Evoluativni pozitivni scenarij

DAMIR MEDVED Čevrta industrijska revolucija donosi ogromne promjene, doznajte kakve

Andrej Petrak

Damir Medved, Foto: S. JEŽINA

Damir Medved, Foto: S. JEŽINA

Ako se poklope pravi sastojci, ako imaš pametnog čovjeka, koji posloži kockice i složi globalni proizvod. Za stvaranje takvog proizvoda ipak je potreban internet. Stoga je revolucionaran korak izgradnja gigabitne infrastrukture u Primorsko-goranskoj županiji što počinje 2018. Bit će to velika kompetitivna prednost za ovaj kraj i tada će se dogoditi ono što Hrvatskoj nedostaje, a to je da talenti ovdje dođu živjeti



Četvrta industrijska revolucija donosi nam veliku promjenu, potpuno se mijenjaju paradigme proizvodnje i funkcioniranja, a svakome se otvara mogućnost da od kuće kreira i proizvodi globalno važan proizvod, ističe Damir Medved, glavni konzultant Ericssona Nikole Tesle, koji je nedavno o promjenama koje nam donosi tekuća, četvrta industrijska revolucija, poput brzog razvoja umjetne inteligencije, robotike, interneta stvari, 3D printanja, autonomnih vozila i mnogih drugih stvari održao sjajno predavanje u Gradskoj knjižnici Rijeka.


– Treća industrijska revolucija bila je obilježena time da smo automatizirali tvorničke procese i linije, a sad stvari više nisu tako jasno definirane. Proizvodnja može biti totalno distribuirana i raspršena. Dijelovi se proizvode na različitim lokacijama, a onda netko treći uzme te dijelove i posloži nešto novo. Velik dio četvrte industrijske revolucije je digitalan. Puno se toga odnosi na sferu obrade podataka i optimizacije te kombiniranje algoritama. Tu se otvara i pitanje intelektualnih prava koja danas postaju sve labavija, jer je važna brzina. Nije toliko više važno imaš li patent, nego jesi li svoju ideju ili algoritam brzo prodao – objašnjava Damir Medved


Suštinu cijele priče stoga čine rekombinacija, brzina koja je možda i najvažniji faktor te činjenica da više ništa nije stabilno.




– Ne rade se više tvornice koje će 20 godina proizvoditi točno određen proizvod. Radi se ad hoc, gradiš tvornicu koja će nekoliko godina proizvoditi nešto, a onda se to raspusti i ide se dalje. To je postalo moguće zato što su komponente uistinu široko dostupne i cijeli je proces pojeftinio. Bilo koji start up može postati mega kompanija u vrlo kratkom vremenu, ako se poklope pravi sastojci. Ako imaš pametnog čovjeka, koji posloži kockice i složi globalni proizvod. Četvrta revolucija donijela je potpuno raskidanje tradicionalnih proizvodnih procesa i donijela nam je to da bilo tko, s poduzetničkom petljom, ima i praktičnu mogućnost da kreira globalni proizvod, napominje Medved.


Dosta se toga otvara i razvojem tehnologije 3D printanja, jer velik dio proizvoda više se neće morati raditi u tvornicama, već će ih svatko moći raditi kod sebe doma, od printanja šalice, do mućkanja različitih mirisa ili kozmetičkih preparata. Nakon što smo imali proces gdje se proizvodnja desetljećima selila u Kinu, u godinama koje dolaze očekuje nas polagano okretanje tog procesa, barem u određenim stvarima. Događa se distribucija proizvodnje prema rubovima.


– Jednostavnije će postati doma nešto proizvesti, isprintati ili složiti, nego da se to slaže tisućama kilometara daleko i zatim šalje natrag brodovima – ističe Medved.


Daljnjim razvojem robotike, humanoidnih robota i umjetne inteligencije praktički sve proizvodne procese bit će moguće automatizirati, čime se dolazi do prijelomne točke. Humanoidni roboti u jednom će se trenutku moći ubaciti u proizvodne procese i time u najvećoj mogućoj mjeri zamijeniti ljude.


