Kad su prošle subote u Splitu novinari pitali Tihomira Tima Oreškovića da prokomentira ultimatume i raskolne odnose ključnih partnera unutar njegove Vlade, on je opet legendarno odgovorio „da ne bi danas o tome, drugi tjedan ćemo malo o tome“. Naravno, u uživanju u dvodnevnoj fešti Svetog Duje ništa ga nije moglo smesti a kamoli nekakav tričavi i po redu tko zna već koji raskol u koaliciji.

Tim je veliki 'cooler', pa nisu ga neki njegovi birači birali, pa da bi se on sada trebao nekome ispričavati ili nešto objašnjavati.

Nije on mnogo riječi želio trošiti ni u slučaju Lozančić, ostao je dojam da je želio biti principijelan i nije dopustio predsjednici da ga politički ponizi ultimativnim potpisom razrješenja šefa SOA-e.

A za novog šefa SOA-e Daniela Markića Orešković je kazao da ne misli da je loše što Karamarko i on imaju o njemu različito mišljenje. Ali, mu je zato važno što Markića uvažavaju kolege iz agencija „s kojima usko surađujemo“ a to su strane tajne službe. Tako je naš, hrvatski premijer jasno želio reći da je pitao strane obavještajce može li postaviti Markića, ali nije ništa pitao glavnog suradnika i svog prvog potpredsjednika Karamarka. Rekli bismo, bolje da Karamarka nije pitao, jer najgore što se Hrvatskoj može dogoditi je Karamarkova špijunsko-policijsko represivna vladavina i sustav nekakve 'domovinske sigurnosti', kao izlika za demokraturu. Sva sreća što on to nije sposoban izvesti, i kad bi sam bio, i kad ne bi bilo paske Oreškovića i Mosta.

Koliko Tim Orešković drži do stranih 'autoriteta' mogli smo saznati i po njegovom komentaru na to što je Nils Muižnieks, povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava, kritizirao Hrvatsku zbog gušenja slobode govora i medija. Orešković ne vidi taj nivo mržnje „koji se pojavljuje u medijima“, „postoji to u svijetu“ ali on to ne vidi u Hrvatskoj. A 'autoritet' da je Hrvatska zemlja tolerancije mu je nitko drugi nego Recep Erdogan, turski predsjednik koji je poznat po tome što njegov režim zatvara nepoćudne novinare, optužujući ih uglavnom za 'terorizam'.

Prvih mjesec dana otkako je ovdje došao, činilo se da Orešković sve bolje govori hrvatski ali posljednjih se mjeseci ne čuje nikakvo poboljšanje, dapače. Tihomir Tim i do ponoći pomaže djeci u pisanju domaćih zadaća, ali priznaje novinarima da još nije počeo sustavno učiti hrvatski. Pogotovo u nešto kompliciranijim političkim situacijama, nerijetko se uopće ne može shvatiti što je premijer htio reći. Ali, njega to kao da ne uzrujava. Katkad je bolje da se ne zna što je rekao, manje će pogriješiti i neće se morati izjasniti i opredijeliti. Verbalna prepucavanja, pa i ona između Karamarka i Petrova, on lijepo relativizira - to su 'dječje bolesti' kaže naš junak, premijer.

Orešković još ni riječi nije rekao o velikoj aferi Ane i Tomislava Karamarka, koji su javnosti prešutjeli da Ana Karamarko već godinama prima po dvije i pol tisuća eura mjesečno od konzultanta MOL-a Joze Petrovića. A zna se koliko već vremena Karamarko lobira da Hrvatska obustavi arbitražni proces s Molom, praktički da Mađarima prepusti potpunu kontrolu nad Inom.

 Nije istina da je Vlada „već u nekoliko navrata“ jasno osudila ustaški režim, kao što stoji u iznuđenom Vladinom priopćenju, poslije poslanice KGK. Timova vlada nije ustaški režim osudila nikad do tog priopćenja. Samo je onog dana kad je u Hrvatsku dolazio Nicholas Dean, izaslanik za holokaust američkog State Departmenta, s blesimetra čitao da hrvatska Vlada i on osobno „osuđuju zločine počinjene od strane ustaškog režima“ i pritom je u priču upleo i kardinala Stepinca, kao da je on nekakav autoritet o pitanjima antifašizma! Hasanbegovića i dalje podupire, i on mu je (uvjereni) antifašist.

Orešković se na najtežem poslu u zemlji ne snalazi a kao da ga za to i nije previše briga. On je u jako lošoj vladi, jako loš premijer.