski Srbi? Istina, bilo bi ih nemoguće javno prenositi putem mikrofona okupljenima na hrvatskim trgovima, ali smo čuli za mnoge od njih, a ima ih i u sudskim spisima, bez obzira što mnogi od tih zločina nisu procesuirani. A među nestalima u Hrvatskoj ima gotovo jednako toliko Srba, hrvatskih državljana, kao i Hrvata. I njih netko traži.

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava predložio je uspostavu nekakvog Povjerenstva za istinu! Dakle, 28 godina poslije uspostave samostalne države, neki ekstremni hadezeovci i veterani s ulice htjeli bi odlučivati o zločincima i o kaznama!
Vukovarski je miting dodatno unazadio ionako nikakve međunacionalne odnose u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka