Stanovnici Južne Koreje imaju najvišu stopu posjedovanja smartphonea u čitavom svijetu. Prema vladinim podacima, više od 98 posto tinejdžera te države je 2018. godine imalo vlastiti mobitel, a mnogi su pokazali znakove ovisnosti, prenosi MSN. Prošle godine je oko 30 posto djece Južne Koreje u dobi od deset do devetnaest godina opisano ovisnima o mobitelu, prema Ministarstvu znanosti i informacija te komunikacijskih tehnologija (MSIT). To znači da su iskusili ozbiljne posljedice zbog korištenja smartphona. 

Liječenje internetske ovisnosti

Srednjoškolka Yoo Chae-rin je shvatila da ima problem pa se upisala u vladin kamp za tinejdžere koji ne mogu ostaviti mobitel. “Čak i kada sam znala da trebam prestati koristiti smartphone, samo bih nastavila. Ne bih prestala i koristila bih ga do zore”, rekla je tinejdžerica.

U njezinom i slučaju druge djece koja se kvalificiraju za mjesto u vladinim kampovima, tamo liječe internetsku ovisnost. Program je započeo 2007. godine, a 2015. se proširio na način da su uključeni i smartphoni.

Ove je godine Ministarstvo rodne jednakosti i obitelji imalo šesnaest kampova diljem države za oko 400 osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika. Za neke je roditelje to bila posljednja nada.

“Mislim da ovdje šalju djecu iz očajne želje da dobiju stručnu pomoć”, kaže  Yoo Soon-duk, direktorica Centra za konzultacije i dobrobit mladih, koje održava kampove diljem sjeverne provincije Gyeonggi.

Yoo je bila prosječna učenica u osnovnoj školi, ali u srednjoj je potonula na samo dno razreda. Ostajala bi dugo budna, listajući novosti na Facebooku, igrajući se južno-korejskom aplikacijom za kamere Snow i pričajući s prijateljima na KakaoTalku.

“Osjećala sam kao da mi blijedi smisao za realnost. Čak i kada bih imala zabavan i produktivan dan s prijateljima, osjećala bih se kao da sanjam”, kaže Yoo. Njezin otac, Yoo Jae-ho, postao je zabrinut. “Nije bilo previše razgovora unutar obitelji. Ako bi joj nešto rekao za mobitel, došlo bi do svađe”. Postavio bi dnevni limit od dva sata, ali njegova bi kćer uspjela zaobići pravilo. Na kraju je sama Yoo Chae-rin otišla u kamp u srpnju. Na ulazu je po prvi put predala svoj mobitel i započela detoksikaciju u trajanju od dvanaest dana. 

Kamp za detoksikaciju

Ovi su kampovi u Južnoj Koreji besplatni, a potrebno je dati 84 dolara za hranu. Dječaci i djevojčice su u odvojenim kampovima, a svaki može primiti oko dvadeset i pet studenata. U kampu, tinejdžere se ohrabruje da sudjeluju u potrazi za blagom, umjetnosti te različitim aktivnostima i sportskim događajima. Obvezni su pohađati i grupna, obiteljska te jedan-na-jedan savjetovanja o njihovom korištenju mobitela. Trideset minuta prije spavanja, svi kamperi meditiraju.

Većina kampova je smještena u trening centrima za mlade i nalazi se izvan grada gdje prirodno okruženje pomaže mladim ovisnicima. Kamp u kojem je bila Yoo nalazio se u Cheoanu (Nacionalni centra za mlade) i imao je unutarnji bazen te igralište.

Yoo Soon-duk kaže da prvih nekoliko dana, tinejdžeri imaju “bolan” izraz lica. “Od trećeg dana već vidite koliko se mijenjaju. Počinju uživati u druženju s prijateljima.”

Na zidu kampa u Cheonanu, roditelji ostavljaju poruke na “drvetu ohrabrenja”. “Nadamo se da će kamp biti vrijeme u kojem ćeš se dobro pogledati i zavoljeti se”, piše na jednoj od poruka. Druga pak poruka kaže: “Ajmo Go-Yong-joo! Nemoj pobjeći”, prenosi MSN.

Kamp je za tinejdžere, a postoji odvojen dio za učenike osnovnih škola te Nacionalni centar za liječenje mladih od internetske ovisnosti koji nudi svoj program tijekom semestra.

