Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 1
Sutra: 18° 18° 1
22. ožujka 2019.
Drugo mišljenje

blog ZDENKO DUKA Licemjerna obrana homoseksualaca

NL arhiva
NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 19. prosinac 2018. u 18:02 2018-12-19T18:02:00+01:00

Nadbiskup Hranić i mnogi u Crkvi homoseksualizam još i dalje smatraju bolešću. Pa se kao i svaku bolest i homoseksualizam može tolerirati, ako homoseksualci ne inzistiraju na svojim punim ljudskim pravima. E, ako to čine, onda treba razumjeti i one koje to može strašno naljutiti!

Nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić ponovno je jednom svojom izjavom uznemirio demokratski dio hrvatske javnosti. Sjetimo se, na početku ove školske godine mons. Hranić, koji je predsjednik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju, kazao je da dok suvremena škola želi stvoriti »kompetentnoga učenika«, taj učenik kao da postaje nesposobnim »sve svoje povjerenje staviti u Boga«.

U takvom okruženju »funkcionalnog pristupa obrazovanju«, vjeronauk u školi postaje jedinom oazom mogućeg susreta učenika sa svetim, odnosno s Bogom.

Hranić je zaboravio da nisu u Hrvatskoj svi vjernici i nemaju ambicije to postati, a država je sekularna, odvojena od Crkve. I to – iako je katolički paternalizam sve više uobičajena, time nažalost i sve »normalnija« pojava u ovoj zemlji.

A svoju ovogodišnju božićnu pastirsku poruku nadbiskup Hranić posvetio je udomljavanju i posvajanju djece pa je pozdravio usvojeni Zakon o udomiteljstvu. Očekivano, baš kao i HDZ-ova većina koja je to učinila bez obzira na mišljenja eksperata, kao moguće udomitelje isključio je homoseksualce, tumačeći da istospolne zajednice nisu time diskriminirane jer je »dijete utjelovljene ljubavi oca i majke i zato treba prisutnost njih oboje«.

A onda je licemjerno krenuo »braniti« homoseksualce. Poštuje, kaže, dostojanstvo svake ljudske osobe, svjestan je kako su osobe s homoseksualnim sklonostima često doista diskriminirane te mu je neprihvatljivo da netko trpi nasilje samo zato što ima takve sklonosti. Svaka čast na tome.

Ali, onda dolazi Hranićev dodatak. »Osim ako to baš prakticira u javnosti i izaziva tu istu javnost, onda to mogu – ne odobravam – ali mogu razumjeti« veli nadbiskup. Može, dakle, razumjeti nasilje prema nekomu tko se i javno usuđuje priznati homoseksualizam, koji se javno deklarira kao homoseksualac.

Jednako, valjda, kao što bi neki ili mnogi mogli razumjeti silovatelja, ako je djevojka ili žena nosila prekratku suknju i tako silovatelja navodno izazvala. Kao, ne bi silovanje baš odobrili, ali bi to mogli razumjeti!

Kad je ljetos bio u Irskoj, papa Franjo je razgovarajući s vjernicima kazao da je oduvijek bilo homoseksualnih ljudi i onih s homoseksualnim sklonostima, a na pitanje što bi savjetovao roditeljima kojima se dijete deklarira kao homoseksualac, odgovorio je: »Ne osuđujte. Razgovarajte. Pokušajte razumjeti svoje dijete i dajte mu prostora da se on ili ona može izraziti.«

Prije nešto više od dvije godine, kad se vraćao avionom iz Armenije, ustvrdio je »tko smo mi da sudimo…« te da katolički nauk uči da homoseksualci »ne smiju biti diskriminirani, već poštovani«.

Činjenica je da ima dosta homoseksualaca svećenika (naravno, nedeklariranih) baš u Katoličkoj crkvi, što je djelomično sigurno i posljedica celibata. Pitanje je li to za Crkvu dobro, loše ili neutralno ostavimo prelatima, sve dok nema pedofilije i nasilništva unutar crkvenih zidova.

Ali znamo da je bilo i pedofilije i nasilništva i nerijetko su ostali skriveni, sve dok ne bi izbili javni skandali. Nadbiskup Hranić i mnogi u Crkvi homoseksualizam još i dalje smatraju bolešću. Pa se kao i svaku bolest i homoseksualizam može tolerirati, ako homoseksualci ne inzistiraju na svojim punim ljudskim pravima. E, ako to čine, onda treba razumjeti i one koje to može strašno naljutiti!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka