Zagreb, Park Zrinjevac. Radni je dan, noć tek što je pala, a hrvatska metropola i kuha na velikih 30 stupnjeva. Vlage u zraku taman toliko da si mokar htio ne htio. Čast lijepom mjesecu koji je skoro pa pun, ma nekako se logičnim čini umjesto vani biti doma pod klimom. Ako se klime ima. Ali, ima onih koji ne misle tako. I dobro je da ih ima. Elem, Zagreb. Park Zrinjevac, sam njegov centar, tamo oko Paviljona. Iz zvučnika zrakom putuju senzualni zvuci tanga. Na pločniku nacrtane stope koje samo valja pratiti da bi se plesao tango. A dame koje su za ovu prigodu obule elegantne cipele i lepršave haljine, i tako jasno poručuju – ovdje se, večeras, pleše tango. Zapravo, tu se, kroz kolovoz, iz večeri u večer jednostavno pleše. Jer, Zrinjevac, jer Zagreb u kolovozu ima svoje plesne večeri. Dio su one projekta Zagrebački vremeplov Turističke zajednice grada Zagreba, podsjetnik na dane kad se čagalo, na činjenicu da su generacije i generacije mladih, onih 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, odrastali plešući. Pa jedan dan rock, drugi salsa, treći swing, četvrti jazz, a za našeg posjeta tango!

Bacili se u vatru

Vesna Ravenščak Lozić, glumica gradskog kazališta Žar ptica, i službeno poziva nazočne na ples. Kako to već na plesnjacima biva, u početku je svijet mrvu sramežljiv. U kratku školicu tanga ‘prijavile’ su se tek četiri mlade djevojke. Ma, gdje su partneri!? Kad, eto ti njih četvorice mladih momaka svi odjeveni u isto; kratke hlače, tenisice, i isti sportski dres. Mađari su, juniori nogometnog kluba Fernecvaroš. Za dana igraju nogomet na memorijalnom turniru »Mladen Ramljak«. Navečer, zašto ne i tango! Samo, brzo je u momaka splasnula hrabrost. Od njih pet u vatru se bacio jedan jedini. Krute mu noge, možda talenta i nema, ali sreće zato ima jer mu je u partnerice neviđena strpljenja. Ne da se mlađahan Mađar kojem je sve bivalo i lakše kako se podij punio plesnim parovima svake vrste. Alice. Tako se zove najmlađa plesačica te večeri, djevojčica koja se rasplesala u naručju mame Georgije dok ih tata snima mobitelom. Talijani su, nogometaši Mađari, ima i Amerikanaca, Korejaca… A ima i našeg kazališnog redatelja Kreše Dolenčića sa suprugom Anom.

– Sve je čarobno u tangu. To je jedan sasvim prekrasan svijet i preporučujem svakome da proba, bez obzira na godine, spol i partnera. Jako je lijepo. Treba vam neko vrijeme, ali poslije kad počnete uživati…. – kazuje nam Dolenčić.

Muškarcima teže

– To je jedna od rijetkih stvari na ovom svijetu gdje je muškima teža nego ženama, jer žena treba naučiti pratiti. Premda, ni to nije danas lako jer i mi sve isto želimo kontrolirati stvari. A u tangu ne možeš kontrolirati stvari i to je zapravo ono najljepše kod tanga da ne znaš koji je korak sljedeći. Ali ja sam se zbilja navukla, idem po festivalima, kupujem cipele i baš uživam – veli nam Ana.

Inače, strast prema tangu dogodila se Dolenčićima za posjeta Argentini. Tamo se tango na ulicama pleše u svako doba dana. Kada će Hrvati proplesati tako?

– Evo plešu. Počet će. Što bi rekala Pina Bausch, plešite inače ste izgubljeni – na to će Ana Dolenčić.

Najdraži rock

I pleše se na Zrinjevcu, ovo ljeto desetak dana u komadu svaku večer uz drugu vrst glazbe. Atmosfera je sjajna, kažu nam Vesna Ravnešćak Lozić i Stjepan Križan, jedan od realizatora projekta. Pritom potvrđuju kako je zadnjih dana od plesača skoro pa više turista nego li domaćih koji su, valjda, na more pobjegli. Križan pak ističe kako je i ovaj plesnjak dio velikih napora Turističke zajednice i Grada Zagreba da Zagreb ne bude samo mjesto kroz koje se prolazi već destinacija u kojoj se ostaje.

– Zagreb je u tome uspio. Nije bez razloga najpoželjnija destinacija u Europi. Puno je truda i kreativnosti uloženo da bi se ta razina dostigla – ističe Križan.

Nego, vole li onda Zagrepčani i njihovi gosti plesati, i koju glazbu vole?

– Vole jako i vole sve. Nisu izbirljivi. Možda im je ipak nekako najviše pri srcu rock and roll, jer kad se rock and roll plesao bilo je najviše ljudi. Tango je ipak ples kojeg morate znati, koji se uči godinama. S druge strane, lijepo je da oni koji ga vježbaju imaju gdje pokazati svoju vještinu – veli nam Ravenšćak Lozić.

Bilo kako bilo, i bi tango i opet će. Mlađahni igrač Ferencvaroša će doduše morati odraditi još koji sat školice kad kući dođe, ako se za vruće zagrebačke večeri navukao na strastven ples. No, zato je nepobitna činjenica da ljeto u Zagrebu u kolovozu ne umire, kako je to nekad bio običaj. Ili, kako to kaže Krešimir Dolenčić: »Ljeto u Zagrebu je odlično. Radio sam Splitsko ljeto, djeca su u Dubrovniku kod none, a Zagreb po ljeti je izvanredan. Jer, ako nemaš neki brod, neku barku sve ovo drugo je ludara. A ljeto u Zagrebu je vrhunska stvar.«