Odlazak genija

Počinje li drugim povlačenjem Stevea Jobsa nova era za Apple?

Danko Radaljac

Priča počinje 1970. kada je Steve Jobs počeo svog imenjaka Wozniacka uvjeravati kako moraju početi prodavati računala za osobnu upotrebu. Iz tog plana nastaje Apple I koji se iz početka izgrađivao u Jobsovoj spavaćoj sobi, te potom u njegovoj garaži



Malo je primjera da je čovjek vidio kako će se ljudi ponašati kada se umre. Nekoliko puta su, najčešće žuti mediji, donosili priče o ljudima koji se ustanu iz lijesa na vlastitom sprovodu, no istinitost takvih napisa uvijek je bila upitna. Najbliže sagledavanju ponašanja ljudi nakon smrti svakako se približio Steve Jobs, o kojem su tekstovi nakon njegove odluke da odstupa s čelnog mjesta Applea pisani gotovo kao da je umro. Iako čovjek ostaje unutar firme, doduše na direktorskim pozicijama.


Kako god bilo, drugi odlazak Jobsa s čelnog mjesta kraj je jedne ere u ovoj velikoj tvrtki, koja posljednjih godina bilježi rapidan rast vrijednosti i profita. I dok je priča o uspjehu, ponajprije poguranom iPhoneom, manje-više poznata, priča o počecima je rezervirana za poznavatelje IT-sektora.


Apple je jedna od onih tvrtki započetih »iz garaže«. Iako, ako će se u potpunosti poštivati povijest, zapravo je započela iz spavaće sobe. Priča započinje 1970. godine, kada se Steve Jobs i njegov imenjak Wozniack prvi put susreću tijekom ljeta na održavanju jednog »mainframe« računala. Jobs je neko vrijeme uvjeravao Wozniacka kako se moraju ujediniti i početi prodavati računala za osobnu upotrebu, što je u to vrijeme bila gotovo znanstvena fantastika. Wozniack neko vrijeme odolijeva Jobsu, ali ga ovaj ipak na kraju uvjerava u ideju, objašnjavajući kako će, čak ako i propadnu, unucima jednog dana moći pričati da su imali svoju tvrtku.


Iz ovog plana nastaje Apple I, osobno računalo koje neki i danas smatraju jednim od kolosalnih projekata u povijesti IT-tehnologije. Izrada računala kao i upravljački sustav bili su gotovo u potpunosti djelo Steva Wozniacka, zbog čega će neki i danas njega smatrati većim genijem u dvojcu Stevea, dok će Jobsa etiketirati kao vrhunskog promotora i ideologa.   

Vizionarski stav




Apple I iz početka se izgrađivao u Jobsovoj spavaćoj sobi. Kada je prostor postao premalen, prešlo se u njegovu garažu i tada nastaje famozna legenda o računalu iz garaže. Tvrtka Apple formalno je pokrenuta 1976. godine, kada Jobs napušta posao u Atariju, Wozniack u Hewlett-Packardu, a pridružuje im se i Ronald Wayne, koji je s Jobsom bio u Atariju. Wayne će nakon kratkog vremena svoj udio u tvrtki prodati za 800 dolara, a par mjeseci poslije dobit će ček na 1.500 dolara nakon što potpiše ugovor prema kojem se odriče svakog prava na tvrtku.


Jobs pronalazi ulagača za daljnji razvitak, te multimilijuner Mike Markkula ulaže vjerojatno ključnih 250.000 dolara, bez kojih ne bi bilo tvrtke Apple kakvu danas poznajemo. Dvojac predstavlja računalo Apple II na elektroničkom sajmu 1977. godine, a konkurenciju ubija zbog dvije stvari: kolor-grafike i disketne jedinice, za razliku od konkurencije koja je koristila monokromatsku grafiku i magnetske vrpce. Pored toga, napravljen je odmah i prvi tablični kalkulator, čime računalo postaje zanimljivo poslovnom tržištu.


Između 1978. i 1982. godine u Appleu traju pripreme za novi projekt, a u tom trenutku se ne zna hoće li se ići na Lisu ili Macintosh. Oba projekta imaju unutar Applea zagovornike, a Jobs je inzistirao na grafičkom sučelju u oba projekta, što će se danas pokazati vizionarskim stavom. Ključ odluke da se ide na projekt Macintosh je Jobsov prelazak s Lise na ovaj projekt.   

