BALKAN TUBE FEST

Youtuberi uspjeli povezati ono što političari svih ovih godina nisu uspjeli – bivšu Jugoslaviju na jednom mjestu

Boris Pavelić

Foto Faccebook

Foto Faccebook



Prodorni vrisak iz tisuća tinejdžerskih grla mogao je podsjetiti samo na jedno – isti takav vrisak s početka šezdesetih, kada su na pozornice istrčavali Beatlesi. No ovaj put, proteklog vikenda, na beogradski »stage« izašao je youtuber Baka Prase, po popularnosti na Balkanu usporediv s Johnom Lennonom u Britaniji polovinom šezdesetih. I nije to pretjerivanje: »Neviđena je to histerija. Ova djeca danas, ta youtube scena, postižu nekadašnju popularnost Beatlesa. Mislim da od našeg doba, od Zdravka Čolića, na ovim prostorima žene nisu toliko padale u nesvijest koliko ova djeca danas luduju za youtuberima«, objašnjava za naš list Mira Vladisavljević, organizatorica Balkan Tube Festa na kojemu je naš list proteklog vikenda svjedočio tinejdžerskoj euforiji zbog njihovih omiljenih »youtubera«.


Osobno smo se uvjerili: čudo se odigravalo u Beogradu protekle subote, u nekadašnjem Domu sindikata, prestižnoj dvorani u središtu glavnog grada Srbije, koju je prije nekog vremena preuzela i obnovila srpska Komercijalna banka, pa preimenovala u Kombank dvoranu. Bio je to šesti Balkan Tube Fest, do sada tri puta održan u Beogradu, te po jednom u Sarajevu i Banja Luci. Niste čuli? Nije ni čudno. »Ljudi koji nemaju tinejdžere jako rijetko mogu čuti za ovo«, kaže Mira Vladisavljević, s kojom smo razgovarali u jednoj od rijetkih stanki užurbanog prvog dana šestog BTF-a.


Ozbiljna progresija


Telefoni neprestano zvone, Mira se ispričava, neke gasi, nekima odgovara, sve u nevjerojatnoj žurbi na koju je, očito, dobro navikla: »Da, dobro, javi’ću odma’…« Pa zove drugi broj: »Ej, Dule, pošalji odma’ na istočni ulaz nekoga, stiže 40 kila ćevapa…«




– Youtuberi se drže svog svijeta, svoje platforme. Njih ne zanima ni TV, ni Facebook, ni novinari, ništa od toga im ne treba, oni su mladi ljudi koji imaju Youtube i Instagram, i to im je dovoljno. Ali da bude jasno: ako u marketingu danas želite dobaciti do ikakvih velikih brojki, morate doći do tih mladih ljudi, da vidite što oni rade – upozorava Vladisavljević.


Foto Facebook


Foto Facebook



Što rade, vidjeli smo: na pozornici se izmjenjuju youtuberi, najmlađemu je, kažu, četiri godine, Arslan se zove i već »hara« Youtubeom. Kako tko izađe na pozornicu, publika – uglavnom mlađi tinejdžeri – ustrajno vrišti: Baka Prase, Kowalska, Lea Stanković, Marija Žeželj, Zakon braće, Nika Ilčić; neki iz Beograda, neki iz Zagreba, neki iz Bosne i Hercegovine… Pripovijedaju, pjevaju, rade kvizove, zabavljaju… Starijima uglavnom isprazno i dosadno, kunjaju usred sve te graje, ali klinci su izvan sebe: s rukama u zraku, raširenih očiju upijaju svaku riječ i pokret. Balkan Tube Fest, bez ikakve sumnje, jedan je od vrhunaca nove kulture koja nosi sve pred sobom; i sve to u samo tri godine godine: prvi je održan u listopadu 2015. »Youtube scena doživljava ozbiljnu progresiju«, pripovijeda Mira Vladisavljević.


Joombooos, anglicizirani oblik riječi »đumbus«, zagrebački je youtuberski pogon koji je prije nekoliko godina pokrenula medijska tvrtka 24sata, da u kratko vrijeme izraste u globalno nagrađivanu regionalnu youtubersku mrežu. Prošle godine, utjecajni Međunarodni medijski savez (INMA) Joomboos je u New Yorku proglasio najinovativnijim medijskim projektom na svijetu, a to nije jedina nagrada koju je taj multimedijski pogon osvojio. Održavaju youtube kanal na kojemu stasaju neki od najpoznatijih zagrebačkih youtubera te na kojemu objavljuju serije i program koji sami stvaraju, u Zagrebu koriste vlastiti filmski studio, objavljuju tiskano izdanje Joomboosa koje klinci obožavaju. Na prošlogodišnjoj dodjeli nagrade u New Yorku, voditelj Joomboosa Matej Lončarić izjavio je kako je svjestan da je Joomboos uspješan, »jer je osvojio iznimno teško dostupnu mladu publiku«. – Pokrenuli smo revoluciju na medijskom tržištu. Dokazali smo to posebnim projektima – prvim talent showom na youtubeu ikad – ‘Videostarom’, i prvom youtube serijom u regiji, ‘Isti san’. Ovoga listopada, Joomboos će u zagrebačkoj Areni održati »Totalni joomboos« festival, na koji dolazi Amerikanac KSI, jedan od najpoznatijih – i najbogatijih – svjetskih youtubera. Zanimljiv je pritom odnos zagrebačkog Joomboosa i beogradske Balkanske Tube scene, koju je za naš list komentirala Mira Vladisavljević. – Odnosi Zagreba i Beograda možda mogu biti osjetljivi na političkom nivou, ali na našem apsolutno nisu. Veliki smo drugari i prijatelji, pomažemo si, Joomboos se promovira na našem festivalu, oni nas zovu u goste, mi njih… Trudimo se održati scenu, razumijete? Zajedno smo ukapirali biznis model, shvatili smo da zajedno možemo odlično raditi. U Zagrebu imate odlične youtubere, Niku Ilčić, Mashin’ the beauty, Davora Gerbusa, ali i drugi, svi su oni odlični, a ja se i osobno družim s ljudima iz Joomboosa, sve su to beskrajno zanimljivi ljudi – kazala nam je Vladisavljević.


– Prvi BTF organizirali smo u Sava centru: došlo je četiri hiljade ljudi, pet je ostalo vani. Traljavo smo organizirali: pun Sava centar, na sceni dvadeset popularnih youtubera, a mi – tri mikrofona! Ali u parteru – neviđena histerija! Pa smo drugi BTF, godinu kasnije, produžili na dva dana – dvanaest tisuća ljudi prošlo kroz Sava centar. Treći, isto tako veliki, opet u Beogradu. Pa smo odlučili krenuti van granica Srbije, jer je od početka bilo jasno da je priča regionalna: balkanska youtuberska scena obuhvaća Srbiju, BiH i Hrvatsku, pa ponešto i Crnu Goru i Makedoniju. U Sarajevu, u novembru prošle godine, bilo je fenomenalno, ta dobra energija koja je vozila cijelo Sarajevo, to se ne može prepričati – oduševljena je Vladisavljević.


– Nitko tko BTF nije doživio uživo nema predstavu kolika je to količina dobre energije, smijeha, dobre zabave, jednom riječju – zdrave priče. Imate klince koji nisu opterećeni glupostima, politikom, koji se žele smijati, hoće da prestanemo sa svađama, da učinimo nešto više za sve nas… Youtube platforma uspjela je povezati ono što svi političari svih ovih godina nisu uspjeli – bivšu Jugoslaviju na jednom mjestu, na kojem stvarno nije važno tko je Hrvat, tko Bošnjak ili Srbin. Sva se ta djeca podjednako vole, druže, snimaju i ludo zabavljaju. Ujedinio ih je jezik po kojemu se prepoznaju, pričaju istu priču, slušaju istu muziku, jednako se provode… – govori organizatorica BTF-a.


Odbacivanje prošlosti


I sve je to točno. Premda, dakako, svakome obavještenijem bit će jasno da postjugoslavenska youtuberska idila nije posljedica onoga što zovemo »prorađenom poviješću« – poznavanja činjenica i promišljene svijesti o uzrocima povijesnih tragedija – nego upravo obrnuto: ona je – ako ima uopće ikakav stav – rezultat odbacivanja prošlosti kao kolektivne pogreške roditeljske generacije, na koju nije vrijedno trošiti vrijeme. Mi dakako vjerujemo da balkanska prošlost prošlog stoljeća, naročito u devedesetima, jest kolektivna pogreška danas vladajuće generacije, ali je jasno i da njezino ignoriranje ne može biti temelj za ikakvo pouzdano buduće razumijevanje. A opet, nisu za to krivi youtuberi: oni su klince, ako ništa drugo, uspjeli povezati bar tako, u zajedničkom ignoriranju politike; oni su ih uspjeli odvući od mržnje turbofolkera i Marka Perkovića Thompsona, a to – svjestan je svaki neratoborni roditelj – nipošto nije nevažno. Prepoznala je to i Europska unija, u svojoj očajničkoj potrazi za ikakvim tračkom autohtonog otpora nacionalizmu.