Ovisnost diljem svijeta

Južna Koreja nije jedina država gdje su tinejdžeri ovisni o mobitelima. Diljem svijeta raste briga zbog pretjeranog korištenja smartphona. 2015. godine, 16 posto petnaestogodišnjaka u zemljama OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) je svakodnevno provodilo više od šest sati “na mreži”. Vikendom, brojka bi se popela na 26 posto. 

U Južnoj Koreji, društveni pritisci pomažu problemu. Djeca imaju teške akademske obveze i vrlo malo načina za opuštanje. Na kraju školskog dana, mnoga se djeca šalju na produženu nastavu zbog čega imaju vrlo malo vremena za ostale aktivnosti.

Tek je 46.3 posto petnaestogodišnjaka u 2015. godini vježbalo ili treniralo neki sport prije odnosno nakon škole. To je najmanji postotak od svih 36 OECD država. Lee Woo-rin (16) koja je pohađala isti kamp kao i Yoo Chae-rin, kaže da je koristila mobitel jer joj smanjuje stres od škole. “Na trenutak bih zaboravila na stres kada sam na mobitelu. Ali u onom trenutku kada bih ga prestala koristiti, stvari koje me uznemiruju bi mi se vratile. To je postao začarani krug”, priznaje.

Psihijatrica, dr. Lee Jae-won koja liječi ovisnost od smartphona, kaže da je krug simptom ovisnosti. Kada su ljudi pod stresom, smanjuje se dopamin u mozgu zbog čega moraju tražiti drugi oblik zadovoljstva. Tinejdžeri nemaju načina za drugačije rješavanje stresa pa koriste mobitele.

“Ti ih mobiteli isprva tješe, ali kasnije smatraju da je to dovoljno da ih učini sretnima. To ih dovodi do posustajanja u školi ili fakultetu”, objašnjava. 

Bijes, tenzija, anskioznost i depresija

Kratkoročno, opsjednutost smartphoneu može utjecati na školske ocjene, ali borba da “ostave mobitel na miru” može imati dugoročnije posljedice. Vremenom, ovisnici o internetu postaju društveno izolirani i pate od simptoma odvikavanja koji uključuju “osjećaje bijesa, tenzije, anksioznosti i/ili depresije”, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. “Postoji velika šansa da žive sami nakon što izgube obitelj, posao i prijatelje”, kaže dr. Lee.

Prisjetila se tinejdžera koji je pohađao kamp i zatim prijetio da će si oduzeti život ako isti ne može napustiti. “Njemu je smartphone predstavljao most prema društvu”, objašnjava doktorica.

Vlada Južne Koreje se nada da će liječenje ovisnosti na vrijeme, spriječiti probleme u budućnosti. “Kasnije, kada ovi tinejdžeri odrastu i budu imali problema s održavanjem svoje društvene uloge, ne samo da je to šteta pojedincu, nego će se potrošiti i poprilična sredstva državnog budžeta na pomoć. To bi bio dvostruki gubitak”, kaže Kim Seong-byeok, voditelj odjela koji nadgleda kampove pri Ministarstvu rodne jednakosti i obitelji. 

Stručna medicinska pomoć

Yoo kaže da mjesec dana nakon kampa, mobitel koristi na dva do tri sata dnevno, u usporedbi sa šest do sedam sati ranije. Jedan od savjetnika kampa joj je pomogao shvatiti zašto toliko vremena provodi na mreži. Čim bi joj dosadila jedna aplikacija, pronašla bi drugu, pa treću pa četvrtu. “Prije, čak i kada bih znala da moram prestati, nisam mogla. Ali sada, kada želim prestati, mogu to učiniti odmah”, objašnjava Yoo.

Nije sigurna koliko je kamp koristio njezinim cimericama iz kampa. “Čim je kamp završio, jedna od njih mi nije čak rekla niti bok već je otrčala po svoj smartphone”, kaže.

Prema psihologinji, dr. Lee Jae-won, dugoročne dobrobiti kampa ovise o tome koliko su tinejdžeri spremni promijeniti svoje navike. Oni koji ne mogu kontrolirati svoju potrebu za korištenjem smartphonea nakon kampa, mogli bi potražiti medicinsku pomoć, prenosi MSN.