Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
18. studenoga 2019.
Tihi ubojica

Dijabetes je dosegao razmjere globalne epidemije, no mnogi to još uvijek ne shvaćaju ozbiljno

Foto Pixabay
Foto Pixabay
Autor:
Objavljeno: 25. listopad 2018. u 7:24 2018-10-25T07:24:51+02:00

O zdravlju se govori više nego ikad, no bolest poznata od kad je čovjeka zahvaća sve veći broj građana. Na uzroke i posljedice globalne epidemije šećerne bolesti, znane kao "tihog ubojice", oglušuju se mnogi.

Jedna od najrasprostranjenijih bolesti današnjice svakako je dijabetes, poznat i kao šećerna bolest, čiji se porast oboljelih drastično povećava iz godine u godinu. Okvirno gledajući, danas u svijetu više od 420 milijuna ljudi živi s dijabetesom što je, u usporedbi s 108 milijuna koliko je oboljelih bilo 1980. godine, porast s 4,7 na 8,5 posto svjetske populacije. Alarmantnost ovih brojki epidemijskog karaktera navodi nas na potrebu da se znanjem i svjesnim odabirom životnih navika obranimo od šećerne bolesti jer i u Hrvatskoj prema rezultatima CroDiab iz 2016. godine zabilježeno 284 185 slučajeva bolesti, a pretpostavlja se da 40 posto oboljelih još nije ni dijagnosticirano.

Što je zapravo dijabetes?

Šećerna bolest ili dijabetes poremećaj je povećanja razine šećera (glukoze) u krvi koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran, a inače je zadužen za transfer glukoze iz krvi u tjelesne stanice gdje se glukoza pretvara u energiju za tijelo. U slučaju kada inzulin zakaže, tjelesne stanice ne dobivaju potrebnu energiju za rad, a nakupina šećera u krvi postaje prevelikom (stanje kronične hiperglikemije). Njene su posljedice razne komplikacije povezane s povećanim krvnim tlakom, bubrežnim bolestima, neurološkim i drugim tegobama. Riječ je o najčešćoj endokrinološkoj bolesti današnjice koja je ujedno i neizlječiva. Ipak, prilagođene životne navike koje se u prvom redu tiču posebne prehrane te propisano liječenje mogu značajno poboljšati kvalitetu života oboljelih i produljiti očekivano trajanje života.

Koji tipovi dijabetesa postoje?

Kada je u pitanju dijabetes, važno je razlikovati dva osnovna i najšire rasprostranjena tipa bolesti – dijabetes tipa 1 i dijabetes tipa 2.

Prvi se tip bolesti nekad nazivao "inzulin-ovisni tip" jer gušterača u oboljelih osoba proizvodi malo ili nimalo inzulina kojeg je, zbog toga, životno nužno unositi u organizam injekcijom (tablete u ovom slučaju nisu korisne jer bi se inzulin tijekom probave uništio). Riječ je o autoimunoj reakciji organizma kod koje imunološki sustav smatra kako su beta stanice, potrebne za stvaranje inzulina u gušterači, njegovo strano tijelo te ih stoga uništava. Dijabetes tipa 1 razvija se u djetinjstvu ili ranoj odrasloj dobi, a rijetko su slučajevi javljanja bolesti nakon četrdesete godine. Taj je oblik bolesti nemoguće preventivno spriječiti, a od njega obolijeva, uglavnom zbog kombinacije nasljeđa i mogućih virusnih infekcija, oko 10 posto ukupno oboljelih od šećerne bolesti.

Foto Pixabay.com

S druge pak stane, 80 posto oboljenja od šećerne bolesti otpada na dijabetes tipa 2 koji se javlja u starijoj dobi, najčešće nakon četrdesete godine, premda se dobna granica zbog porasta nezdravih životnih navika i pretilosti posljednjih godina snižava. Naime, za razliku od tipa 1, šećerna bolest tipa 2 u većini je slučajeva uvjetovana vanjskim čimbenicima – lošom prehranom i nezdravim stilom života.