Zlatno doba


I onda se događa 1984. godina, koja je uz brojne važne stvari bila i godina pokretanja Macintosha. Za vrijeme treće četvrtine 18. Super Bowla (inače, u toj utakmici Los Angeles Raidersi »pomeli« Washington Redskinse s 38:9) prikazuje se prva reklama za Mac, koja se i danas drži klasikom TV-marketinga. Redatelj je bio Ridley Scott (sjećate se »Aliena« i »Blade Runnera«?), a motivi su bili orvellovski, zbog godine izlaska.


Krenule su godine Appleova konzervativnog uspjeha, a kako je Jobs kroz godine pokazao da ne trpi previše konzervativizam, 1985. godine nakon neuspjelog puča odlazi iz tvrtke. Naime, pokušao je maknuti Johna Sculleya, kojeg je dvije godine ranije postavio na čelno mjesto, jer mu se nije sviđao njegov prekonzervativni način rada, ali puč nije uspio i Jobs odlazi.


Razdoblje između 1989. i 1991. godine naziva se i zlatnim razdobljem za Apple, jer se činilo da koji god proizvod izbace na tržište, pokupe uspjeh. No, Sculley tada radi grešku. Izrađuje se nekoliko modela za više segmenta tržišta, a računala se približavaju kupcima te ih ima po svim većim prodajnim centrima. Ali, rezultat izostaje. Kasnije analize pokazati će kako su kupci jednostavno bili zbunjeni s previše modela.   

Radikalan potez


Nastaje vrijeme krize u Appleu od 1994. do 1997. godine, kada se CEO-vi mijenjaju kao treneri u hrvatskim nogometnim klubovima, a profit pada. Radikalan potez bilo je tada preuzimanje NeXT-a, tvrtke koju je Steve Jobs osnovao nakon odlaska, te postavljanje njega na savjetničku funkciju. Steve uskoro ponovno postaje Broj Jedan, a u pomoć Appleu u krizi priskače »mrski neprijatelj« Microsoft, odnosno Bill Gates. Kupnjom dionica bez prava glasa ubrizgava se 150 milijuna dolara, a Apple kreće nanovo prema tržištu. U sljedećih osam godina, do 2005. godine, Apple lagano vraća svoju staru slavu, a u isto vrijeme akvizicijama manjih tvrtki sprema teren za novu ekspanziju na području potrošačke elektronike i on-line poslovanja. Te 2005. godine pak stiže objava da se prelazi na Intelove čipove, čime Apple zapravo postaje ono što je danas. Čak i nakon Jobsova odlaska.


_________________________________________________________


Zaboravljeni čovjek Ronald Wayne


   Je li itko ikad čuo za Ronalda Waynea? Jako malo ljudi. A radi se o čovjeku koji je sa dva Stevea suosnovao Apple, ali samo par mjeseci nakon toga je za 800 dolara prodao svoja prava na tvrtku. U redu, poslije je dobio još 1.500 dolara, i ta je valuta tih dana nešto više vrijedila nego danas, ali Wayne je ipak jedna od ikona povjesničara poslovnih gluposti. Naime, njegov udio u Appleu danas bi se mjerio u milijardama dolara.

No, u nekoliko razgovora za medije Wayne je isticao kako se ne kaje.


– Smatrao sam da je Jobs preagresivan u svojim poslovnim potezima i plašio sam se za svoje ulaganje. Kada sam dobio priliku da nešto zaradim od svega toga, pokupio sam novac. Zbog ničeg se danas ne kajem, kazao je Wayne u dokumentarnoj emisiji o Appleu.     

Nije zlato sve što sja


Iako se svojim PR potencijalima Jobs, a samim time i Apple, uspio predstaviti kao nesposoban za pogriješiti, imali su oni itekako svojih grešaka. Već tamo početkom 80-tih su Apple III i Lisa bili promašaji. Trojka jednostavno nije bila toliki napredak na Apple II da bi skupila pluseve, a Lisa, prvo računalo s grafičkim upravljačkim sučeljem, koštala je oko 10.000 dolara, što jednostavno nije bilo prihvatljivo puku.


Početkom devedesetih Apple se odlučuje približiti kupcima te pokreću više modela računala, poput Centrisa i Quadre, koje prodaju u trgovačkim centrima. Previše modela za snalaženje, kao i tradicionalna odbojnost kupnji računala u običnim prodavaonicama doveli su do kolapsa ideje. Projekt »The Cube« izlazi 2000. godine, ali mali stolni uređaj nije nudio ništa više od svoje veće »braće«, dok je bio zamjetljivo skuplji.


