Fenomen Miro Bulj pokazuje svu jednostavnost hrvatskog političkog populizma. Postoje dvije strane – jedna je hrvatski narod, na drugoj su strani izdajnici. Tu čak i nije važno je li Bulj koji put u pravu, nego su bitni stil i rezolutnost koja toliko pomiče granice da ni sudovi nisu baš nužni.

Svjedoci smo kako je Most s kraja 2015. godine i Most s kraja 2016., s obzirom na iskazane stavove, prilično različita stranka. Ali, moć njihove demagogije i populizma ostala je jednaka i 2015. i 2016. godine.

Prisjetimo se one njihove morske ideje o nužnosti velike koalicije HDZ-a, SDP-a i Mosta koja im, naravno, više ni u snu ne pada na pamet. Ili, inzistiranja na premijeru-stručnjaku a ne političaru, te na vladi stručnjaka. I od toga su, dakako, odustali, jer im to u posljednjim izborima nikako nije moglo proći, a u međuvremenu su i oni od „stručnjaka“ postali „političari“ pa ne mogu protiv sebe. Istinskoj stručnjakinji za upravu i svojoj ministrici u Oreškovićevoj vladi Dubravki Jurlini Alibegović, poslije izbora 2016. otkazali su – jer nije političarka!

Ali, i jedna i druga ideja, koliko god su bile prošlost, imale su nešto čvrsto, zajedničko. Ucjenjivanjem i HDZ-a i SDP-a dobro su prodrmali te stranke i uspjeli su eliminirati obojicu njihovih predsjednika. Karamarka vrlo izravno a Milanovića posredno. Koliko god su 2016. dobili skoro upola manje glasova, njihova moć ostala je jednaka kao i poslije izbora 2015.

A Miro Bulj pijevac je koji obično prvi zakukuriče a onda ga ostali u Mostu podrže. Što Bulj govori, to Most misli. Koliko god Buljev vokabular bio i primitivan, ono što on govori može biti znakovit orijentir za buduće događaje.

Bulj je u ponedjeljak bio izričit: „Prodati HEP nitko nema pravo, osim vlasnika, a to je hrvatski narod. Smatram da bi svaka odluka o prodaji HEP-a bez volje većine hrvatskih građana, iskazane na referendumu, bila još jedna u nizu izdaja nacionalnih interesa“. Iako potpredsjednica Vlade Martina Dalić govori da se odluke u Vladi komuniciraju i dogovaraju s koalicijskim partnerima a Most je HDZ-ov koalicijski partner, dakle, da su u Mostu bili obavješteni – realizacija Vladinog plana za Bulja bi bila (još jedna) nacionalna izdaja.

Na Plenkovićevu najavu otkupa Ine, Bulj je odmah na Badnju večer ustvrdio je da je više hrvatskih vlada upleteno u izdaju nacionalnih interesa i da država treba uhititi i pod hitno procesuirati one „kojima u džepovima zveckaju Judine škude“. „Mora se znati tko je za sitni novac prodao Bijele noći, tko je šurovao sa strancima“, itd.

Miro Bulj je na svom Facebook profilu proljetos prvi privukao pažnju na, kako je tada naveo, „skandaloznu vezu“ Tomislava Karamarka i MOL-ovog lobista Joze Petrovića „koja je ugrožavala hrvatske nacionalne interese“. Malo-pomalo, zbog te veze njegove supruge  i njega osobno s MOL-om Karamarko je morao odstupiti pa je onda iz osvete srušio zajedničku Vladu.

Ne samo da Bulj zna koji su to hrvatski nacionalni interesi, nego očito zna i tko su izdajnici koji su dobivali Judine škude. Mogao bi i njih osobno kazneno prijaviti pa da se provedu izvidi i da se doista protrese je li netko i tko je izdao Hrvatsku. Ali, Bulj takve nije kazneno prijavio nego je podnio kaznenu prijavu protiv Vesne Pusić zbog zloupotrebe položaja i ovlasti.

Čovjek koji je u Sabor ušao s crvenom sinjskom kapom na glavi navijao je za ponovno Hasanbegovićevo imenovanje za ministra kulture. U jednom od svojih javnih obraćanja Miloradu Pupovcu, isticao je da neće Pupovac odlučivati tko će biti u Vladi, a nedavno je na Facebooku objavio da Pupovac želi veću plaću kako bi imao više uspjeha kod žena. Nije mu baš neki štos.

One koji su nas pokrali mitom i korupcijom, nazvali bismo kriminalcima a ne izdajnicima. Istina je da su se mnogi kriminalci izvukli, nisu pravomoćno osuđeni. Valjda jedan dio odgovornosti za to snosi i Mostov ministar pravosuđa, koji je ministar i u ovoj i u prošloj Vladi. Ne kradu oni s ciljem izdaje Hrvatske nego iz srebroljublja, naprosto zato jer su banditi i lopuže i zbog toga što to mogu, jer im to omogućuje neefikasno sudstvo i zato jer ovdje korupcija jednako cvjeta svih 26 godina.

A pritom je dobro da se nikome ne sudi zbog nacionalne izdaje.