Pogled u tajne svemira

Astrofizičarka Vernesa Smolčić suradnica na projektu ALMA

Vedrana Simičević

Opažanja s ALMA-e bi po prvi put trebala otkriti značajke galaksija u vrlo dalekom području svemira o kojem danas ne znamo puno, kaže 31-godišnja astrofizičarka



Početkom ovog tjedna s radom je startao do sad najsloženiji svjetski astronomski teleskop koji se nalazi na Zemlji, a koji bi trebao otključati neke još uvijek skrivene tajne o tome kako je nastao Svemir. Punim imenom Atacama Large Millimeter/submillimeter teleskop (ALMA), ovaj impozantni sustav od 22 velike radijske antene u ponedjeljak je svečano »pušten u promet«, iako se probna promatranja izvode već nekoliko godina.


ALMA teleskop zasniva se na promatranju milimetarskih i submilimetarskih valova, što bi značilo da ALMA može »vidjeti« svemir putem valnih duljina puno duljih no što su to valne duljine optičke svjetlost koju vidi čovjek. ALMA se počela konstruirati još 2003. godine i trenutno se sastoji od tek trećine planiranih 66 radio antena koje se nalaze na platou Chajnantor u sjevernom Čileu, na nadmorskoj visini od 5 tisuća metara.



Projekt ALMA je osnovala i njome upravlja velika međunarodna kolaboracija u kojoj Europu predstavlja Europska organizacija za astronomska istraživanja u Južnoj hemisferi (European Organization for Astronomical Research in the Southern Hemisphere, ESO).   

Revolucionarna otkrića


Među mnoštvom znanstvenika iz cijelog svijeta koji trenutno surađuju na projektu nalazi se i mlada zagrebačka znanstvenica dr. sc. Vernesa Smolčić koja je dobila stipendiju ESO-a i trenutno radi u Bonnu na Argelander Institute for Astronomy kao ESO ALMA stipendist. Smolčić, jedna od dvoje hrvatskih znanstvenika koji se bave radio-astronomijom, pojasnila nam je kako ovaj gigantski radio teleskop funkcionira i zbog čega se očekuje da će ALMA doprinijeti revolucionarnim otkrićima u astronomiji.




– Glavne razlike između teleskopa poput Hubble-a i ALMA-e su u tome što oni opažaju u potpuno drugačijim valnim područjima. Na primjer, Hubble opaža u optičkom valnom području koje je područje koje vidimo okom, i stoga nam se slike s Hubble-a čine intuitivnima. Međutim, razna valna područja nam otkrivaju razne stvari o objektima koje promatramo, stoga je jako važno promatranja činiti preko cijelog valnog područja da bi se sakupilo potpuno znanje o svemirskim objektima. Na primjer, dok slika jedne galaksije s Hubble teleskopom – dakle u optičkom području, otkriva zvijezde u toj galaksiji, slika iste galaksije s ALMA-om će nam otkriti plin i prašinu od kojih nastaju zvijezde u toj galaksiji, Isto tako, u raznim valnim područjima se koristi različita instrumentacija. Na primjer dok se u optičkom području koriste »klasični« teleskopi, u milimetarskom i radio području se koriste skupovi antena koje rade zajedno tako da zapravo »simuliraju« jedan veliki klasični teleskop. ALMA je takav skup antena koji je specijaliziran za opažanja u milimetarskom i sub-milimetarskom području, objasnila nam je 31-godišnja astrofizičarka. 



Radio astronomijom, ali ne u milimetarskom, nego u metarskom području od hrvatskih se znanstvenika još bavi astrofizičar Vibor Jelić koji se trenutno nalazi u Nizozemskoj, otkrila nam je Smolčić koja po isteku ALMA stipendije planira sa znanstvenim radom nastaviti u Zagrebu. Zajedno s kolegom Jelićem, Smolčić je već inicirala pridruživanje Hrvatske međunarodnom LOFAR projektu, što bi za dugoročniji cilj imalo razvoj radio/mm astronomije u Hrvatskoj.


LOFAR (Low Frequency Array) radio teleskop je mreža radio prijemnika koji će se primarno koristiti za detekciju radio signala iz Svemira. Osim astronomskih radio prijemnika, LOFAR mreža imat će seizmološke i agronomske detektore čineći time LOFAR multidisciplinarnim projektom. Projekt je idejno započet u Nizozemskoj pod vodstvom Nizozemskog instituta za radio astronomiju, i u suradnji s nizozemskim sveučilištima, a danas u njemu sudjeluju mnoge europske zemlje, te su LOFAR radio prijemnici raspoređeni po većem dijelu Europske Unije. Hrvatska bi se LOFAR projektu pridružila izgradnjom jedne LOFAR stanice, stoji u službenom opisu projekta hrvatske suradnje.



   U usporedbi sa svim milimetarskim skupovima antena koje danas postoje na cijelome svijetu, pojašnjava ona dalje, ALMA pruža iznimno poboljšanje u smislu osjetljivosti opažanja i razlučivosti. Dok za neka opažanja drugim antenama treba 10 sati za detekciju, ALMA-i treba samo minuta. Ne čudi stoga da je kolaboracija već zaprimila molbe s više od devetsto projekata koji bi koristili ogromne mogućnosti teleskopa.   

Iznimno poboljšanje


– Opažati se mogu zvijezde, diskovi oko zvijezda u kojima se stvaraju planeti, te bliske i daleke galaksije. Stvar je u tome da je ALMA toliko osjetljiva da će otvoriti mnoga nova vrata u astrofizici. Opažanja će po prvi puta otkriti značajke galaksija u vrlo dalekom području svemira o kojem danas ne znamo puno. To su najranije galaksije koje su nastale u svemiru i koje ne nalikuju previše na spiralne i eliptične galaksije koje postoje danas, kazala je Smolčić koja sukladno stipendiji mora 25 posto svog znanstvenog rada posvetiti projektu ALMA, a pri čemu trenutno surađuje na organiziranju tutoriala i konferencija vezanih za kolaboraciju, testiranju softvera koji se koristi za prijave za vrijeme na ALMA-i i pomaganju astronomima s podacima s ALMA antena.