Kreativna zanimanja budućnosti


Ostaje pitanje cijene tih robota, ali i po tom pitanju stvari se, navodi Medved, vrlo brzo razvijaju, pa roboti koji su prije samo nekoliko godina koštali više od milijun dolara, sad koštaju nekoliko desetaka tisuća dolara.


– Ljude zaista treba zamijeniti na poslovima koji su repetitivni. Bez veze je da ljudi rade na tekućim vrpcama. Roboti sad imaju kognitivne sposobnosti i prilagođavaju se, bit će u stanju obavljati ne više jedan specijalizirani posao u proizvodnji kao dosad, nego pet, deset, petnaest različitih poslova – objašnjava Medved.



U tom smislu velika je važnost i školskih sustava koji će mlade morati pripremati na takvu budućnost. U naprednijim školskim sustavima, poput finskog, već danas se potiče kreativnost od malih nogu.


– Djeca moraju biti kreativna od vrtića, a kreativnost se postiže tako da ih se odmalena uči da nešto rade. S dvije godine djeca već slažu lego kockice, s četiri robotiće, sa šest-sedam godina ih malo programiraju. Djecu moramo pustiti da se igraju. Problem školskih sustava, a našeg sigurno, jest da gase kreativnost koju djeca u sebi imaju. U budućnosti se više neće raditi repetitivni poslovi i zato je bitno djeci otvoriti razvoj različitih vrsta inteligencije. Ako dijete ima sjajnu motoričku inteligenciju, treba mu dopustiti da se intenzivno bavi sportom, koji danas isto predstavlja velik posao. Roboti nikad neće zamijeniti određene tipove zanimanja. Nitko od nas ne bi htio da se o njemu brine medicinska sestra robot, već netko tko s tobom može razgovarati. Kvalitetan učitelj također je teško zamjenjiv. Globalno gledamo, nemam straha da će netko ostati bez posla. No, u određenim društvima, kao što je hrvatsko, to je vrlo izvjesno. Ne stvaramo generacije koje su adaptibilne i na tržištu rada neće imati što sa sobom raditi, rekao je Damir Medved.



No, kakva je spremnost društva za poslove budućnosti koji se otvaraju i kakve će poslove današnji mladi u toj automatiziranoj, robotiziranoj budućnosti moći obavljati?


– Dosadašnji povijesni razvoj pokazao je da onim tempom kojim su poslovi nestajali, stvarali su se novi. Danas postoji golem broj poslova za koji netko prije nekoliko godina ne bi ni znao. Pogledajmo samo koliko ljudi radi na YouTubeu i ima kojekakve kanale s evaluacijama ili trendovima i ima svoju publiku, ali i sponzore koji su za to voljni plaćati. Milijuni ljudi rade kao programeri mobilnih aplikacija, u proizvodnji videa i glazbe, sve je to nešto što je prije bilo dostupno uskom krugu ljudi. Istraživanja pokazuju da će veći dio budućih zanimanja biti kreativne prirode – objašnjava Medved.


Ako roboti u budućnosti preuzmu velik dio aktivnosti, otvara se i pitanje koliko onda čovjek treba raditi, ali i kako će osigurati prihode za dostojan život?


– Jedna od ideja koje se razvijaju jest da, ako već robot zamijeni čovjeka u proizvodnji novih vrijednosti, onda taj robot automatski postaje porezni obveznik. Time ne bi došlo do padanja prihoda države na ime manjeg zapošljavanja, a dolazimo i do priče o univerzalnom zajamčenom prihodu, gdje se zahvaljujući oporezivanju robotske proizvodnje doista može doći do toga da svaki čovjek dobije određen bazni prihod, koji mu omogućava da normalno funkcionira. Samim time čovjek ne mora raditi osam sati dnevno, već može odraditi onaj broj sati koji treba ili želi.


Onaj tko ima zajamčeni prihod, ne mora raditi osam sati dnevno, a onda bi bilo fer da nekoliko sati dnevno uloži u nešto što je društveno koristan posao. Inženjer bi mogao tako sat-dva dnevno provoditi u školi i djeci pomagati primjerice slagati robotiće, specijalist za jezike mogao bi pomagati nekome naučiti neki jezik… Netko bi rekao da je to utopijska vizija društva, no doista nije, jer u nekim društvima i danas se ostvaruje. Finska ima zanimljive inicijative u tom smislu. Vjerujem u evoluativni, pozitivni scenarij. Realno gledano, postoje svi elementi da dođemo u pozitivni scenarij budućnosti, gdje bi svaki čovjek dobio mogućnost osloboditi svoje kreativne potencijale – rekao je Damir Medved.


