Beogradski glumac Milan Lane Gutović, jedan je od najpopularnijih glumaca i komičara bivše države. Iako je odigrao i mnogo ozbiljnih uloga za koje je i nagrađivan – na filmskom festivalu u Puli 1989. dodijeljena mu je Zlatna arena za ulogu u filmu »Poltron« – prvenstveno je ljudima poznat kao komičar. Ljubiteljima komedije najpoznatiji je po ulozi polupismenog direktora Srećka Šojića u seriji filmskih komedija »Tesna koža« u kojima je glumio uz Nikolu Simića.

Šojićeve izreke poput »ne cveta cveće ni u naše preduzeće« i »samo da znate da sam iznenađen… i uvređen« s vremenom su postale općenarodne poštapalice. Lik Srećka Šojića prvi put se pojavio u filmu »Laf u srcu«, u »Tesnoj koži« je napredovao do mjesta direktora da bi u televizijskoj seriji »Bela lađa« koja je trajala šest sezona postao uspješan biznismen i političar, predsjednik Stranke zdravog razuma.

Povod za ovaj intervju s Milanom Gutovićem je njegova predstava »Ukradena ličnost« s kojom 30. srpnja gostuje na Kaštelu u Puli. Lik kojeg interpretira je naravno Srećko Šojić, lik koji je zauvijek obilježio njegovu karijeru. Komedija govori o (ras)padu društvenih vrijednosti i društva u cjelini u kojem lik Šojića kao karikaturalna metafora društveno ne stagnira, već naprotiv, napreduje. Srećko Šojić je paradigma našeg vremena, on nema nijednu pozitivnu osobinu, ni u životu, ni na poslu, a ipak je veoma omiljen kod gledatelja. I ne bi se mi Hrvati trebali zavaravati da je Srećko Šojić srpski problem. Kao što znamo – ima i u nas Šojića na bacanje.

Zadovoljan i nezadovoljan

O čemu se radi u vašoj predstavi »Ukradena ličnost« s kojom 30. srpnja gostujete na Kaštelu u Puli?

– Pa kud ste našli baš mene to pitati, mene koji jedini od svih gledatelja dosad nisam gledao predstavu! Samo se šalim naravno. Evo ozbiljnog odgovora: lik kojeg igram kandidira se Europskoj uniji za predsjednika i uz biografiju prilaže i »kvalitete« koje ga po njegovom mišljenju krase.

Kakva su vaša sjećanja na Pulu? U Puli ste na filmskom festivalu 1989. godine dobili Zlatnu arenu za ulogu u filmu »Poltron«…

– Zaboravio sam kako je tada Pula izgledala, ali sam prolazio nekoliko puta nakon toga kroz Istru i uživao u svemu što sam vidio.

Iza vas je gotovo 40 godina aktivnog umjetničkog rada. Kakvi osjećaji prevladavaju kad pogledate unatrag?

– Uglavnom sam umjereno zadovoljan i umjereno nezadovoljan. Nezadovoljan jer je trebalo više i bolje, a zadovoljan jer nisam mogao više i nisam umio bolje.

Već ste u zrelim glumačkim i ljudskim godinama. Čemu vas je sve naučilo toliko glumačko i životno iskustvo?

– Uglavnom ničemu. Možda nekim rješenjima za koja mi i nisu bile potrebne ovolike godine. Da se razumijemo, samo odabranima s godinama dolazi i mudrost. Moje godine dolaze same.

Na što ste najviše ponosni u vašoj dugoj i plodnoj karijeri?

– Već ste odgovorili umjesto mene: najviše sam ponosan svojom dugom i plodnom karijerom.

U karijeri ste dobili dosta nagrada. Što vam znače nagrade?

– Rijetke su nagrade koje imaju značenje ili nagrade koje imaju ono značenje koje su imale kada su nastale. To nije šteta jer se nagrade i ne daju dobitnicime kao priznanje, nego se nagradama pokazuje generacijama koje dolaze kako treba ovaj posao najbolje raditi. Zbog toga mi ne znače ništa.