– Velika mi je želja organizirati Balkan Tube Fest u pulskoj Areni, kazala nam je Mira Vladisavljević. – Onog trenutka kad se budem osjećala sigurno, i svjesna da mogu napraviti nešto dobro za svu našu djecu, ja ću to i napraviti – odlučna je. Prepreka ne vidi, i misli da ih ne bi trebalo ni biti, premda zasad nije uspio pokušaj da BTF organiziraju u zagrebačkom Lisinskom. – Pulska Arena velika mi je želja. Uz Hrvatsku me vežu velike pozitivne emocije. I u Zagrebu i u Puli odlično se osjećam, imam ondje mnogo prijatelja, ne propuštam rovinjski Weekend media festival, a nemam ni nikakav nacionalni problem, premda sam Srpkinja – kaže. Prošlo je, tvrdi, vrijeme nacionalne mržnje. – Osim onoga što stari ljudi gledaju na televiziji, vrijeme ludila je prošlo, nitko više to ne želi. Mi, ovi naši klinci, oni nemaju problem, to se na BTF-u uopće ne osjeća, srpska youtube scena u Hrvatskoj se jako mnogo gleda, uopće ne postoji taj kontrast tko će koga više gledati: gleda se onaj tko je bolji. Hrvatska scena jest manja od srpske, ali i vi imate velike youtubere. Nedostaje mi širina tog prostora, razumijete? Kad Tereza Kesovija dođe u beogradski Sava centar s »Prijatelji stari, gdje ste?«, pa svi popadamo u nesvijest… Jednostavno, hrvatsku scenu volim na svim nivoima. Svašta dolazim privatno gledati, u kazalište, svugdje. Zato, mislim da možemo nešto u Puli. Nadam se da nećemo imati političke prepreke, da nitko neće reći: »Zašto si ti iz Beograda došla nešto raditi u Puli?« Ne želim da se to dogodi – kaže za naš list direktorica Balkan Tube Festa.


– EU nas je jako podržala. Fasciniralo ih je koliko klinaca youtuberi privlače, kolike su to brojke. Tako se predsjednik delegacije EU u BiH, ambasador Wigemark, u Sarajevu pojavio na pozornici u majici BTF-a, a u delegaciji EU u Sarajevu organizirano je i druženje djece s youtuberima. Iz Sarajeva smo, svi mi zajedno na pozornici, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, poslali zajedničku poruku: ‘Recimo ‘Ne!’ mržnji’, i to je u Bruxellesu jako odjeknulo. Mediji su objavili fotografije i izvještaje s Wigemarkova opuštenog druženja s youtuberima i njihovim obožavateljima, na kojemu su, u sklopu BTF-a, raspravljali o »temeljnim vrijednostima EU«: Wigemark je mladima rekao da EU podržava BTF jer vjeruje u jednakost, koju podrazumijeva korištenje youtubea.


Fascinantne brojke


A brojke su uistinu fascinantne: balkanska youtube scena, tvrdi Mira Vladisavljević, »po globalnoj je gledanosti treća na svijetu, iza SAD-a i Velike Britanije«.


– Ima više od trideset milijuna pregleda – mjesečno. Da se razumijemo – youtuberi su moćni. Imaju strašnu moć uvjeravanja djece. Sve je veći trend da snažni brandovi angažiraju youtubere kao ‘influencere’: velike kompanije prepoznale su da je do klinaca od 16 godina lakše doći preko youtubera nego preko klasičnih reklama: mnogo im se više, recimo, isplati platiti Baki Prasetu da reklamira proizvod, nego raditi klasičnu reklamnu kampanju. Jer, kad Baka Prase nosi neke tenisice, uvijek ih nestane na tržištu. Prošle godine, beogradska youtuberica Ruža Rupić reklamirala je jedan ruž: sutradan, u Beogradu ga se više nije moglo naći, nisu ga mogli dovoljno dovesti koliko je bio tražen – objašnjava Mira Vladisavljević.


Youtuberi, dakle, praktički djeca – Baka Prase ima dvadeset, a uglavnom su tinejdžeri – zarađuju velik novac: što više »subova«, »subscribera«, odnosno pratitelja na youtubeu, više i novca, jer više reklama, a i youtube plaća za velik broj pratitelja.


Sve je to marketinška stručnjakinja Mira Vladisavljević i sama shvatila tek prije koju godinu. Njezin sin Luka danas je četrnaestogodišnjak, a već je s devet bio veliki fan youtubea. Gledao je, priča Vladisavljević, Cileta, jednog od prvih youtubera u Srbiji.


– Malo, malo, pa Luka meni kaže: ‘Ju, što tako pržiš jaja, Cile tako ne prži jaja?’. Onda sljedeći dan: ‘Nećeš valjda tako da usisavaš, Dule kaže da se to ne radi tako.’ Ja kažem, dobro, čekaj, stani, da vidim, ‘ko su Cile i Dule? Pa bavimo se svojim djetetom, stalo nam je i trudimo se oko njega, vodimo ga na sportove, govori tri jezika, a sad si odjednom u situaciji da je pogrešno sve što radiš, a tamo ne’ko s društvene mreže govori kako treba, a ti više ne postojiš ni kao keva, ni kao domaćica, ništa, nego, kao, Cile tako rekao…Tako je počela shvaćati. – Tada su youtuberi bili još potpuno nepoznati. Pa sam prvi put napravila kampanju za jedan naš domaći film: tema dosadna, film dosadnjikav… Ne može biti gore da nešto reklamiraš: sve ne valja… Ali, pozvala sam youtubere na projekciju, da vidim što oni to mogu; oni zvali fanove, i – napunili Sava centar, prvi dan, pa drugi dan… Pa smo napravili jedan meet-up, u jednom parku – došlo dvije i pol hiljade ljudi. Tako je počelo. Nije to bilo tako davno, štoviše – ali ostalo je povijest koja se odvija pred našim očima: novi biznis, novi mainstream, nova kultura… Pa čak, bude li sreće, možda, i novo pomirenje.