Umrežavanje Gorskog kotara


Veli problem u Hrvatskoj predstavlja ozbiljan nedostatak cjeloživotnog učenja, jer većina ljudi je statična, završe neku školu i tu stanu.


– Na neki način to je nasljeđe socijalizma, gdje su stvari doista tako i funkcionirale. Čovjek bi završio neku školu, zaposlio se u nekoj tvornici i penziju bi tamo dočekao. Toga više nema. Četvrta industrijska revolucija na svjetskoj razini donosi brzinu, disrupciju, proizvodni proces se složi pa se rekomponira. Nema negdašnje stabilnosti. Treba se mijenjati. U inozemstvu, pogotovo skandinavskim zemljama, već danas 70 do 80 posto ljudi je u nekoj vrsti cjeloživotnog učenja. Nije uopće problem ljudima i u ozbiljnim godinama upisati fakultet, naučiti nešto novo pa i promijeniti zanimanje. Pritom je važno i volontiranje, jer čovjek kroz volontiranje radi možda nešto drugo u odnosu na posao kojim se bavi, a time se stvara fleksibilnost u razmišljanju i volja za učenjem. Kod nas je u volontiranje uključeno možda pet posto populacije – objašnjava Medved.


U Primorsko-goranskoj županiji, napominje, već sad se događa velika stvar, koja pomalo prolazi ispod radara. Sljedeće godine kreće projekt izgradnje gigabitne internetske infrastrukture, kojom će biti pokrivena čitava županija.


– U Gorskom kotaru za dvije do tri godine većina kuća imat će optički priključak i gigabitnu mrežu. Time se događa revolucionaran korak, jer jedini je to način da opstane život u tim područjima. Ozbiljna softverska firma moći će raditi u Delnicama, što danas ne može.


Gorski kotar je inače fenomenalan za život, jednako kao i kvarnerski otoci. Ugodna su to mjesta za život, ali bez interneta ne možeš raditi. Takva infrastruktura omogućuje sve daljnje slojeve. Kad govorimo da danas svatko iz svoje kuće može stvoriti globalni proizvod, može, ali potreban mu je internet. Kad proradi gigabitna infrastruktura, bit će to velika kompetitivna prednost za ovaj kraj. Mislim da će se onda dogoditi ono što Hrvatskoj nedostaje, a to je da talenti ovdje dođu živjeti.


Znam za puno slučajeva stranaca koji bi se rado doselili u Hrvatsku jer im se sviđa kako je kod nas sigurno, privlači ih ljepota prirode, ugodna klima, ali nedostaju infrastrukturni elementi koji bi omogućili da firme ovdje djeluju. Riješit će se pitanje infrastrukture, ali treba još riješiti pitanje administracije i poreza. Infrastruktura će se riješiti, to više nije pitanje, ugovori su potpisani i prvi priključci vjerojatno će biti dostupni već sredinom sljedeće godine, ali kad ćemo riješiti pitanje poreza i administracije? Trenutno je na to teško odgovoriti.


Činjenica je da danas trebaju vrlo mali pomaci da bi se ostvarile velike stvari. Malo promijenimo poreznu politiku, već bi nam se doselili ljudi i preselile firme. No, za to je potrebno razviti cijeli ekosustav, a čini mi se da Rijeka tu ima veliku priliku u kontekstu Europske prijestolnice kulture. Da ima više vizije, privuklo bi se talente i polako bi se krenula graditi cijela priča. Ljude samo treba pustiti da rade, ne ih ubiti porezom i propisima. Zato mi se čini da dosta optimistično treba gledati prema budućnosti. Privatnu inicijativu treba uzgajati, a onda će se tehnološke stvari razriješiti. Tehnologija više nije problem, zaključuje Damir Medved.