Uživam u komediji

Glumac ste sa završenom Akademojom i odigrali ste mnoge ozbiljne uloge u kazalištu i na filmu, ali vas gledatelji prvenstveno doživljavaju kao komičara. Smeta li vam to? U čemu intimno više uživate: u drami ili komediji?

– I »intimno« i javno više uživam u komediji. Volim se smijati i volim one koji se znaju smijati. One koji se ne znaju smijati to naučim za čas. Kome može smetati ovako lijepo zanimanje?

Ispada da je Srećko Šojić neuništiv, da je otkrio recept vječnog života. Rodio se u filmu »Laf u srcu«, produljio život u filmskom serijalu »Tesna koža«, nastavio život u televizijskoj seriji »Bela lađa«, pa i sad u vašim predstavama. Ima li šanse da i dalje poživi u nekom novom projektu?

– Stalno su pregovori i dogovori na temu nastavka snimanja, ali do sada nema nikakvog rezultata. Ne ulazim u razloge, ali slutim da se glože oko novaca. Ne oko novaca za snimanje, nego od dobiti koju bi to trebalo donijeti.

Čime tumačite tu iznimnu popularnost lika Srećka Šojića? Kad god se reprizira nešto još uvijek ima iznimnu gledanost?

– Šojić je postao nešto kao Hamlet. Tip za sva vremena i pomoć kada treba nekoga uvrijediti, a za to nemaš dovoljno riječi. On je objasnio sloj ljudi koji su bili prisutni oduvijek, ali se nisu tako jasno vidjeli. Tek kada je bitanga Šojić pokazao svoje »sposobnosti« utvrdilo se da te »sposobnosti« imaju mnogi oko nas. Zato ga gledaju i gledati će ga.

Šojić ima svoj posebni jezik sa karakteristićnim »ć»i »đ«. Tko vam je bio uzor za Šojićev jezik?

– Jedan zidar koji je popravljao školu u koju sam išao. Toliko mi je taj način govora bio lijep da sam se radije družio s tim zidarom nego s drugom djecom.

Drske laži

»Ne cveta cveće ni u naše preduzeće«. Kako bi Šojićevo »preduzeće« poslovalo u današnje vrijeme?

– Već desetljećima se poboljšavaju uvjeti za djelovanje novih Šojića. U ovako plodnoj klimi nikoga ne iznenadi kada na mjestu značajnom za državu vidi neku osobu koja radi i izgleda kao Šojić.

»Samo da znate da sam iznenađen… i uvređen!« legendarna je rečenica Srećka Šojića. A što vas može iznenaditi i uvrijediti?

– Malko mi smetaju drske i otvorene laž na televiziji. Nekad uspijem tu laž saslušati do kraja, a nekada ih sprječavam. Promijenim kanal.

Da je vaš Srećko Šojić, stvarna osoba, stvarni političar koliko bi šanse imao u današnjoj politici?

– Ogromne! Zar to nije već dokazano!?

Jesu li političari bolji glumci od vas glumaca?

– Nisu. Da su bolji glumci mi gledatelji bi im vjerovali. Činjenica je da su duhoviti kao pojava, ali s tekstom su neprihvatljivi.

Povremeno čitam vaše britke izjave o politici. Koliko vas i zašto politika zanima?

– Politika me uopće ne zanima. Moje »britke izjave« su samo zapažanja.

Iako ste miljenik ženskog dijela publike, često u svojim šalama zezate žensku populaciju. Zamjeraju li vam žene zbog toga?

– Ne. Kad se šalim one stanu pred ogledalo i vide da je to samo šala. Doduše sve žene vole stajati pred ogledalom ali samo kod nekih je to sujeta. Kod drugih je to hrabrost. Zamjeraju mi uglavnom ove hrabre.

Nervira li vas kad ljudi od vas očekuju da ih samo zabavljate i pričate viceve?

– Ne znam pričati viceve ali zabavljam ljude cijeloga života. To mi je zanimanje.