Pored toga, Appleova opsjednutost patentima dovela je do toga da ih prezire dobar dio slobodoumnijeg dijela IT-sektora. Za primjer, Apple je patentirao širenje slike na touch-ekranu, što je ipak u neku ruku bizarno te u većini europskih država jednostavno ne prolazi.    

Legendarni brand


Logo Applea jedan je od najjačih brandova na svijetu. Djelomično odgrizena jabuka prepoznatljiva je na svakom djelu planeta, a zanimljivo je kako to nije bio prvi logo ove tvrtke. Naime, prvi je logo, zajedno s uputstvo za upotrebu Applea I izradio Ronald Wayne, treći suosnivač tvrtke. Logo je bio monokromatski i prikazivao je Sir Isaaca Newtona kako leži pod jabukom. No, tek par mjeseci ostaje taj logo, nakon čega se Jobsu izuzetno svidio jednostavno rješenje s jabukom. Pri tome je inzistirao da logo bude u bojama, a jabuka bude odgrizena, kako bi se razlikovalo od drugih potencijalnih logoa.    

Izlazak na burzu napravio milijunaše


Apple je kao tvrtka na slobodno tržište s dionicama izašla 12. prosinca 1980. godine. Odmah je postala druga najveća tvrtka po stvaranju kapitala na dan puštanja u promet, tek ju je Ford 1956. godine nadmašio. U isto vrijeme, u jednom je danu stvorila najviše milijunaša. Naime, preko 300 dioničara je zbog svog udjela preko noći postalo bogatije za milijune, što je bio apsolutni rekord u to vrijeme. Na dan 31. prosinca te godine, Apple je na slobodnom tržištu vrijedio nešto malo preko 1,7 milijardi dolara.    

Steve prije i poslije vremena


Dok je Jobs od početka rada Applea bio mašina koja sve tjera naprijed (često ga se spominjalo u kontekstu tiranije prema zaposlenicima), Wozniacka je oduvijek mnogo više zanimala čista znanost i tehnologija. Ključan detalj u njegovu životu bio je pad zrakoplova 1981. godine, nakon kojeg je jedno vrijeme imao amneziju. U Apple se u potpunosti vraća tek nakon dvije godine, i to samo kao inženjer i »motivator« u znanstvenom odjelu. Konačno 1987. odustaje od stalnog zaposlenja u tvrtki koju je osnova, ali je i dalje na honorarnom ugovoru, a uz to je i dioničar. S Jobsom je u korektnim prijateljskim odnosima.


Kroz godine se ovog osebujnog znanstvenika doživljavalo kao gurua IT-tehnologije i znanosti, a pored toga je bio i veliki filantrop. U TV-nastupima nije se plašio govoriti stvari koje i nisu bile popularne te se isticao i socijalnom osviještenošću. Da nema previše dlake na jeziku, dokazao je prije par godina kada je predvidio da će Android »prešišati« iPhone, ali da će Appleov mobitel ostati vrh ponude. Predviđanje se do danas već ostvarilo.


Život mu se može nazvati zanimljivim, pa i zabavnim. Nekoliko je firmi osnovao u posljednjih 20-tak godina, no stalni je dojam bio kako to radi samo da mu ne bude dosadno. Usputno je nastupao u nekoliko TV emisija i serija, a prije pet godina je izdao i autobiografiju »iWoz: Od računalnog geeka do kultne ikone: Kako sam izumio osobno računalo, suosnovao Apple i zabavljao se pri svemu tome«, koja i svojim naslovom sugerira životnu filozofiju po mnogima onog genijalnijeg Stevea iz Applea.    

Mitski obračuni s Billom Gatesom


Desetljećima se Apple i Microsoft smatraju velikim protivnicima, a čelni ljudi su osamdesetih godina znali izmjenjivati i teške riječi međusobno. Sve je u neku ruku začeto s Windowsima, za koje je američki sud i službeno ustvrdio da su plagirana Appleova grafička sučelja. Sukob na relaciji Jobs – Gates čak je i ekraniziran u nekoliko filmova i serija, ali sve se to na kraju može nazvati dobrim marketingom. Naime, kada je 1997. godine Apple bio, kako se to na ovim prostorima kaže, u »banani«, Microsoft je za 150 milijuna dolara kupio dionice bez prava glasa. Prevedeno na hrvatski, jednostavno je ulio prijeko potrebna financijska sredstva. Stoga su ti obračuni zbilja više na tragu mita, nego li stvarnosti.