U ovom slučaju organizam proizvodi inzulin, no s obzirom na velike zahtjeve tijela, ne u dovoljnim količinama. Stanice u tom slučaju mogu razviti i otpornost na djelovanje inzulina pa ga tijelo stvara u još većim količinama. U takvim prilikama nastaje dijabetes tipa 2, izazvan neravnotežom između potrebne potrošnje inzulina i mogućnosti da se taj inzulin potroši. Za razliku od tipa 1, tip 2 se javlja postepeno pa oboljeli često nisu svjesni promjena koje se događaju u njihovu tijelu, a koje drastično narušavaju zdravlje.

Postoji i treći oblik šećerne bolesti koji pogađa trudnice, a naziva se gestacijski dijabetes. Riječ je o hiperglikemiji koja se javlja, u otprilike 18 posto slučajeva, kod trudnica koje ranije nisu bolovale od šećerne bolesti, a nakon poroda obično se povlači. U protivnom, ako se nastavi, radi se o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

Koji su simptomi?

Nastanak šećerne bolesti tipa 1 obično je iznenadan i dramatičan, a karakterističan je za mlađu životnu dob. Najčešći su simptomi njegove pojave pojačana i učestala žeđ te suhoća usta, učestalo i obilno mokrenje, nedostatak energije, nagle oscilacije u težini (povećanje ili gubitak), smetnje vida (zamagljenje), stalna glad, teško zacjeljenje rana i voćni zadah.

Simptomi povišene razine glukoze u krvi kod tipa 1 lakše su uočljivi jer je nedostatak inzulina vidljiv na tijelu, dok se tip 2 često naziva i „tihi ubojica” zbog toga što su simptomi rijetki i javljaju se sporo, a organizam još uvijek proizvodi inzulin, što ometa njihovo prepoznavanje. No iako su rjeđi i teže uočljivi, simptomi tipa 1 mogu se, premda u manje izraženoj formi, pojaviti i u drugom tipu bolesti. Ipak, oko 50 posto slučajeva nema očitih simptoma sve do razvoja kroničnih komplikacija.

Foto Pixabay.com

Regulacija i liječenje

Liječenje dijabetesa provodi se u sklopu pet bitnih načela: uravnotežena prehrana, tjelesna aktivnost, edukacija bolesnika, samokontrola glukoze u krvi i mokraći te korištenje lijekova za liječenje dijabetesa.

Dijabetička se dijeta propisuje oboljelima od svih vrsta dijabetesa, a u suštini se radi o zdravom unosu namirnica kojeg bi se većina populacije trebala držati. Raspoređena u tri glavna obroka i dva međuobroka koji se ne smiju miješati, dijabetička dijeta počiva na određenom unosu makronutrijenata od kojih 50 do 60 posto otpada na ugljikohidrate (i to one koji ne uzrokuju nagle i dugotrajne skokove glukoze u krvi), oko 30 posto na masti, a 10 do 15 posto na bjelančevine. Izračun dnevnog unosa određuje se pojedinačno prema indeksu tjelesne mase, a unos zaslađenih i alkoholnih pića uopće nije preporučljiv.

Sport i dijabetes

Tjelesna je aktivnost od velike važnosti u životu šećernih bolesnika jer poboljšava cirkulaciju krvi, povećava potrošnju glukoze u mišićima, a uz to i povećava broj receptora za korištenje glukoze u stanicama. Stoga, šećerna bolest ni u kojem slučaju ne iziskuje mirovanje, već potiče, u dogovoru s liječnikom i njegovim preporukama, na dodatnu fizičku aktivnost. Štoviše, brojni su domaći i strani sportaši na vrhunskoj profesionalnoj razini, unatoč bolesti, pa uz dobru edukaciju i stalnu kontrolu oboljeli od šećerne bolesti imaju pregršt razloga za fizičkom aktivnošću, na stranu onih osnovnih koji vrijede za zdravlje ljudi općenito.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.