Projekt OTREC

ANA JURAČIĆ Matuljska doktorica za oluje u lovu na uragane

Aleksandra Kućel Ilić

Ana Juračić iz Matulja u Kostariki prije »lova na uragane«

Ana Juračić iz Matulja u Kostariki prije »lova na uragane«

Projekt vodi hrvatska znanstvenica Željka Fuchs-Stone, a Matuljka s američkim doktoratom iz fizike, priključila se tijekom godišnjeg odmora u kolovozu i ostvarila svoje snove



Zašto se nekad oluje razvijaju i postanu razorne, a nekad ne, te kako predvidjeti jačinu oluja i njihovih kretanja, pitanja su na koja suvremeni znanstvenici uz pomoć najmodernije tehnologije nastoje pronaći što točnije odgovore.


U zahtjevnoj misiji, kao što je već bilo objavljeno u medijima, u projektu OTREC koji će trajati do konca rujna ove godine, važnu ulogu ima hrvatska znanstvenica, teorijska fizičarka Željka Fuchs-Stone.


Njezin međunarodni tim kojemu je baza u Kostariki, u prenamijenjenom poslovnom mlažnjaku dalekog dometa Gulfstream-V leti iznad olujnih oblaka u koje izbacuje sonde s namjerom da se pokuša razotkriti kretanje oluja.




A u programu koji je pod okriljem američkog Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja i uz potporu Američke nacionalne znanstvene zaklade, uz još jednog hrvatskog znanstvenika Stipu Sentića, tri je tjedna sudjelovala i mlada matuljska znanstvenica, 34-godišnja Ana Juračić.


Nakon što su bili iznimni studenti, oboje su doktorirali fiziku na New Mexico Techu. Ana Juračić je poslije američkoga iskustva i rada u Irskoj, zadnjih godinu dana ponovno u Hrvatskoj, a sada je zaposlena u Ericsson Nikoli Tesli u Zagrebu i kaže da je vrlo zadovoljna. Terenski je rad oduvijek obožavala, pa je trotjedni godišnji odmor tijekom kolovoza ove godine odlučila provesti u – lovu na tropske oluje.


Ušli u oluju Ivo


– Tijekom doktorata u New Mexicu, najviše sam od svega voljela posao na terenu. Oluje su se proučavale uz pomoć bespilotnih letjelica NASSA-e, ali tijekom studiranja nisam imala priliku ući u avion i istraživati oluje uživo, na licu mjesta.



To mi je bila želja i porazgovarala sam sa Željkom Fuch-Stone koja mi je rekla da im se mogu pridružiti pod uvjetom da si sama pokrijem troškove puta. Dogovorile smo se i tako sam u okvirima projekta kojemu je baza bila u Kostariki, tamo provela zanimljive dane od 5. do 23. kolovoza ove godine, dok će ostali biti na terenu sve do kraja rujna.


Bila sam u Kostariki od početka projekta i u ta tri tjedna sudjelovala u tri istraživačka leta avionom. Bilo mi je to super iskustvo i poseban doživljaj, jer je avion mali, za 12 ljudi, ali ima sve što je potrebno za ovakve akcije, od instrumenata nadalje, tako da smo u stvarnom vremenu lansirali sonde i dobivali podatke – ispričala je svoje dojmove »doktorica za oluje«, svjetska putnica i neumorna istraživačica Ana Juračić.


Po njezinim riječima, treći je let bio potpuno neuobičajen, jer su im se pridružili i profesionalni američki »lovci na uragane« sa svojim avionom koji je spreman ući i u takve oluje kakav je primjerice Dorian.


– Pridružili su nam se u Kostariki i skupa smo ušli u početke tropske oluje Ivo. Ne može se reći da je bilo opasno, jer je to bio tek početak oluje, a nije bilo čak ni puno turbulencije. Mogu reći da sam se više tresla na komercijalnom letu unutar Kostarike, nego tijekom istraživačkog leta.



Sve zajedno bi moglo biti opasno ukoliko se ne bi pazilo, ali u ovakvim situacijama, gdje se zna da ćemo ući u vremenske poremećaje, iznimno se puno pažnje posvećuje upravo sigurnosti. Glavni je cilj projekta predviđanje tropskih oluja i njihovih kretanja, odnosno kuda će se oluja kretati i koliko će jaka biti. Naime, mi zasad još ne znamo točno svu fiziku nastanka tih tropskih oluja.


Ipak, zna se daleko više nego li je to bilo prije ovakvih projekata. Napredujemo, ali još nismo došli na zadovoljavajući nivo. Zato Američka nacionalna zaklada za znanost i financira ovakve projekte.


Radi se konkretno o letu avionom iznad potencijalne oluje, na 13 do 15 kilometara, dok se komercijalni letovi odvijaju na 11 kilometara. Unatoč toj visini, ne osjeti se baš neki poseban pritisak, ali smo prije priključenja projektu svi morali proći predavanje o sigurnosti u avionu koje je bilo vrlo korisno. Tijekom istraživačkog leta koji je trajao 6 sati nismo smjeli imati laptop, no kamere i mobiteli su nam bili dozvoljeni – navela je Juračić.


Rani zalazak sunca


Da bi se priključilo letu iznad potencijalnih oluja, već u pet ujutro trebalo je biti na pisti. Avion je polijetao u 6.30 sati i do podna i pol se vratio u bazu u Kostariki, u hotel smješten u turističkom resortu, budući da kretanje izvan te zone nije sigurno.



– Prvi sam se puta našla na Pacifičkoj obali, a od svega me najviše iznenadilo to što je zalazak sunca već u 18 sati jer su blizu ekvatora. Kostarika je za mene bila zanimljivo i drugačije iskustvo, pravi tropi, uz more koje je još toplije nego li kod nas.


Osim istraživačkih trenutaka, imala sam vremena i za kupanje u moru i u bazenu, te šetnje uz plažu, no istovremeno i bez izlazaka izvan sigurne zone turističkog resorta. I dalje sam pod dojmom – povjerila nam je ova Matuljka sa zagrebačkom adresom.


Sve su sonde očitane


Tijekom sudjelovanja u projektu, Anin je zadatak bio provjeravati podatke s drop-sondi.



– Radi se o kontroli kvalitete podataka pri kojoj bez obzira na modernu tehnologiju, dio posla treba odraditi čovjek. U vrijeme trajanja istraživačkog leta mi smo bacali sonde i zatim su nam za 20 minuta na kompjutor dolazili podaci.


Ako smo utvrdili da je sve u redu, podatke smo slali dalje na server koji se radi prognoze vremena koristi u Europi i Americi. To su globalni modeli koji su input za lokalne modele koje koriste državni hidrometeorološki zavodi.


Budući da na svim letovima nisam bila, u to vrijeme sam istu stvar radila sa zemlje, iz hotela, jer su sve mogućnosti za to postojale. Podatke s drop sondi sam očitavala tijekom američkog doktorata i to je moja struka kojom se u zadnje dvije godine nisam bavila, pa mi je jako drago bilo vidjeti da sam još »u tome« i da naučeno nisam zaboravila – zaključila je priču perspektivna istraživačica.